Kad su 1942. marinci, padobranci i mornarica odbili jednoga petnaestogodišnjeg dječaka jer je bio premlad i prenizak, nisu znali što gube. No, kad je 1943. Teksašanin Audie Murphy konačno uspio postati vojnik lažući da mu je 18 godina, malo tko je slutio da će se kržljavi dečko visok 1,66 metara i težak 50 kilograma pokazati takvim paklenim vojnikom. Na temeljnoj obuci bio je toliko slabašan da se onesvješćivao, htjeli su ga prebaciti u kuhare, ali je on inzistirao na borbenoj dužnosti.
Njegovi podvizi u iskrcavanju na Siciliju, borbama u Italiji i Francuskoj te u Njemačkoj donijeli su mu sva odličja koja je američka vojska tada dodjeljivala, ukupno 33 medalje, od kojih pet više od jednom, te pet francuskih odličja uključujući Legion d'Honneur i Croix du Guerre u rangu Chevaliera (dvaput!) i belgijski Croix de Guerre. Sva ta odličja Murphy je krvavo zaslužio; prvo je dobio na Siciliji, kad je preciznom paljbom pogodio dvojicu talijanskih časnika, a njegovi kasniji ratni uspjesi ušli su u legendu.
Kada je jedan njemački mitraljezac, pretvarajući se da se predaje, ubio na prijevaru njegova najboljeg prijatelja, mladom Teksašaninu pao je takav mrak na oči da je sam nasrnuo na cijelo njemačko mitraljesko gnijezdo, sve ih pobio, a onda okrenuo strojnicu na Nijemce i nastavio ih ubijati. U siječnju 1945. u Alzasu, na 10 Celzijevih stupnjeva ispod nule i u snijegu dubljem od pola metra, s toliko ranjenih u postrojbi da se samo 19 od 126 vojnika moglo boriti, Murphy je štitio odstupnicu ranjenicima sve dok je imao streljiva, a kad mu ga je ponestalo, ranjen u nogu, s gorućeg tenka dograbio je .50-kalibarsku strojnicu i njome cijeli sat držao Nijemce prikovane vatrom, te onda organizirao preostale Amerikance u protunapad kojim je zauzet grad Holzwihr. Na kraju rata, kad se vratio u Teksas s činom natporučnika, na njegovu "računu" bilo je šest uništenih tenkova i pobijenih 240 neprijateljskih vojnika.
I nakon rata Murphy je nastavio biti heroj, boreći se protiv ratnih "suvenira", bolova kao posljedica nekoliko rana koje je zadobio, malarije koju je pobrao na Siciliji i PTSP-a. Usudio se javno, bez straha da će narušiti imidž heroja, progovoriti o svojim psihološkim problemima, da bi pomogao drugim veteranima sa sličnim problemima i pogurao osnivanje ustanova za psihološku pomoć. Kad je shvatio da je postao ovisan o tabletama za spavanje i protiv bolova, zaključao se u sobu u motelu i nije izašao dok se nije "očistio".
U svojoj autobiografiji "Do pakla i natrag", koju je po njegovim sjećanjima napisao njegov prijatelj novinar D. McClure, Murphy je bio iznimno skroman i nije spominjao nijedno od svojih odličja, uvijek u prvi plan stavljajući junaštvo svojih suboraca. Čak je autorstvo jedne pjesme koju je skladao (pored glume, imao je i uspješnu karijeru country-skladatelja, čije je pjesme pjevao i Dean Martin) pripisao jednom svom prijatelju.
U Hollywood je Murphyja poslije rata doveo James Cagney, ali se Murphy nekoliko godina mučio i doslovno gladovao dok mu karijera nije krenula. Glumio je uglavnom u vesternima, od kojih mu je najbolja bila uloga negativca, plaćenog ubojice u filmu "Bez imena na metku". Kad je 1955. sniman film "Do pakla i natrag", Murphy je bio logičan kandidat za glavnu ulogu, ali je skromni heroj oklijevao glumiti samog sebe, bojeći se prigovora da hoće zaraditi na ratnoj slavi. Jedva su ga nagovorili, i film je na kraju bio veliki hit, zaradio je deset milijuna ondašnjih dolara i bio najuspješniji film tvrtke Universal sljedećih dvadeset godina, dok Steven Spielberg nije snimio "Ralje". Ukupno je Murphy snimio 44 filma, od čega su 33 bili vesterni, uglavnom niskobudžetni.
Audie Murphy poginuo je u padu svojega privatnog zrakoplova 1971. u 45. godini. Dvije godine kasnije u San Antoniju je otvorena veteranska bolnica Audie L. Murphy Memorial Veterans Hospital, pred kojom je jednu tonu težak trometarski brončani kip Murphyja u borbenoj uniformi s puškom. Njegov grob na vojnom groblju Arlington u Washingtonu drugi je najposjećeniji, odmah poslije groba Johna F. Kennedyja.
Ta izuzetna životna priča trebala bio postati film snimljen po biografskoj knjizi Dona Grahama "No Name on the Bullet" (nazvanoj po najcjenjenijem Murphyjevu vesternu). Producenti Arthur E. Friedman i Steven Jay Rubin angažirali su kao konzultanta Terryja Murphyja, Audiejeva sina, a trenutačno biraju redatelja i glumce za taj projekt.
