Svakog tjedna urednica, novinarka i voditeljica središnjeg Dnevnika Nove Tv u sklopu nove rubrike 'Vaš glas' daje priliku građanima da izraze što ih muči te upozore na goruća pitanja. Romina Knežić već je desetljeće na Novoj TV te svakodnevno u domovima građana kojima prenosi aktualna društevno-politička događanja.
Bilježite 10 godina na Novoj TV. Kad se osvrnete unatrag, kako biste opisali okruglu brojku provedenu na televiziji?
Jako je brzo prošlo. Dok si rekao keks! Počela sam kao reporterka u riječkom dopisništvu. Svagdje me je bilo: u Istri, Ličko-senjskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Brki, Dževo, Balen, Bezić i ja – to je bio mali riječki tim Nove TV. S njima sam zdušno radila, putovala, smijala se i plakala. Onda je jedan dan stigao poziv da dođem u Zagreb. Tada smo imali vijesti u 12, a za mjesec dana došao je red i na Dnevnik. I evo me, i dalje tu, deset godina kasnije.
Što vas motivira u poslu koji radite? Što pomislite svako jutro kad ustanete i krećete na posao?
Priroda ovog posla, dinamika, način rada, adrenalin – sve to čini moj omiljeni koktel. Posebno me motivira kada vidim da su naše priče došle na pravu adresu i donijele promjene nabolje. Kada znate da ste svojim radom i angažmanom promijenili nečiji život, tada je lakše prebroditi stres i napetosti koje prate ovaj dinamičan posao. Naravno, kada imate tim kakav ja imam na Novoj TV, onda je i gušt dolaziti na posao.
Svakodnevno ste pred kamerama, u domovima svojih vjernih gledatelja. Kolika je to odgovornost za vas?
Lijepo je što nas ljudi doživljavaju kao nekog iz susjedstva, kao dragog poznanika i puštaju nas svakodnevno u svoj dnevni boravak. Iznimno poštujem povjerenje naših gledatelja, no to je velika odgovornost koju je potrebno svakodnevno iznova opravdati. Upravo je rubrika “Vaš glas” produžena ruka Dnevnika, usmjerena prema pojedincu. Gledatelje želimo za “novinare” rubrike, i to s lica mjesta. Odmah, sada, ovaj čas, putem posebne mrežne aplikacije na portalu Dnevnik.hr glasom gledatelja ulazimo u porozan hrvatski sustav i kod pojedinca želimo probuditi angažman – jer su promjene moguće jedino ako djelujemo zajedno. A to je naš cilj – korak po korak, dan po dan, glas za glasom u službi građana.
Jeste li oduvijek sanjali o radu u informativnom programu i mjestu voditeljice Dnevnika? Koji su bili vaši dječji snovi?
Ispočetka je studij medicine bio u prvome planu. Razmišljala sam kako bih jednoga dana htjela biti pedijatrica. Držalo me to do kraja gimnazije. A onda drastičan preokret, odlučila sam se za novinarstvo. Spakirala kofer i upisala studij novinarstva u Italiji.
Kako se slažete sa svojim suvoditeljem Petrom Perežom kad se kamere ugase? Družite li se i privatno?
Pero i ja prošli smo svašta u programu uživo. Mi smo, kako volim reći, dream team i čuvamo si leđa. U slobodno vrijeme i on i ja više smo posvećeni obiteljima, ali na poslu volimo popiti kavu.
Možete li nam ispričati neki svoj simpatičan gaf, je li vam se ikada dogodilo da niste mogli suzdržati smijeh ili da niste mogli izgovoriti ili pročitati neku vijest?
Nije bilo nimalo veselo, ali je svakako ostalo u pamćenju kada smo prenosili razvoj događaja oko bolesne djevojčice Nore Šitum. Dogodilo mi se da jednostavno nisam mogla odraditi vijesti do kraja. Koliko god pokušavate biti objektivni i profesionalni, neke vas priče jednostavno obilježe za cijeli život. A sad nešto simpatično: jednom smo usred Dnevnika ostali bez struje, pa smo Pero i ja u mraku umirali od smijeha pred gledateljima koji su vidjeli samo naše siluete... No to je ljepota programa uživo.
Smatrate li da vas ljudi doživljavaju kao ledenu kraljicu? Ili je to profesionalna nužnost kada je vaš posao u pitanju?
Oni koji me poznaju znaju da nisam ni ledena ni kraljica. Ako ostavljam takav dojam, to je zbog ozbiljnosti priča koje donosimo.
Kakvo je bilo vaše djetinjstvo? Pročitala sam da ste dosta vremena provodili u Poreču kod djeda i bake.
Moje djetinjstvo ostavilo je krila u uvali Materada u Poreču. Kod jednoga drvenog mola i barke moga nona. To su bili dani. Bezbrižna ljeta, prve ljubavi. Možda se pod stare dane ponovno vratim u tu uvalu. Sigurna sam da ćete me naći na barci!
Privatni život čuvate od očiju javnosti. Kako vam to uspijeva, danas, u ovom svijetu društvenih mreža, kad u Hrvatskoj svatko o svakome sve zna?
Stalo mi je do privatnosti. Ipak, da se razumijemo, to je moj život. Kad se isključe kamere, ja sam obična mama koja trči na sve strane i svakodnevnica joj nije spektakl.
Majka ste djevojčice Zoye. Na koji način najčešće provodite vrijeme sa svojom kćeri i koliko vam teško padaju dani kada se zbog obaveza ne uspijete vidjeti?
Raditi se mora. Sreća što imam i slobodnih dana, koje posvetim isključivo djetetu. Nas dvije unaprijed se dogovorimo kamo ćemo ići, koga ćemo posjetiti. Kad je lijepo vrijeme, uvijek smo na nekom izletu. Spakiramo se i odemo u planine ili na more.
Imate li već pripremljenu priču, kada dođe to vrijeme kod vaše kćeri, o prvim ljubavima i zaljubljivanju?
Mi već sada razgovaramo o simpatijama. Zna mi reći: “Mama, nemoj mi večeras pričati bajku, hajmo razgovarati o dečkima.” I onda krene o svojim simpatijama iz vrtića. Uživam promatrati s kakvim ushitom govori o tome tko joj se sviđa.
Što nakon radnog dana činite za sebe kako biste otpustili kočnice i skupili energiju za dalje?
Nakon radnog dana već sam mislima usmjerena prema sljedećem danu. Što sve obaviti prije posla, kako se organizirati... Bilo bi mi lakše da su mi roditelji tu u Zagrebu pa da uskoče kad mi je to potrebno, ali zato imam odličnu tetu čuvalicu koja može pratiti moj dinamični radni ritam. A i mama i tata puno pomognu kad nam dođu u posjet, posebno s gotovim ručkom. To je za mene luksuz od pet zvjezdica.
Što biste izdvojili kao najluđe što ste učinili u životu?
E, to vam je najbolje pitanje. Hvala što ste me podsjetili na to da još uvijek nisam prošla to iskustvo, što ne znači da neću. Bit ću iskrena, relativno sam kasno shvatila da je život neprocjenjivo vrijedan. Radim svaki dan na sebi, pa vjerujem da najbolje i najluđe tek dolazi.
VIDEO: Kamo su nestale i što danas rade bivše prve dame TV-a
svaka 2 mjeseca jedno te isto s drugaricom rominom