Aktualni filmski hit Ivone Juke "Ti mene nosiš" još je jednom pokazao da je Lana Barić trenutačno jedna od najboljih hrvatskih glumica.
Tri godine nakon nagrađene uloge u filmu "Šuti" Lukasa Nole, Lana je u "Ti mene nosiš" ponovno ostvarila jednu od uloga o kojoj će se puno govoriti, glumi kćer koja se brine o ocu oboljelom od Alzheimera. Kako je bilo studirati u Sarajevu, raditi u Londonu i glumiti uz legendarnog Voju Brajovića, za Ekran govori Lana Barić.
Kritika i publika jednoglasni su da je "Ti mene nosiš" jedan od najboljih filmova posljednjih godina, a posebno je impresivna vaša uloga.
– Naravno da sam jako zadovoljna. Kad nešto radiš, očekuješ pozitivan "feedback" i nadaš se da će rezultat biti dobar. Svi smo sretni jer je film tako dobro primljen. Osobno sam iznenađena svim tim silnim hvalospjevima, ali lagala bih kad bih rekla da mi to ne godi. Dapače, to čovjeka raduje jer uvidiš da ideš u dobrom smjeru, da ono što radiš ima smisla.
Kako je bilo na snimanju? Za Ivonu Juku govori se da je pomalo kontroverzna redateljica. Je li bilo teško raditi s njom?
– Ne, meni nije bilo teško raditi s njom. Ivona je napisala super scenarij, igrala sam ulogu koju sam htjela igrati i bila sam sretna zbog toga. Dobro sam se pripremila za film jer mi je bilo u interesu da to napravim pošteno. Mislim da smo se dobro razumjele od starta, tako da je snimanje za mene prošlo ugodno. Ivona i ja smo razmišljale dosta slično i dobro smo se razumjele još od audicije i proba.
Svi mi pamtimo Voju Brajovića po "Otpisanima" i "Boljem životu". Kako je bilo raditi s njim? Upravo je vaš dio priče prema mišljenju mnogih najbolji...
– Voja je bio sretan jer igra ulogu koja je izazov za svakog glumca. Kad smo počeli snimati, nisam imala dojam da je riječ o nekom s toliko iskustva. Zapravo je bio sretan da igra tu ulogu isto kao neki mladi glumac koji bi igrao sličnu ulogu.
Nismo se prije poznavali, ali lijepo smo surađivali i drago mi je da je taj naš odnos dobro ispao na platnu. Snimali smo prije tri godine pa mi se ponekad to sve čini i kao san.
Kakav je osjećaj bio igrati redateljicu sapunica? Ako se ne varam, imate i vi redateljskih ambicija?
– Nekako mi to nije bio problem. Koristili smo set "Larina izbora" i, čim bismo tamo došli, osjećala sam se dobro, kao da to mogu raditi i u stvarnosti. Ne mislim da je to lak posao, ali bio mi je gušt uživjeti se u tako nešto. Puno sam radila s redateljima i u kazalištu i na filmu pa mi je to iskustvo pomoglo. Ipak, kad bih se bavila tim poslom, radije bih režirala filmove, a ne sapunice. Imam aspiracije prema tome, što ne znači da će se dogoditi.
Nakon uspjeha "Zvizdana" i "Ti mene nosiš" čini se da je hrvatskom filmu konačno svanulo...
– Ja bih tu dodala i "Takva su pravila" Ognjena Sviličića koji mi se jako sviđa. Matanić i Ivona nekako su se naslonili na njegov film. To je fenomenalno. Sretna sam zbog filma, ali prvenstveno zbog prilika. Naravno da je to veliku uspjeh za Hrvatsku, ali manje me zanima što je dobro za državu, a više što je dobro za mene i moj mikrokozmos. Uvijek sam znala da imamo potencijala jer imamo fenomenalne ljude koji se bave filmom. Konačno se to i pokazalo. Sretna sam što sam dio toga.
Osim o vama, često se govori i odličnoj glumi Tihane Lazović s kojom ste glumili u Nolinu filmu "Šuti"?
– Tihana i ja često se sretnemo i čujemo. Ona je super glumica i divna osoba. Nekako mi je to bilo potpuno logično za nju. Ništa mi na svijetu nije draže nego kad osoba koja je dobra i talentirana iskoristi priliku na najbolji način. Volim kad su ljudi daroviti i rade stvari koje su nevjerojatne. To mi je velika sreća.
Glumu ste studirali u Sarajevu. Zašto baš tamo?
– Sasvim slučajno. Vidjela sam oglas u novinama za audiciju na Akademiji. Volim reći da je to moja najbolja nepromišljena odluka. To je, naravno, bio teži put jer, kad sam došla u Zagreb, nisam znala nikoga. No trenutačno sam jako ispunjena i kao čovjek i kao glumica i mislim da je za dio toga sigurno zaslužno i Sarajevo te moji profesori i kolege.
Neko vrijeme živjeli ste u Londonu i čak ostvarili male uloge u filmovima velikana kao što su Goddard i Figgis?
– Išla sam u srednju školu u predgrađu Londona. U Godardovim i Figgisovim filmovima završila sam sasvim slučajno, a na svom filmu 'Tereza33' surađivala sam i s Andrzejom Wajdom. Drago mi je da sam imala prilike barem nakratko vidjeti te velikane.
Hrvatska publika ipak vas najbolje zna po ulozi tipične Dalmatinke u seriji "Stipe u gostima".
– Mislim da Nives nije baš tipična Dalmatinka, više je atipična. Kad sam bila u srednjoj školi, Dalmatinke nisu bile toliko pristupačne, pa ni ja. Ne volim generalizirati, ali vjerujem da ćete osobu kao Nives teško sresti na ulici. Snimati tu seriju punih šest sezona bilo je super iskustvo. Budući da je Nives tako pozitivna i sretna, i meni su ljudi često prilazili na cesti. Događalo mi se puno tih neposrednih kontakata s nepoznatima i to mi je bilo zanimljivo.
Publika vas je zapamtila i po nastupu u "Zvijezde pjevaju", gdje vam je partner bio Saša Lozar. Pjevate li još?
– Sva sreća da imam toliko poslovnih obveza da ne znam ni kako bih to sve pohvatala. Evo, jučer su me čak zvali i da gostujem u "Lud, zbunjen, normalan" pa sam ih morala odbiti jer jednostavno nemam slobodnih termina. Ovog tjedna počeli smo snimati debitantski film "Trampolin" redateljice Zrinke Matijević, u kojem igram jednu od glavnih uloga. Puno je posla tako da zasad nemam pjevačkih ambicija.
Radili ste u malom kazalištu kao što je Mala scena, zatim u većem ITD-u, a sada ste u HNK. Možete li usporediti rad u malom i velikom kazalištu?
– To je uvijek do ljudi. Ako su ti ljudi s kojima radiš dobri, onda je potpuno svejedno. Najbitnije je da smo svi tu da napravimo dobru stvar. Scena HNK uistinu je velika i jednostavno moraš biti prezentniji i puno glasniji nego u manjim kazalištima. Zbog toga onda pate neke emocije i odnosi koje bi htio odigrati, a ne možeš nauštrb glasnoće. U malim se kazalištima sve vidi i to je prednost. Volim i jedno i drugo.
Obično kažu da posao i ljubav ne idu skupa, a vaš je dečko iz branše – slovenski dramaturg Matic Starina s kojim ste se zbližili na predstavi "Lulu".
– Pa, eto, očito to nije istina. Ima puno ljudi koji upoznaju partnere na poslu. Moj je posao specifičan pa je uvijek dobro imati uz sebe osobu koja to razumije. Imam neobično radno vrijeme, radi se i doma, na kavama...
Kako vaša kći Mirej gleda na mamin uspjeh? Želi li biti kao mama?
– Ona me od rođenja gleda na TV-u pa joj je to normalno. Nju ipak više zanima ples. Prilično se u njemu nalazi i nastavit će s njim.
Imate zanimljiv modni ukus. Prilično se komentirao vaš outfit na promociji filma "Ti mene nosiš"?
– Zapravo uopće nemam modni stil, niti me moda pretjerano zanima. Bilo bi idealno kad bi netko drugi sve to obavljao za mene, jer iskreno mrzim shopping i sve mi je to naporno. Volim se obući u nešto u čemu se dobro osjećam i to je uvijek pitanje trenutka. Jedan dan se ne obučem nešto posebno, a drugi se obučem šareno, u boje. Surađujem s Lokomotivom, koja je obukla i Tihanu Lazović u Cannesu i u njih imam puno povjerenje. Naravno da je malo glupo što se nakon premijere više komentiralo što sam obukla i da sam došla s dečkom, nego o samom filmu, ali dobro je, u međuvremenu je film dobio feedback kakav zaslužuje i drago mi je da gotovo nema medija koji nije pisao o njemu.
Hoće li ovog ljeta biti vremena za odmor?
– Bit će, čim završim snimanje "Trampolina". S filmom "Ti mene nosiš" ići ću na festival u Pulu te u Karlovye Vary. Cijeli život ljetujem u Tisnom na Murteru, tako da ću i ovog ljeta biti tamo. Naravno, ići ću i u svoj Split.
Amerikanci se ponose izjavom:Ne gledaj što Amerika može tebi dati, nego što ti možeš učiniti za Ameriku! Ova gospođa, a tom ei uredništvo ovoga lista ostaju na tragu ubijanja volje da se voli Hrvatska, pa su baš tu izjavu stavilii u naslov.To je u duhu propagiranja individualizma i egoizma u hrvatskom narodu i naturanja mrzovolje prema svojoj zemlji Hrvatskoj koja je krvlju 15 tisuća Hrvata u neravnopravnoj borbi sa nadmočnijim srpskim agresorom i međunarodnom zajednicom POBIJEDILA