Mi bismo najviše voljeli kada bi sva tri zbora mogla stati na pobjedničko postolje jer su to zaslužili – složili su se Vladimir Kranjčević i Krešimir Dolenčić u finalnoj emisiji “Do posljednjeg zbora” prošle subote.
Zajednički trijumf
Unatoč njihovim pokušajima da se zborovi Izvor, Concordia discors i Josip Kaplan okrune pobjedom, publika je presudila i zlatnu medalju dodijelila Josipu Kaplanu iz Rijeke. Njihov trijumf bio je trijumf svih amaterskih zborova jer su zahvaljujući HTV-ovu glazbenom spektaklu dobili priliku izaći iz anonimnosti i predstaviti se široj javnosti što im je napokon otvorila vrata nekim novim nastupima.
– Svi smo bili jednako dobri i svi smo pobjednici i ovo je prekrasno iskustvo koje bih opet ponovila. Sudjelovanje u ovom showu puno nam je značilo zato što smo pokazali kolika je snaga zbora koji djeluje unutar Crkve jer smo jedini crkveni zbor koji se uspio probiti do finala – nakon finala izjavila je Ivana Jelinčić, voditeljica drugoplasiranog zbora Izvor.
Slatke zapreke
Višesatne probe, uvježbavanje koreografije i sasvim novi program ni jednom zboru nisu bili zapreka jer im je cilj bio isti – pokazati publici ljepotu zborskog pjevanja.
– Konkurencija je bila velika i bila nam je čast biti u finalu s Izvorom i Concordiom discors – kaže Doris Kovačić, voditeljica kaplanovaca.
Glazbenom čarolijom uspjeli su publici dočarati ljepotu zborskog pjevanja zbog čega u zadnje vrijeme primaju puno upita kako se može postati članom jedne od ove tri glazbene zajednice.
- Zahvalni smo HTV-u, djelujemo već šest godina, a do showa “Do posljednjeg zbora” kao da nismo postojali, priznala nam je Doris Kovačić, umjetnička voditeljica i dirigentica, “mama” riječkog zbora Josip Kaplan, pobjednika ove emisije. Možda će im pobjeda, nadaju se, olakšati da u Rijeci konačno dobiju prostor, jer sa privremene adrese u Domu mladih, gdje dva puta tjedno vježbaju u dogovorenu terminu, moraju otići do kraja kolovoza. Mladost, veselje, optimizam, dobre vibracije, sve vas to preplavi u društvu mladih kaplanovaca.
Mala je to, ali moćna i svestrana ekipa mladih ljudi. Njihova je snaga entuzijazam, prijateljstvo i predanost glazbi. Baš ništa ne prepuštaju slučaju, imaju jaku logistiku, uz Doris Kovačić, tu su glazbene pedagoginje, Katarina Jurić i Ariana Bossi, koreografkinje Dolores i Martina Bugarin, korepetitorica Judita Plazonić, koja kao dobri duh “radnu temperaturu” zbora podgrijava dobrim raspoloženjem. I kao zaštitni znak, uvijek sa sobom nosi ljekovitu himalajsku sol. Imaju i službenu frizerku, Miu Kamenar.
Uvjerili smo se, u pjevanje se daju do posljednjeg daha. Pred finalnu večer pala je i interna oklada, tri su se dečka dogovorila da će se, ako osvoje prvo mjesto, ošišati, a jedna od cura svoju plavu kosu obojiti u crveno. Umjetnička dušica Florijan Karh, iz Rovinja je u Rijeku došao kako bi se upisao u Školu primijenjenih umjetnosti, a pjeva od trećeg osnovne. Bilo je prirodno, veli, nastaviti u Kaplanu. Usto, glumi u Teatru Rubikon, jer želi upisati Akademiju za dramske umjetnosti. Buduća učiteljica Sonia Zima izdvaja se ostalih kaplanovaca jer jednostavno ne voli solo pjevanje. Zato i jesam u zboru, sasvim mirno kaže Sonia. O studentici prava Dariji Dobrili voditeljica Doris otkrila nam je malu tajnu. – Darija je mezzosopran, ima ih još nekoliko, zovemo ih “mezići”. Prepoznatljivi su i po aparatićima za zube. Nekada, prema potrebi, moraju pjevati alt ili sopran, nisu definirani, pa se na druge načine pokušavaju izdići iznad ostalih. Moja je parola “Šuti, pjevaj i ne diši”, a “mezići” su brbljavi, buntovnici, bez razloga – veli kroza smijeh Doris. Apsolventicu zagrebačke Muzike akademije Anu Čorić nastup u showu malo je omeo u pripremi diplomskog, ali će, uvjerena je, sve na vrijeme stići.
– U Izvor sam došao prije tri godine, prije toga nisam pjevao nigdje, čak ni na tulumima, ali kad sam na jednom vjenčanju čuo kako pjevaju, bio sam očaran energijom koju imaju i odlučio sam im se pridružiti – u dahu nam je ispričao Kristian Novak, viši asistent na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Pozitivne vibracije o kojima Kristian priča osjetili smo i sami na probi zbora koje se održavaju u prostorijama župe sv. Josipa, gdje dva puta tjedno odjekuje pjesma popraćena glasnim smijehom 35 članova zbora.
– Sudjelovanjem u emisiji “Do posljednjeg zbora” još smo se više zbližili, saznali jedni o drugima stvari koje možda prije nismo znali i to je možda i najljepši dio cijele priče– otkriva nam Kristina, diplomirana psihologinja i volonterka na Hrabrom telefonu, koja je u zboru već osam godina. Da bi ova vesela i raspjevana družina funkcionirala ovako odlično, brine se voditeljica i dirigentica Ivana Jelinčić za koju njezini “učenici” imaju samo riječi hvale. Ni dodatne probe ni koreografija, koja inače nije dio njihovih standardnih nastupa, nisu im predstavljale problem jer su ih pohvale žirija, župljana i prijatelja iz emisije u emisiju sve više motivirale da budu bolji.
– Stranci koje učim hrvatski pratili su svaki naš nastup na televiziji, navijali i hvalili se svojim rođacima kako im profesorica pjeva u zboru. Preko Facebooka su mi se javljali i bivši studenti koji žive u Australiji i porukama hvalili naše nastupe, a kolege koji nisu znali da pjevam u zboru bili su oduševljeni našim pjevanjem – pohvalila se Barbara Bušić koja je u zbor došla prije 12 godina na sestrin nagovor.
Zajedništvo, duhovnost i veselje u zbor su 1998. privukli i glumicu kazališta “Komedija” Anu Kraljević. – Meni je ovdje tako lijepo da ne bih nikad htjela otići iz zbora – priznala je Ana kojoj je zahvaljujući glumačkom iskustvu, ples na pozornici HRT-a bio najmanji problem, a plesni koraci veselili su i Marka Salopeka. Ovaj prevoditelj dugo je godina iz publike s divljenjem slušao Izvor ne usuđujući se postati dio ove glazbene družine.
– Bio sam njihov obožavatelj i išao sam na sve njihove koncerte pa čak i kad su pjevali u drugim župama. Nagovarali su me, nagovarali i na kraju sam pristao – ispričao je Marko. Tijekom zadnjih tjedana Izvoru su velika podrška bili njihovi župljani koji su ih nakon finala u crkvi pozdravili gromoglasnim pljeskom.
Energična glazbena družina Concordia discors prije dvije godine osnovana je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu a osim odličnih vokala i mladosti ovaj zbor izvor je veselja i optimizma.
– Nama je svaki susret fešta i da kojim slučajem nismo došli do finala mi bi pronašli razlog za slavlje – priča Katarina Juras na što njen kolega Filip Klubička dodaje kako je zbor najsretniji kada ide na gostovanja jer se druženje u autobusu onda pretvori u vožnju nalik onima kad razred ide na maturalac. Druženja i nakon proba postala su im dio svakodnevnice i složno u šali kažu kako nemaju život izvan zbora.
– Na Facebooku imamo zatvorenu grupu u kojoj zboraši pišu kakav im je bio dan, što su radili i raspravljamo o svemu i svačemu tako da i nakon proba imamo što za reći jedni drugima – priča Ivana Zec. Dok svi pričaju u glas, čini se nemogućom misijom smiriti 70 članova no dvoje od četvero voditelja zbora, Marina Jurković i Jurica Bošković nas uvjeravaju kako su jako poslušni i složni kada krenu probe.
– Pohvalila bih zbor kao kolektiv da se tijekom ovih tjedana dok je trajao show nismo raspali, posvađali i nitko nije imao živčani ispad. Pucali smo po šavovima jer smo iz raznih dijelova zemlje i puno je tu temperamenata ali lijepo se slažemo – pohvalila je Matea Mrvelj svoje zboraše. Finale u showu dalo im je dodatni vjetar u leđa i zbor planira nekoliko projekata.
– Jedan su projekt skladbe na stihove antologijskog pjesništva i snimit ćemo taj CD a na jesen, ako bude sreće idemo i na jedno natjecanje u Španjolsku – otkrio je Jurica Bošković.
