Iza trudne Severine Vučković turbulentan je tjedan. Zbog komplikacija u osmome mjesecu trudnoće, u ponedjeljak navečer odvezena je u splitsko rodilište na Firulama. Srećom, kako doznajemo u utorak poslijepodne, u trenutku tiskanja ovog priloga, za nju i sina kojeg nosi opasnosti nema. Dakle, njezino najljepše životno razdoblje u kojem čeka da postane majka nastavlja se u idiličnom tonu, onakvom u kakvom joj je protekla i tek svršena 2011. godina. Upravo o tome nam je samo nekoliko sati prije odlaska u bolnicu i ispričala samo najljepše stvari.
– Prošle godine trebala sam pjevati ‘ovo će biti dobra godina predosjećam’. Godinu 2011. pamtit ću po voljenom čovjeku, po trudnoći, hej, svojoj prvoj trudnoći – po najljepšem osjećaju u svom životu do sada! Eh, da sam znala da je to tako dobro... Pamtit ću je i po dobrim koncertima, putovanjima i svakako po pjesmama “Brad Pitt” i “Grad bez ljudi”, koja me evo uvela u ovu 2012. godinu u kojoj priželjkujem da svi moji budu zdravi i da mi publika ostane sretna i vesela. I’ll be back! – kazala je odlično raspoložena trudnica osobito ponosna na priznanje američkog The Hollywood Reportera koji je njezina “Brada Pitta” uvrstio u 15 najboljih europskih pjesama protekle godine.
Prije blagdana najavila je da će Božić dočekati sa zaručnikom Milanom Popovićem kod svoje mame Ane u Splitu i da će s njom peći fritule i kititi jelu. Tako je i bilo, a slično je provela i Silvestrovo.
– Prvi sam put Novu godinu dočekala uz televiziju. Smiješno je kako svake godine na Silvestrovo na Dnevniku prvo kažu da su Australci već dočekali Novu godinu! Kao da će se ta činjenica ikada promijeniti! (smijeh) A u show programu gledala sam snimku sebe otprije dvije godine, a najavljivali su da su napravili odličan novogodišnji program. Na žalost, nisam otišla na splitsku rivu gledati prijatelja Petra Grašu, ali prijenos koncerta gledali smo na televiziji – otkrila je.
Još potkraj ljeta najavila je da se zbog trudnoće povlači sa scene, ali radoholičarka je i dalje prisutna u njoj. Doduše, već neko vrijeme ne nastupa, ali snimila je spot za pjesmu “Grad bez ljudi” koji je nedavno doživio i svoju premijeru.
– Jednostavno sam radila onako kako sam se osjećala, naravno, pazeći da ne ugrozim ni svoje zdravlje, ni zdravlje djeteta – rekla je i nastavila objašnjavati zašto je baš u to predblagdansko vrijeme sreće izabrala tako tužnu baladu:
– Da se objavi dobra pjesma nije važno godišnje doba, blagdani, glasovanje na izborima... Dobra pjesma je dobra pjesma. Meni je bilo najvažnije to da je ostavila traga u mom DNK kada sam je prvi put čula. Kao što su prije nje tim putem prošle “Prijateljice”, “Virujen u te”, “Tridesete”, “Dalmatinka”… Uvijek zahvaljujem na takvim pjesmama koje su “ozbiljne”, a koje su našle put do velikog broja slušatelja, jer takve pjesme i mene usmjeravaju kojim putem bih trebala poći. Dodatni vjetar u leđa daje mi i to što je u samo mjesec dana na YouTubeu preslušana četiri milijuna puta i što su je ljudi brzo zavoljeli. Drago mi je zbog autora pjesme Filipa Miletića i Miloša Roganovića, jer mislim da su izuzetno talentirani. Netko tko može napisati “Brada Pitta” i ozbiljnu baladu spada u red velikih kompozitora.
U svojem novom hitu Severina pjeva o umirućoj ljubavi, tuzi i prolaznosti, govori i o nepostojanju muškaraca koji znaju trajati udvoje. Nametnulo se pitanje vjeruje li privatno u ljubav za cijeli život i kako se tješila u trenucima kada su pucale i njezine bivše ljubavi.
– Ne bih htjela u intervjuu koji poslije mogu površno prenositi drugi mediji pričati jesam li povjerovala u to da muško ne zna trajati udvoje. Tako banaliziram pjesmu, kradem joj metafore i poetičnost, a u svrhu objašnjavanja svoga privatnog života. A tko sam tu ja? Tu pjesmu nisam ispjevala samoj sebi nego svima. Imali smo u našim udžbenicima lijepu rečenicu “Razumijem što čitam”. E, tako bih mogla odgovoriti, “Razumijem što pjevam”. A jesam li povjerovala u to da nema muškaraca koji znaju trajati udvoje? Nisam. Naravno da ima muškaraca koji znaju trajati udvoje, o tome svjedoče dugotrajne veze i brakovi. Ipak, naša ženska priroda toliko je različita od muške da je ponekad teško održati vezu. U biti, uvjerena sam da ne učimo dovoljno o vezama. Mislim da bi predmet “muško-ženski odnosi” trebalo uvesti kao obvezni predmet u škole. Gdje bi nam bio kraj da su nam to predavali umjesto marksizma? Bilo bi nam puno lakše, i ženama i muškarcima – objasnila je i nastavila:
– Zato nikoga ne želim razuvjeravati, jer nitko ne može umjesto nas odbolovati svoj prekid, svatko ima pravo na svoje čistilište. Kad sam bila slomljena, radila sam najbolje koncerte. Meni je pozornica uvijek najbolja terapija.
No, kako je već nešto više od godinu dana u harmoničnoj vezi sa srpskim biznismenom Milanom Popovićem, morala se i dodatno osvrnuti na temu o prestancima ljubavne sreće kojima je posvećena njezina pjesma.
– Ova tema je sada daleko od mene, jer kad ste privatno jako sretni, to nije dobra pozicija za razgovor o temama koje su tužne. Ima prekida ljubavi i prekida prijateljstava. Prijateljstvo ili ljubav iz interesa, nešto što nikad nije bilo pravo, lako se prekida. Boli, ali rane zacijele brže. Mada iz vlastita iskustva, a iskusila sam i jedno i drugo, kažem da je oproštaj uvijek bio težak. Po meni, u takvim trenucima ništa nas ne može utješiti bolje nego glazba, društvo prijatelja i piće po želji uz pjesmu Kemala Montena ‘...vratio sam se, živote, otjerao dane sive, ima li za mene još ljepote, vratio sam se među žive…’ Eto, pa ako nekome pomogne… – savjetovala je Severina.
I spot je tmuran, tužan i hladan. U njemu trudna splitska pjevačica stoji sama u hladnoj ulici bez ljudi. No, snimanje joj nije teško palo, štoviše, lako se uživjela u ulogu žene čija nesreća nije ni blizu njezine sretne sadašnjosti.
– Pjesmu koja već ima duboke emocije sama po sebi nije dobro previše obrađivati ni preispjevavati. S njezinom emocijom treba se sjediniti i biti u njezinoj službi. Stoga, spot savršeno prati emociju pjesme, bol, samoću, tugu, sjetu, čak i rezigniranost. Sve uvijek treba biti u službi pjesme, od pjevanja, aranžmana, haljine, spota, kose... Kad nešto radite s puno ljubavi, može vam biti i hladno, možete biti gladni i žedni, mogu biti nemogući uvjeti snimanja... Ali ako to zaista volite, a osobito ako imate pjesmu koja vam je prirasla srcu, onda uvijek dajete svoj maksimum i izgarate za te četiri i pol minute. Uvijek uživam i jako sam zadovoljna, pogotovo kad oko sebe imam dobru ekipu ljudi koji izgaraju isto kao i ja – kaže Severina i na pitanje koja je budućnost Severine iz spota i pjesme “Grad bez ljudi” i hoće li naći vjeru u sebe, pjevačica zaključuje.
– Budućnost Severine uvijek je neizvjesna. A želin joj sriću! Glazba je emocija i mi koji se bavimo glazbom samo imamo veći ili manji talent da glasom, koji je u ovom slučaju posrednik u glazbi, prenesemo svoje unutarnje emocije. Te emocije koje leže u nama su doživljene, stare su, mogu biti i nove, možda nikad nisu proživljene, ali smo senzibilizirani za njih. Emocije nikad ne stare. Koliko smo bili sami, koliko smo bili povrijeđeni, koliko smo se znali veseliti, koliko smo ludo voljeli, koliko smo patili, to nas određuje i čini osobom. Ako imamo sreću da se bavimo glazbom, sve te emocije na pravi način nas čine umjetnikom. Sve emocije izlaze iz nas u trenutku kada odlučimo zapjevati. Dakle, to što sam ja sada privatno sretna, nema nikakve veze hoću li moći dobro otpjevati neku tužnu pjesmu. Kad pjevaš određenu pjesmu, ona se ne događa tada, ona je već negdje ispjevana u prošlosti. Ne radi se o trenutačnom stanju, radi se o talentu, daru koji imaš ili nemaš.
meni se čini da ima talent za glumu i ples a pjevanje onako vozi kao nečija prazna replika