Ako u poslovnom smislu treba pamtiti glazbenu 2021., onda je svakako razlog za to i činjenica da je prošla godina donijela najveće "transfere" autorske imovine u povijesti pop-glazbe i diskografske industrije. Ne radi se o uobičajenim diskografskim ugovorima, nego o "završnim računima" kojima su neki od najpoznatijih svjetskih glazbenika u poznim životnim godinama prodali svoju ostavštinu po sistemu "keš u ruke", tj. na bankovni račun.
Možemo pričati o kreativnosti, ali poslovni dio priče oduvijek je bio važan u svijetu gdje se vrijednost ne mjeri samo panegiricima kritičara, nego i količinom dolara u bankama. U proteklih nekoliko mjeseci počeo je novi trend rasprodaje vlastitog miraza slavnih rock-zvijezda. Astronomske sume novca isplaćene za njihov minuli životni rad svjedoče o tome koliko se i kako resetirala pop-scena, te kako su neki taktikom "fiksno da ne bi kiksno" na vlastitim bankovnim računima upisali do sada nezabilježene svote novca.
Primjerice, nekoliko tjedana prije proslave 75. rođendana Davida Bowieja 8. siječnja, njegovi nasljednici prodali su njegove pjesme i čitav radni katalog snimaka za 250 milijuna dolara korporaciji Warner, koja je i inače izdavač Bowiejevih albuma zadnjih godina. Bob Dylan godinu prije svoju je snimljenu ostavštinu prodao za 300 milijuna dolara tvrtki Universal, dok je Bruce Springsteen krajem 2021. uknjižio najveću svotu ikad, čak 550 milijuna dolara za sve svoje snimke, ali i publishing prava koja je prodao kompaniji Sony. Inače, Sony je vlasnik Columbije, diskografske etikete na kojoj je Springsteen proveo čitav radni vijek od 1972. kad je s njima potpisao prvi ugovor.
Situacija da se neki od najvećih i najpoznatijih autora odriču vlasništva nad vlastitim radom, za koje su se nekada zdušno borili, pomalo je to paradoksalna. Poznat je dugotrajni sudski spor između Springsteena i njegova tadašnjeg menadžera Mikea Appela iz 1975. godine, koji je Springsteena koštao tri godine nemogućnosti objavljivanja novih albuma. Razlog spora bio je Springsteenov (na koncu uspjeli) pokušaj da postane vlasnik svojih snimaka s prva tri albuma, uključujući i tada objavljen "Born to Run" s kojim se probio na masovno tržište.
Prema prethodnom ugovoru koji je s kompanijom Mikea Appela potpisao kao amater 1972., ne poznajući dovoljno pravnu praksu, nije bio vlasnik svojih snimaka sve do 1978.
Kao glavni razlog za ovakvu rasprodaju imovine spominje se zrela životna dob u kojoj je bolje naplatiti sve račune i potomcima ostaviti gotovinu nego razmišljati kojim će se tokom kretati poslovni odnosi u glazbenom svijetu u narednom razdoblju. Golema količina popularnih pjesama koje su ostavili iza sebe novim vlasnicima, tj. diskografskim kućama, daje mogućnost stalnog objavljivanja novih izdanja, koja u obliku čvrstih nosača zvuka i prihodima od sveprisutnog streaminga mogu donositi veliku zaradu. Primjerice, Springsteenova "rentabilnost" od prodaje i emitiranja njegovih snimaka u zadnjoj fazi rada donosi visokih 17 milijuna dolara godišnje.
Valja podsjetiti da su sva trojica nabrojenih – koji nisu jedini, jer su slične, ali "jeftinije" prodaje snimaka obavili i Blondie, Neil Young, Paul Simon, Stevie Nicks, Shakira i drugi – već odavno poznati kao sposobni poslovni ljudi. Dylan je 2016. za 22 milijuna dolara prodao svoju osobnu arhivu od nekoliko tisuća predmeta fondaciji George Kaiser u Oklahomi, Bowie je još devedesetih unovčio sam sebe kroz "Bowie obveznice", iako se nakon njegove smrti spominjalo kako mu je imovina koju je ostavio u nasljeđe procijenjena na "samo" stotinjak milijuna dolara. Springsteenu su lani isplaćena 22 milijuna dolara za reklamu za Jeep emitiranu u poluvremenu Super Bowla, prvu u karijeri. Karijeri u kojoj je za 12 milijuna dolara 1985. odbio reklamirati automobilsku kompaniju Chrysler.
Očito, puno se toga promijenilo od 1975. i 1985. godine do danas.
VIDEO>> Počinje izbor za Večernjakovu ružu!
Evo sam i ja dobio od Zampa 270 kn. Moglo je i gore,pun sam kao brod.