Od Triglava pa do Vardara – uvjeravam vas – nema toga tko nije čuo za Emira Hadžihafizbegovića. Neki ga, doduše, znaju po imenu i prezimenu, neki po izgledu, ulogama, a neki i po nadimku koji, zapravo, o njemu i najviše govori: Glumac!
Taj nadimak ne označava samo njegovo zvanje već mnogo više od toga – njegovo umijeće! Mnogo je, naime, glumaca, ali samo je jedan Glumac (!), a to je Emir Hadžihafizbegović. U Zagrebu su za Emira i oni posljednji, najslabije informirani koji ne prate baš film i kazalište, a nikad nisu pratili ni, recimo, legendarnu Audiciju, čuli najkasnije nakon reklame za jednog teleoperatera u kojoj je on glumio susjeda. Međutim, kada bi trebali izgovoriti njegovo prezime, polomili bi jezik.“Hadži…”, započinjali bi ispravno kao da je riječ o rumunjskoj nogometnoj ikoni, ali onda bi došlo do zamuckivanja i uglavnom krivih nastavaka: “Begović”, “Begić”, “Hazifbegović” i sl.
Često se ne bi ni trudili ispravno izgovoriti – jer, kaj se oni imaju mučiti da nauče njegovo prezime kad je tak komplicirano. Zakaj se, prosim lepo, ne preziva Horvat ili Novak – pa bi si onda olakšali posao i nakon “Hadži” nastavili s: “nešto”. “Hadžinešto”.U čestom slučaju da ne znaju ni to “Hadži”, umjesto njegova zapravo nevjerojatno jednostavnog imena i prezimena koje služi na čast toj čitavoj obitelji, nazivali bi ga samo po onoj ulozi u kojoj su ga jedino gledali ili, eto, najviše zamijetili, a to je nažalost: “Sused”. To bi nekoga tko je upoznat s njegovim likom i djelom, nekog Bosanca u Zagrebu, na primjer, svakako znalo dovesti u neugodnu situaciju da, kada razgovara s nekim manje upućenim u kulturu, a kako bi mu objasnio o kome je riječ, mora izustiti da je to onaj “Sused” iz reklame.
Slabije upućeni sugovornik nakon toga će se uhvatiti za trbuh od smijeha i kroz suze govoriti: “Darinka, Darinka”, a ovaj drugi – koji Emira iz poštovanja spram svih uloga u kojima ga je do sad gledao naziva Glumcem – zacrvenjet će se, jasno, od sramote što je to uopće morao prevaliti preko usta. Nešto slično je do sada bilo još samo s burekom. Kada taj spomenuti Bosanac u Zagrebu uđe u pekarnicu s velikom željom da je napusti držeći barem frtalj toplog bureka u ruci, mora reći – ma koliko se njegovih predaka zbog toga okretalo u grobu – kako želi da bude od mesa. Kao da neki drugi, jadna mu majka, uopće postoji. Isti taj pružatelj mobilnih usluga, međutim, u svojoj posljednjoj reklamnoj kampanji odlučio je ponovno rušiti autoritet jednog velikog glumca.
Angažirali su, naime, Mustafu Nadarevića, preodjenuli ga u žensko, točnije u babu, i ponovno doveli do te situacije da, kada nekome govoriš, na primjer, o “Glembajevima” pa želiš na najbrži način objasniti tko je u filmu igrao Leonea ili, što ja znam, o “Ocu na službenom putu” i želiš razotkriti tko je smjestio Mikiju Manojloviću, moraš reći da je to, jebi ga, ona baba iz reklame za Tomato.
Zašto glumci na to pristaju, pogotovo oni ovakvoga ranga, nikada mi neće biti jasno. Lova ne može biti baš toliko dobra da se isplati tako blamirati... Ali ono što mi je još manje jasno te zbog čega ovim reklamama uskraćujem TV ružu, to je idiotska odluka onih koji odlučuju da, umjesto da kvalitetno iskoriste priliku rada s tako talentiranim ljudima, pa onda možda i snime nešto dobro – oni, osim bezvezne reklame, ostave i teško izbrisivu ljagu na karijeri ovih glumačkih veličina. Mustafa Nadarević je nažalost to učinio i ranije ulogom Izeta Fazlinovića koja je, iako megapopularna i vjerojatno dovoljno dobro plaćena da se čak i isplati, jednostavno ispod razine jednog takvog glumca. Ta serija o Fazlinovićima, uzgred kazano, najmanje posljednje tri do četiri sezone, a vjerojatno i više, ispod je razine dobrog ukusa.
Pisao sam već ranije o tome. Humor se bazira na zabunama tipa da star čovjek umjesto Aspirina popije Viagru, netko ima probavne smetnje ili, što ja znam, legne u krivi krevet i probudi se kraj tuđe žene. Kao velikom štovatelju njegova lika i djela, ili što bi se danas češće reklo – fanu, bilo mi je poprilično mučno gledati kako se tako izmotava i krevelji i kako ga ljudi više prepoznaju kao Izeta nego Mustafu. Zbog toga sam jedva čekao da prestane snimanje. Ni u najluđim snovima, međutim, nisam mogao pretpostaviti da će se nakon toga pojaviti ova uloga babe u nekoj bezveznoj reklami.
Enisu Bešlagiću ista stvar dogodila se ulogom u “Našoj maloj klinici” pa je sada taj također izvanserijski glumac, koji je u “Gori vatra” odigrao jednu od boljih filmskih uloga na ovim prostorima, trajno postao domar Šemso, ali i to je, nota bene, mnogo bolje od šmokljana kojega glumi u ovoj posljednjoj reklami za neku salamu. A ni ovaj “Superpar”, koji očito preko volje vodi na RTL-u, neće mu, sasvim sigurno, učiniti nikakvu uslugu filmskoj i televizijskoj karijeri... Netko tko voli i cijeni ovu trojicu glumaca te ih i dalje želi percipirati kao ozbiljne, pogotovo kada ih ponovno gleda u njihovim životnim ulogama, trebao bi svakako izbjegavati ove reklame na TV-u kada god je to moguće. Glumci bi – da ponovim ako iz svega do sada navedenog nije bilo jasno – trebali izbjegavati snimati ih!
Dobar glumac, a ograničen čovjek. Nije jedini kroz povijest. U svakom slučaju Hrvatska mu treba oduzeti državljanstvo!