Phil Spector, jedan od najpoznatijih glazbenih producenata svih vremena, preminuo je nedavno u 82. godini života. Njegov život bio je pun kontroverzi, a posljednjih 11 godina proveo je u zatvoru jer je 2009. osuđen na 19 godina zatvorske kazne zbog ubojstva glumice Lane Clarkson. Harvey Phillip Spector rođen je 26. prosinca 1939. u New Yorku, u obitelji ruskih Židova. Imao je samo 10 godina kada mu je otac izvršio samoubojstvo, a četiri godine kasnije sa sestrom i majkom seli se u Los Angeles. U srednjoj školi počinje svirati gitaru, a zatim s tri prijatelja iz škole osniva grupu The Teddy Bears. U proljeće 1958. uspjeli su skupiti dovoljno novca za najam tonskog studija u Hollywoodu za dva sata snimanja. Tu su snimili dvije Spectorove skladbe – “Don’t You Worry My Little Pet”, i “To Know Him Is to Love Him”. Ta ploča bila je prvi Spectorov hit, a do kraja godine prodana je u milijun primjeraka. Zanimljivo je da su riječi “To Know Him Is To Love Him” stajale na nadgrobnoj ploči Philova oca. Nakon tog debitantskog uspjeha potpisali su ugovor s Imperial Recordsom i izdali nekoliko ploča. No grupa nikad više nije uspjela izbaciti sličan hit te se raspala 1959. godine.
Nakon raspada grupe, Spector se 1960. zahvaljujući poznanstvu s Lesterom Sillom vraća u rodni New York, gdje radi u tonskom studiju kod Leibera i Stollera kao asistent snimanja i studijski glazbenik. Vrlo brzo je ovladao tehnikama snimanja i uskoro je izbacio hitove “Spanish Harlem” (koautor skladbe zajedno s Jerryjem Leiberom ) u izvedbi Bena E. Kinga, zatim pjesmu “Corrina, Corrina” koju je pjevao Ray Peterson i “Pretty Little Angel Eyes” za Curtisa Leeja. Krajem 1961. osnovao je zajedničku tvrtku s Lesterom Sillom pod nazivom Philles Records.
Spectorov zaštitni znak u tom vremenu bio je Zvučni zid ( Wall of Sound), produkcijska tehnika koja je proizvodila višeslojne glazbene efekte koji su se dobro čuli na tadašnjim srednjovalnim radijskim aparatima i jukeboxima.
Da dobije taj zvuk, Spector je unajmljivao velike grupe glazbenika (koji su svirali instrumente koji su onda bili rijetkost u velikim orkestrima, kao što su električne gitare i akustične gitare); često je duplicirao i triplicirao pojedine instrumente (naročito u ritam-sekciji) koji su svirali unisono iste glazbene dionice, a sve kako bi dobio jači, puniji zvuk. Spector je osobno svoju tehniku zvao “wagnerijanskim rock & rollom, ili malim simfonijama za djecu”.
Često nazivan ludim genijem zbog svog ekscentričnog i temperamentnog ponašanja, Spectorove su se odbojnosti gotovo uvijek previđale zbog umjetničkih i komercijalnih rezultata njegovih sesija, koji su kombinirali desetke instrumenata i inovativnih proizvodnih tehnika u krajnje proizvode koje je samo on mogao kombinirati. Njegov je utjecaj bio golem, ne samo u desecima imitacija produkcije Wall of Sound koje su preplavile tržište između 1962. i 1965., već je bio nadahnuće Brianu Wilsonu iz Beach Boysa, Rolling Stonesima i drugima. Zanimljivo je i da je davao prednost singl-pločama, nasuprot LP pločama, opisujući LP-jeve kao stvar “s dva hita i deset komada smeća”.
Iz tog perioda posebno valja izdvojiti njegov rad s dvije tinejdžerske grupe koje su došle na vrhove top-lista i redefinirale pop-glazbu – The Ronettes i The Righteous Brothers. Njihovi hitovi “Be My Baby” i “You’ve Lost That Lovin’ Feeling” i danas su među najizvođenijima na američkim top-listama. Godine 1966. otkrio je i bračni par Tinu i Ikea Turnera i snimio im pjesmu “River Deep – Mountain High”. No ubrzo se povukao iz javnosti i oženio pjevačicu Ronettesa Veronicu “Ronnie” Bennett. Ipak, razveli su se 1974. godine. U svojoj je autobiografiji 1990. godine napisala da je godinama trpjela stravično zlostavljanje.
– Mogu samo reći da sam, kad sam otišla početkom sedamdesetih, znala da ću umrijeti ne pobjegnem li na vrijeme – napisala je tada Ronnie. Ne samo da joj je nakon vjenčanja zabranio nastupe, već joj nije dopuštao da radi ono što želi. U svojoj je knjizi pripovijedala kako je 1972. bosonoga pobjegla iz njihove vile uz pomoć majke. U sudskim dokumentima također je rekla da je Spector prijetio da će unajmiti muškarca da je ubije. Njegovi usvojeni sinovi Gary i Donté kasnije su tvrdili da su ih kao djecu držali u zatočeništvu i prisiljavali na simulaciju seksualnih činova sa Spectorovom djevojkom. Glazbeni mogul imao je blizance s djevojkom Janis Zavala, Nicole Audrey Spector i Phillipa Spectora mlađeg. Glazbi se vratio 1960. godine, kada ga je u London pozvao menadžer Beatlesa Allen Klein da producira njihov album “Let It Be”. Čekao ga je težak zadatak da zaboravljene demo-snimke pretvori u slušljiv album. Koristio je sve svoje produkcijske tehnike i postigao značajne promjene u aranžmanima i zvuku nekih pjesama. Izdan mjesec dana nakon raspada Beatlesa, album je bio na vrhu američke i britanske ljestvice, a Spectora je vratio na sam vrh. No album se nije svidio kritičarima, ali ni samom Paulu McCartneyu. Spectora su branili George Harrison i John Lennon, s kojima je nastavio suradnju na njihovim solo projektima.
– Dobio je najus*aniji teret loše snimljenog s*anja, s lošim osjećajem prema njemu. I od toga je nešto napravio. Odlično je obavio posao – izjavio je tada Lennon za Rolling Stone.
Spector je u sedamdesetima duboko zabrazdio u ovisnost o alkoholu i drogama, pa je često imao ispade na snimanjima. Njegovu ludom ponašanju doprinijela je i prometna nesreća 1974. u kojoj je jedva ostao živ. Dobio je čak 300 šavova na glavi i od tada ga se moglo vidjeti s ekstravagantnim perikama. U studio bi dolazio odjeven kao kirurg ili karataš, a za pojasom je imao pištolj. Jedne je noći prilikom snimanja Lennonova albuma rock’n’roll obrada iz zafrkancije ispalio metak koji je prošao samo nekoliko centimetara pokraj Lennonova uha.
– Phile, ako me želiš ubiti, ubij me. Ali molim te, nemoj se zezati s mojim sluhom, potreban mi je – kazao mu je tada Lennon. No to je ništa prema onome što je doživio Leonard Cohen na snimanju albuma “Death of a Ladies’ Man”. Spector i on nisu se mogli dogovoriti oko snimanja jedne pjesme, pa je Phil navodno izvadio pištolj i uperio ga u Cohenovu glavu sve dok nije otpjevao onako kako je on zamislio. Spectorov posljednji veliki rad bio je na albumu Ramonesa “End Of Century” 1979. godine. Premda album sadrži neke od njihovih najpoznatijih pjesama, fanovi grupe dočekali su ga na nož jer su po njima pjesme bile previše “radio friendly”. Phil Spector se nakon toga povukao iz glazbenog svijeta, a taman kada je početkom 21. stoljeća planirao nove produkcije, dogodilo se nešto što mu je promijenilo život. U noći 3. veljače 2003. u njegovoj je vili pronađena mrtva Lana Clarkson. Imala je samo jednu ranu na ustima, a Spector se pravdao da je to bio nesretan slučaj, te da je ona sama “poljubila cijev pištolja”.
No ključnim se pokazalo svjedočenje njegova vozača Adriana de Souze koji je kazao kako je Spector istrčao iz kuće i rekao: “Mislim da sam ubio nekoga”. Platio je milijun dolara jamčevine i bio na slobodi do prvog suđenja u ožujku 2007., koje je poništeno jer se porota nije mogla usuglasiti. Na drugom suđenju 2009. proglašen je krivim i osuđen na 19 godina zatvora. Kaznu je služio u Kaliforniji i mogao je tražiti uvjetni otpust 2024.
No, sudbina se umiješala pa ga na kraju nije dočekao.
Bar je bio iskreni vjernik i boga se bojao....