Književnica i dramaturginja, urednica Odjela drama Hrvatskog radija HRT-a Nives Madunić Barišić otkrila nam je tajne emisije "Radioigra za djecu i mlade" koja tijekom desetljeća prati recentnu produkciju domaće i svjetske književnosti za djecu. Dramski izraz i radiofonska forma stvaraju specifičan umjetnički izričaj, a ova emisija nikada ne preslikava književnost na radio već je namjera autora da svaka emisija bude originalan, poticajan i izrazito umjetnički proizvod koji radio pokazuje u novom svjetlu. Ako pitate Nives, budućnost radija nije upitna, bitno je prilagoditi se slušateljima i biti ondje gdje su oni, odnosno na što više platformi koje slušatelji koriste.
Ispričajte nam ukratko o emisiji "Radioigra za djecu i mlade". Koliko dugo se već emitira, na kojem programu i u kojem terminu?
"Radioigra za djecu i mlade" emisija je koja se proizvodi i emitira još od kraja šezdesetih godina. Glavnina repertoara emisije koja se redovito emitira na Prvom programu Hrvatskoga radija nedjelom od 16.05 sati su djela suvremenih književnika za djecu i mlade poput Melite Rundek, Sanje Pilić, Mladena Kopjara, Hrvoja Kovačevića, Ane Đokić Pongrašić, Sanje Lovrenčić, Zorana Pongrašića ... Brojene radioigre dramatizacije su romana, primjerice "Gulliverova putovanja" J. Swifta, "Tri mušketira" A. Dumasa, "Otok s blagom" R.L. Stevensona, "Doktor Dolittle" H. Loftinga, "Čarobnjak iz Oza" L.F. Bauma, "Čudnovate zgode Šegrta Hlapića" I.B. Mažuranić i drugi.
Postoji li sličan radijski program, odnosno emisija u Hrvatskoj ili u susjedstvu?
U Hrvatskoj isključivo HRT proizvodi ovaj tip radijskih igrokaza za djecu i mlade, no u svijetu i druge radiodifuzije proizvode slične emisije. Naša emisija godinama sudjeluje na svjetskim radiofonskim festivalima. Jedan od njih je i slovački Festival radiodrame za djecu i mlade Prix Ex Aequo koji se bijenalno odvija u Bratislavi. Možemo se pohvaliti i prvim nagradama koje smo osvojili za emisije "Kako sam bježala" Vedrane Vrhovnik, "Tri mušketira" A. Dumasa i ''Vitez na pola'' Ivora Martinića, a na istom festivalu slovački ogranak IBBY-a nagradio je i emisiju "Imaš fejs?" J. Tihi-Stepanić kao najbolju adaptaciju književnog predloška radiju.
Tko sve radi na emisijama?
Stvaranje radiodrame je kolektivni rad, isto kao i kazališna predstava ili film. Sve počinje s tekstom i dramaturgom koji ga prilagođava radiju. Kada nemate sliku, valja razmišljati o zvuku. O tome moraju misliti i pisac i redatelj i glumci koji dolaze u studije HRT-a na snimanje. Bez tonmajstora koji sve to snima i kasnije montira te glazbenog dramaturga i skladatelja koji kreiraju glazbenu sliku niti jedna radiodrama ne bi bila dovoljno uzbudljiva. Cijeli proces rada na jednoj emisiji traje i nekoliko mjeseci. Isprva treba izabrati tekst koji će odgovarati uredničkoj ideji. Ako je u pitanju dramatizacija, tj. pretvaranje nekog romana ili priče u igrokaz namijenjen radiju, potrebno je najmanje nekoliko tjedana da se tekst iznova napiše u toj formi, potom slijede razgovori s redateljem pa izbor glumaca, probe i konačno snimanje. Snimanje obično traje samo jedan, najviše dva dana, a montaže do šest dana. Tek tada je emisija spremna za emitiranje.
Posljednjih 25 godina radim kao urednica na radiju. Osim emisije za djecu uređujem i krimiće u emisiji "KRIK" koja se emitira na Prvom programu Hrvatskoga radija u krimi petku od 23.05 sati te "Radio roman", dramski serijal koji se emitira od ponedjeljka do petka na Trećem programu Hrvatskoga radija od 8.30, radi se o dramatizacijama suvremenih hrvatskih romana. I ove se emisije mogu pronaći u Slušaonici te na Google i Apple podcastu. Često čujem da se baš "Radio roman" sluša dok se ljudi voze na posao u autu putem radija ili u javnom prijevozu putem mobilnih uređaja i podcasta.
Sjećate li se prve emisije?
Na radiju sam počela raditi prvo kao vanjska suradnica. Napisala sam svoju prvu radiodramu još kao studentica dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti. Bila je namijenjena odraslima. Moja prva radioigra za djecu zove se "Mala zelena gusjenica", a nakon radija zaigrala je i u kazalištu.
Kako izgleda vaš tipični radni dan?
Dramaturg na radiju prije svega mora puno čitati, potom puno slušati, onda dramatizirati, biti na snimanjima, sudjelovati u promociji emisije. Urednica sam Odjela drama Hrvatskoga radija pa moj posao uključuje i jedan dio radnih zadataka rukovoditelja. Ali nerijetko me se može vidjeti s naočalama na nosu i knjigom u ruci kako čitam primjerice bajke. Nije li to divan način da se provede radni dan?
Koji su najveći izazovi vašeg posla? Je li stresno?
Književnica sam i dramaturginja. Moj posao je ispunjen kreativnošću, a čitanje i pisanje njegov su sastavni dio. Obično kažem djeci da je teško svakoga dana ići na posao pa neka zato biraju raditi ono što ih veseli. Mene moj posao veseli i ja s njime na neki način stalno rastem. Kad radite ono što volite, onda i ne pitate za radno vrijeme. Nerijetko provedem dan pišući. Zna biti i naporno i stresno. Nije lako biti izložen kritikama ma kako bile dobronamjerne, a u ovom poslu ste im stalno izloženi.
Mnogi bi rekli da se kreativnost bolje može izraziti putem televizije zato što nudi vizualni segment. Slažete li se ili pak mislite da je radio kreativniji? Što je na radiju toliko drugačije i bolje nego na ostalim vrstama medija?
Ne bih rekla da je jedno kreativnije od drugoga. Radi se o različitim zahtjevima različitih medija. Možda je razlika više u načinu na koji se aktivira slušatelja u odnosu na gledatelja. Radio traži vrlo aktivnog slušatelja, traži maštu, spremnost na sukreaciju. Slušanje radija sličnije je čitanju jer i ovdje slušatelj mora stvarati svoje slike u glavi baš kao što to radi čitatelj. Na televiziji je sve bjelodano.
U posljednje vrijeme sve su popularnije streaming platforme poput Spotifyja gdje slušatelji mogu osim glazbe slušati i razne podcaste. Kakva je budućnost radija kao medija?
Radio definitivno ima budućnost više nego klasična televizija, i to upravo zahvaljujući postojanju streaming platformi i podcasta. Radio ide s vama kamo god vi idete, uz radio možete voziti automobil, kuhati, crtati, izrađivati nešto, trčati, hodati, planinariti, putovati, a možete jednostavno i ležati bilo gdje na krevetu, u travi, na plaži, a sadržaj vam je dostupan na vašem mobitelu. Uz odgovarajuće aplikacije sadržaj je dostupan i vidljiv sve većem broju korisnika, a ja se isto tako u svojemu radu s djecom sve češće susrećem s time da i djeca žele slušati i slušaju audio sadržaje koje mogu pronaći na platformama koje koriste. Stoga radio ima budućnost i jedini nam je zadatak biti ondje gdje su slušatelji, dakle, na što više platformi koje slušatelji koriste.
Autorica ste knjiga za djecu. Kako se rodila ta ljubav?
Da bi netko postao pisac, mora prvo postati čitatelj. Ljubav prema knjigama kod mene su probudile ponajprije knjižničarke iz Gradske knjižnice u Osijeku. Rado se sjećam svojih odlazaka onamo, traganja za naslovima, njihovih preporuka, kasnije sudjelovanja u kvizovima o dječjim piscima i knjigama. Puno sam čitala, a onda i sama počela pisati već u osnovnoj školi. Vrlo rano shvatila sam da mogu svojim pričama privući pažnju i zavesti čitatelje, isprva prijatelje, a potom, kada sam počela objavljivati, i posve nepoznate ljude i djecu. Osim toga, ja doista volim pripovijedati priče. Do sada sam napisala i objavila devet knjiga za djecu te nekoliko igrokaza, među kojima je svakako najuspješniji "Naša je mama postala zmaj" koji već godinama igra u Kazalištu Žar ptica u Zagrebu.
Na Interliberu ste predstavili nove knjige. Možete li nam ispričati nešto o njima?
U kolovozu je iz tiska u izdavačkoj kući Mozaik knjiga iz Zagreba izašao peti nastavak detektivskih romana o psu Melkioru, mački Greti i djevojčici Tari naziva ''Utrka s vremenom''. Ovo je priča o jednoj neobičnoj i opasnoj knjizi čiji se sadržaj piše sam, a ovisi o onome tko drži knjigu u ruci. Ako je knjiga u rukama neke zle i opasne osobe, ona je i sama opasna, a upravo to mora spriječiti Melkior. U isto vrijeme to je i pričao prijateljstvu i neprijateljstvu između dječaka i djevojčica u jednom razredu, između Tare i Roka koji moraju udružiti snage ako žele uspjeti u svojemu naumu, a priča je to i o prošlosti, o ruganju, o iskorištavanju i ismijavanju, svojevrsnom bulingu kojemu je u djetinjstvu bila izložena mačka Greta, a baš sada u njezin se život vraća njezina neprijateljica, mačka Helga.
VIDEO Krenula nova sezona serije Kruna: Prikupila je mnogo negativnih kritika i prije izlaska epizoda!
