Vrijeme je godišnjih odmora, a to znači i vrijeme pojačanih putovanja. Dok se neki upućuju na more, drugi ovo vrijeme koriste za istraživanje novih gradova, zemalja, destinacija. Uglavnom se radi o urbanim, europskih destinacijama, ali to ne vrijedi i za našeg ovotjednog sugovornika. Sportskog komentatora Matea Pukšara dobro znaju mnogi ljubitelji nogometa koji redovito prate utakmice, kao i podcast "Utakmicu po utakmicu", a publika okrenuta lifestyle sadržaju svakako ga zna po brojnim putovanjima. Njegov profil na Instagramu vrvi fotografijama iz različitih zemalja te u opisu ponosno ističe da je u trenutku pisanja ovog teksta proputovao 96 zemalja. Cilj mu je, naravno, posjetiti sve kutke ovog našeg lijepog planeta, a do objave teksta njegova brojka skočit će na 99 država.
- Neki cilj posljednjih godina bio mi je posjetiti 100 država kako bih mogao reći da sam prošao pola svijeta. I koliko god sam opsjednut tom stotkom, toliko sam se trudio da kroz sva ta putovanja obuhvatim što više raznih kultura i zapravo jedini dijelovi svijeta koje još nisam istražio su takozvana prava Crna Afrika te Australija i Novi Zeland - otkriva Mateo te se spremno prebacuje na pitanje koja sam morala postaviti među prvima. Odakle toliko vremena i što je s poslom?
- Svi se pitaju kako sam stigao proputovati toliko zadnjih godina, ali činjenica je da imam vrlo tolerantnog poslodavca koji je pun razumijevanja za moja putovanja, tako da svaku pauzu od klupskog nogometa koristim za bijeg od posla i kuće. Najčešće putujem početkom ljeta nakon kraja nogometne sezone i za vrijeme božićnih praznika, tu su još i reprezentativne stanke za kraća putovanja. U Hrvatskoj odavno ne ljetujem, nisam morski tip, a i da jesam, izludile bi me cijene svih mogućih usluga na našoj obali. Smatram da za jednako ili puno manje novca možeš doživjeti puno više, i to na drugom kraju svijeta, samo ako si se spreman malo žrtvovati. Patnja je sastavni dio svakog mojeg dalekog putovanja i kroz godine sam naučio uživati u patnji, čak bih rekao da sam postao i ovisan o njoj - pojašnjava Mateo koji se trenutno nalazi na putovanju Srednjom Amerikom, no ta regija nam nije tema ovog razgovora. Već je to jedno sasvim posebno iskustvo koje se nalazi na to-do listi svih velikih zaljubljenika u putovanja.
Na svom dugom popisu zemalja koje je posjetio, ovaj sportski komentator kao najistaknutije označio je putovanje Senegalom i Mauretanijom. Radi se o putovanju čiji je cilj cjelodnevna vožnja teretnim vlakom na kojem, navodno, nastaju najbolje fotografije, a i jedan je od najopasnijih. Ove dvije države nalaze se u zapadnoj Africi i svakako nisu česta destinacija, a upravo zbog toga do sada nismo imali prilike govoriti o ovom putovanju u Ekranu. Kako je Mateo došao na ovu ideju i kako je bilo?
- Ako bih morao izdvojiti fizički i psihički najzahtjevnije putovanje, onda bi to sigurno bio odlazak u Senegal I Mauretaniju usred ljeta. Inspiraciju za putovanje najčešće dobijem gledajući razne vlogere na YouTubeu pa mi je tako jednom izbacilo i video o najsmrtonosnijem vlaku na svijetu, ali naravno da naslov nema veze s istinom pa sam ubrzo počeo tražiti najjeftiniju opciju za dolazak do tog rudnika u Mauretaniji. Jeftine letove za glavni grad Nouakchott nisam našao, ali je zato jednosmjerna karta do Dakara u Senegalu bila samo 150 eura. Tih 1286 kilometara od Dakara do Zouérata na karti ne djeluje tako puno, ali zapravo se radi o putu u pakao. Dakar je sam po sebi jedan od najrazvijenijih afričkih gradove i djeluje naoko pristojno sve do dolaska na autobusni kolodvor, gdje i počinje ova avantura - započeo je Mateo priču pa dodao anegdotu koju sigurno neće nikada zaboraviti, a svima onima koji su proveli neko vrijeme gledajući gdje je sve bio dat će objašnjenje fotografija koje je snimio u Senegalu.
- Upravo na tom autobusnom kolodvoru vas zajedno s još pet ljudi i isto toliko koza na krovu trpaju u prastari Peugeot 505 i voze za St. Louis, grad blizu granice s Mauretanijom. Tijekom sedmosatne vožnje preživjeli smo i ispuštanje kozjih fekalija koje su s krova curile kroz prozor i slijevale se niz naše ruke, ali ništa nas nije toliko zasmetalo kao činjenica da u hotelu po dolasku nije bilo tekuće vode, a i struje je nestajalo svako malo. Iz legendarnog Hotel Du Palaisa na kraju smo pobjegli čim je svanula zora, a gazda je, nadam se, preživio sezonu i bez naših 50 eura - objašnjava komentator uvjete koje su ga dočekali u Africi, no priznaje i da to nije bila iznimka, nego samo dobrodošlica.
GALERIJA Pogledajte odličnu atmosferu s trajekta Oliver
- I tako smo zapravo dan za danom gutali kilometre, sate smo provodili u prenatrpanim autima i na nevjerojatno prljavim kolodvorima. Niti jedan od tih prijevoza nije krenuo niti stigao na vrijeme, a u smještajima nikada nismo imali sveto trojstvo - struju, vodu i klimu, uvijek je barem jedno od toga nedostajalo - ističe Mateo.
No, ni milisekunde ne žali što se odlučio za ovo putovanje, a kaže da ga je ovo iskustvo, koliko god bilo neobično ili nekima i odbojno, puno toga naučilo.
- Fascinantno je na takvim izazovima promatrati što sebe, što suputnika, u ovom slučaju mog vjernog i zahvalnog Sašu koji je naučio trpjeti bez ijednog prigovora. Čovjek se kroz par dana muke u potpunosti promijeni i prilagodi, bilo je dana kada smo živjeli na baguetteu i vodi, a jedini luksuz koji smo si priuštili bio je komad piletine uz šaku pomfrita - ističe komentator kroz što je sve prošao na ovom putovanju pa dolazi do dijela koji je bio njegov cilj.
Naime, nakon pet dana putovanja automobilom stigao je u grad Zouérat, odnosno naselje u kojem se nalazi rudnik željezne rude, koji je bio njegovo željeno odredište na ovom putovanju. U tom mjestu nalazi se ujedno i prva stanica vlaka koji od tamo prevozi rudu prema luci Nouadhibou. Putovanje je to od 650 kilometara koje traje otprilike 20 sati, a jedini način kako bi se ukrcali na ovaj vlak jest skočiti na otvoreni vagon prepun rude. Vožnja na otvorenom, okružen željeznom rudom koja leti na sve strane, bez sjedećeg mjesta ili rukohvata, vremena za pauzu za obavljanje osnovnih ljudskih potreba i k tome još na 50 stupnjeva Celzijusa.
- Teško je uopće opisati što nam je sve prolazilo kroz glavu u tih dvadesetak sati! Sjećam se da sam jedva čekao zalazak sunca kako bih odspavao i odmorio se od nesnosne vrućine, a zatim sam molio Boga da čim prije svane i da ponovno zatopli. Youtuberi u svojim uradcima pričaju o romantičnom izlasku i zvijezdama nad saharskom pustinjom, ali to su priče za malu djecu i naivnog sportskog komentatora. Dvadesetosatna vožnja na otvorenom vagonu sa skijaškom maskom na licu, pri toj temperaturi je čisti mazohizam i nisam siguran bih li ikome preporučio. S putovanja sam se vratio pet kila lakši i puno umorniji nego što sam bio prije samog početka godišnjeg 'odmora' - prisjeća se Mateo i nastavlja:
- Opet, smatram da me to iskustvo promijenilo, ako ništa postao sam strpljiviji i tolerantniji. Vidim da su neke turističke agencije počele prodavati i to putovanje, pa samo mogu poželjeti sreću što organizatorima, što putnicima. A razlog tome jest?
- Mauretanija je država koja je posljednja ukinula ropstvo, postotak pismenih ljudi je tek nešto iznad 60 posto pa na trenutke postoji i averzija prema strancima. Osobno nisam imao nikakvih problema, ali sam primijetio da su jako alergični na kamere i fotoaparate - opisuje Mateo.
VEZANI ČLANCI
Ljubav prema nogometu komentatora je pratila i na ovom putovanju, a stadion je bio jedna od lokacija na koje je želio doći. No, nije uspio i zbog toga jedino žali. Želja mu je bila pogledati ogled između Mauretanije i Sudana te je unaprijed kupio i ulaznicu, ali nije uspio ući.
- Prodali su oko tri tisuće karata previše pa se stadion napunio i dva sata prije početka ogleda, a sve je kulminiralo stampedom na ulazu - objašnjava, pa se dotiče i pitanje financija. Očekivano, kaže, sve je puno jeftinije nego u Europi, ali to nije prednost kako bi mnogi očekivali.
- Problem je u tome što vas lokalno stanovništvo gleda kao hodajući bankomat i žele od vas izvući što više novaca. Mene je cijelo putovanje koštalo otprilike 1100 eura za 12 dana, ali bilo je to puno prepiranja na krnjem francuskom, bilo je svađa i odlazaka od taksista, bježanja iz hotela, jednostavno morate biti i bezobrazni kako biste se izborili za koliko-toliko poštenu cijenu - govori ovaj putoholičar koji bi svima željnima avanture, ali ne i potpunog izlaska iz zone ugode, preporučio odlazak u Argentinu.
- To je daleka destinacija, ali najbolji omjer cijene i kvalitete te ima i sličnosti s hrvatskim načinom života. Također, odlično sam se preveo u državama bivšeg SSSR-a, Uzbekistan, Tadžikistan i Kirgistan će kroz godine doživjeti pravi boom, a nadam se da će percepcija o Iranu također promijeniti jer se radi o fascinantnoj destinaciji koja ja zapravo vrlo sigurna i nevjerojatno jeftina - kaže te otkriva svoje planove za dalje:
- Meni je ostalo još zaključiti Južnu Ameriku s posjetima Peruu i Boliviji, rado bi posjetio i Venezuelu, a planiram se još malo mučiti po primjerice Etiopiji i Pakistanu - kaže nam Mateo Pukšar.
VIDEO: Nevjerojatni prizori iz Imotskog! Thompson održao samostalni koncert nakon dvije godine pauze
