Počelo je to kao vrlo tužna priča i ta se tuga zauvijek provlačila kroz njen cijeli život. Danas o njoj mislimo kao o velikoj modnoj dizajnerici koja je svojim radom obilježila jednu epohu i naučila žene kako da se odijevaju ležerno, ali elegantno i pomodno, a to je ujedno i biografska priča koja je mogla biti sasvim drugačija. Sonia Rykiel (rođena Flis) bila je dijete emigranata, koje se rodilo u skromnim uvjetima pariškog predgrađa, dijete koje je bilo više gladno nego sito, odrastajući kraj oca urara i majke domaćice, ruskih imigranata, Židova (iako je otac porijeklom Rumunj, a majka Poljakinja), dvoje ljudi koji su se na jedvite jade dočepali Pariza. Sonia se rodila 25. svibnja 1930. godine i bila je najstarija od njihovih pet kćeri. Već kao djevojčica iz stvarnosti koja ju je okruživala bježala je u svijet mašte, svijet crteža, a prvi je posao potražila kao sedamnaestogodišnja djevojka. Dobila ga je kod trgovca tkaninama kada je postala njegova dizajnerica izloga. Činilo se da je život krenuo dobrim smjerom, a to je potvrdila i 1953. godina kada se udala za Sama Rykiela, vlasnika butika za prodaju elegantne odjeće. Par je tijekom sljedećih petnaest godina dobio dvoje djece, kćer Nathalie i sina Jean-Philippea, koji je zbog poteškoća na porodu rođen slijep. Bilo je to novo iskušenje za Soniu, ali i njen brak. Ona je izdržala, brak nije, pa se par razveo 1968. godine, točno kada je njena modna karijera krenula uzlaznom putanjom. Zbog toga, ali i zbog djece, Sonia nikada nije promijenila muževljevo prezime.
Njena modna karijera počela je 1962. godine, u trudnoći, kada nije mogla pronaći odjeću u kojoj ne bi izgledala kao gospođa s početka 20. stoljeća. Tada je iskoristila veze svog supruga i od talijanskog dobavljača odjeće naručila bale džerseja. Iz njih je sebi skrojila i sašila haljine i pulovere koji su mekano prijanjali uz tijelo. Taj praktičan i moderan stil svidio se mnogima i narudžbe su počele pristizati, prvo od njenih prijateljica, a zatim i od njihovih prijateljica. Taj je naoko skroman pulover dobio ime Poor Boy Sweater (u vrlo slobodnom prijevodu: pulover za siromašnog dječaka) i na neki je način predvidio androginu modu koja je obilježila šezdesete godine 20. stoljeća. Sonia je počela prodavati svoje kreacije u suprugovom dućanu, a kada se pulover Poor Boy pojavio na naslovnici francuskog izdanja časopisa Elle, rođeno je novo slavno ime francuske mode - Sonia Rykiel. Slava je ubrzo dosegla svjetske razmjere, jer je tada velika zvijezda, glumica Audrey Hepburn, kupila (ni manje ni više nego) 14 tih pulovera, doslovno u svakoj boji koju je pronašla u trgovini. Bio je to trenutak u kojem su joj Amerikanci nadjenuli nadimak Kraljica pletiva.
Suprug joj je pomogao da osnuje tvrtku Sonia Rykiel 1965. godine, a tri godine kasnije, kada je njihovom braku došao kraj, otvorila je svoj prvi butik na prestižnoj lijevoj obali Seine, koja je tada bila srce modnog svijeta. Slijedile su godine u kojima je Sonia Rykiel neumorno radila, ali i inzistirala na posve drugačijoj modi. Za tu je svoju viziju izumila neke posve nove tehnike, pa je tako bila i prva dizajnerica koja je stavila šavove na vanjsku stranu odjeće i (da bi modno bogohuljenje bilo veće) ostavila nesašivene rubove odjeće.
VEZANI ČLANCI
Bila je uz to i prva modna kreatorica koja je koristila slogane na svojim puloverima. Tih je godina bila odjevena samo u svoje kreacije, a pažnju je privlačila i frizurom, neukroćenim bobom sa šiškama, vatreno crvene boje. Zbog boje kose najčešće je nosila zelene i smeđe nijanse odjeća, a još češće od toga bila od glave do pete odjevena u crno. Zbog toga povijest mode Soniu Rykiel slavi i kao modnu kreatoricu koja je crnoj odjeći udahnula život izvan korote, te je zbog dosega tog modnog poteza često nazivana i Coco Rykiel. Ona sama nije bila previše sretna zbog takve usporedbe s Coco Chanel, ali je jako dobro razumjela financijske dosege tog komplimenta (posebno s one strane bare). Ona sama uvijek je govorila: "Mrzim gubiti vrijeme na odijevanje. Volim obući nešto i samo pomisliti: 'Da! To je to.' Kad sam umorna, volim se odjenuti vrlo jednostavno - možda crni krep sako i crne krep hlače."
U godinama koje su slijedile nastavila je graditi svoju modnu kuću, uvijek inovativna i drugačija, a njeni su interesi dosezali i do kostimografija za pariška kazališta, kao i za dizajniranje tekstila za slavne hotele. Godine 1977. postala je prva dizajnerica koja je stvorila liniju odjeće za tvrtku koja je narudžbe primala isključivo poštom, tako da za nju možemo reći i da ja preteča danas sveprisutne internetske trgovine odjećom, ali i svim ostalim što čini modu. Sljedeće godine, 1978. lansirala je svoj prvi parfem - Septième sens, tj. Sedmo čulo.
Činilo se da sve to nije bilo dosta u njenoj nepresušnoj kreativnosti, te se tako ona okušala i na polju pisane riječi. Danas su, naravno, najpoznatije njene knjige koje je napisala o modi, ali u tom dijelu njene karijere značajna je i zbirka priča za djecu, kao i kolumne koje je pisala za časopise. Autorica je i epistolarnog romana "Régine Deforges" (Kraljica Deforges), ali i romana "Et je la voudrais nue" (Želio bih je golu) koji je objavila 1979. godine. Pisala je doslovno do kraja života, pa je tako 2012. godine, u koautorstvu s novinarkom Judith Perrignon, napisala "N'oubliez pas que je joue" (Ne zaboravite da je to igra).
Godine 1980. proglašena je jednom od deset najelegantnijih žena na svijetu, a petnaest godina kasnije surađivala je s Malcolmom McLarenom na pjesmi "Who the Hell is Sonia Rykiel"? Prvo veliko obilježavanje obljetnice brenda održala je 1998. godine, kada je proslavila svojih 30 godina u modi, čemu je posebnu počast odao i francuski Vogue. U listopadu 2008. godine velikom modnom revijom slavio se 40. rođendan brenda Sonia Rykiel. Počast su joj odali veliki svjetski modni kreatori, njih trideset, među kojima su bili i: Ralph Lauren, Jean-Paul Gaultier i Giorgio Armani. Svi su oni predstavili svoje vizije "Rykiel žene", a neki od tih modela predstavljeni su na velikoj izložbi u pariškom Musée des Arts Décoratifs, koja je trajala od 20. studenoga 2008. do 20. travnja 2009. godine i u kojoj je kustos Olivier Saillard ispričao povijest brenda, posebno naglasivši sve čime je sama kreatorica obilježila modu 20. stoljeća.
U prosincu 2009. godine Sonia Rykiel predstavila je svoju kolekciju za švedski modni div H&M, ali kako je svijet upravo tada zakoračio u ekonomsku krizu, modna kuća Sonia Rykiel polako gubi svoju snagu. U siječnju 2012. godine kupila ju je tvrtka First Heritage Brands sa sjedištem u Hong Kongu, koja je dio investicijske tvrtke Fung Brands. Fung Brands preuzeo je 80 posto Sonie Rykiel, a obitelj je zadržala 20 posto udjela. Sonia je tada javno objavila da već petnaest godina boluje od Parkinsove bolesti te se povukla s mjesta kreativne direktorice brenda. Naslijedili su je kanadski dizajner Geraldo da Conceicao, April Crichton koja se proslavila radom s Marcom Jacobsom, te Julie de Libran koja je tvrtku dovela do kraja postojanja. Za to nisu bile krive njene kreacije već godine lošeg upravljanja First Heritage Brandsa. Godine 2019. brend Sonia Rykiel likvidirao je svoje poslovanje. Na sreću, Sonia nije dočekala i tu zadnju tugu svog života, umrla je u svom pariškom domu, 25. kolovoza 2016. godine, u dobi od 86 godina. Predsjednik Francuske François Hollande na tu je vijest kreatoricu nazvao "pionirkom mode", te objavio: "Ovo je tužan dan, ali Sonia Rykiel iza sebe ostavlja izvanredno naslijeđe."
Samu sebe je glumila u Altmanovom filmu
Ne postoji film koji bolje priča o ludilu mode od filma "Prêt-à-Porter", koji je u kinodvorane SAD-a pušten pod naslovom "Ready to Wear". Režirao ga je i producirao Robert Altman koristeći se metodom koju je obožavao tih godina (pogledati treba i njegov "Dim"), a kojom je uz bezbroj malenih priča, spojenih u jedinstvenu cjelinu, uspijevao stvoriti zabavne filmove koji su duboko zadirali u sociološke i društvene slojeve nekog fenomena. A kada se Altman odlučio baviti modom, učinio je to doista na licu mjesta, pa je tako ovaj film sniman za vrijeme Tjedna mode u Parizu 1994. godine, te se u njemu pojavljuje doslovno nebrojeno mnoštvo međunarodnih zvijezda, modela i dizajnere, između ostalih i Sonia Rykiel.
I dok se urednice slavnih modnih magazina bore za usluge jednog fotografa, a reporterka koja je došla pisati modne izvještaje doslovno ne izlazi iz hotelskog kreveta u koji ju je uvukla strastvena seksualna veza sa slučajnim poznanikom, središnja i nostalgična priča filma pripala je paru koji se na licu mjesta suprotstavio ideji da je moda svijet mladih. Te su uloge maestralno odigrali Sophia Loren i Marcello Mastroianni, europski velikani glume koje je Altman izabrao kako bi kroz priču u kojoj su oni glumili pokazao da i ljubavna strast ne poznaju granice koje nameće "godina proizvodnje". A to je dvoje velikih glumaca baš svoje uloge u "Prêt-à-Porteru" upisalo u povijest filma scenom u kojoj Sophia zavodi Marcella (pažljivo koreografiranim i snimljenim) striptizom.
VIDEO Sergej Trifunović ponovno izvrijeđao splitske policajce: Zabranjen mu je ulazak u EU i još tri zemlje
