Samo godinu i pol nakon zadnjeg nastupa u Areni Zagreb Sting je opet privukao oko 15 tisuća ljudi u dvoranu, bez obzira što dvije večeri kasnije svira i u Ljubljani. Bila je to hrabra odluka organizatora, jer obično se na trunejama „odmaraju“ i propuštaju gradovi gdje su koncerti održani prethodno, ali tribine su bile pune na obje razine, a i parket gusto popunjen do iza mikspulta.
Najveća razlika bila je to što na aktualnoj turneji „3.0“ Sting nastupa u formaciji trija, samo sa gitaristom Dominicom Millerom i bubnjarom Chrisom Maasom, pa se takoreći vratio u vrijeme Policea, makar formalno. Ujedno je to bila i najveća prednost i zanimljivost koncerta, jer je u nešto više od sto minuta nastupa sa 22 pjesme pokazao užitak svirke u malom kombu, gdje nema skrivanja, dugih solaža ili dionica pratećih pjevača, klavijatura, udaraljkaša i „punjenja“ vremena. U ponedjeljak navečer Sting se sa dvojicom pobočnika još više pokazao kao vrhunski instrumentalist, i pjevač dakako, a bili su toliko dobri da je često bilo nevjerojatno kako samo trojica mogu ovako „napuniti“ zvuk i odsvirati raznovrstan koncert. Dodatnim zalaganjem, rekli bismo, ali i sjajnim materijalom i aranžmanima pjesama u kojima je svatko morao dati najviše.
Uveo je Sting ove godine i neke pjesme Policea poput uvodne „Voices Inside My Head“ koju nije svirao od 2006., „Never Coming Home“ od 2012. ili „Synchronicity II“ od 2018., želeći osvježiti repertoar u kojem ima toliko hitova da je možda i njemu postalo
dosadno. „Znam kako početi koncert, znam kako završiti, ali ne znam što napraviti u sredini“, rekao je u jednom trenutku (i dakako lagao), pa su, da stvar bude još zanimljivija, desetak pjesama srednjeg dijala nastupa odsvirali izvlačeći imena pjesama na papirićima u šeširu, što svaki koncert čini različitim. Sve je Sting napravio da mu bude zanimljivije, a i publici - mada su ju, čini mi se, zamorile neke manje poznate pjesme, jer znaju samo hitove - te pritom kao vrhunski basist odsvirao koncert na kojem bi i samo njegov rad na četiri žice pokazao strast muziciranja pop zvijezde i autora koji na toj poziciji nije nimalo slučajno.
VEZANI ČLANCI:
Kad je ušao u završni dio koncerta za koji „zna kako se to radi“, naravno da je publika najbolje reagirala na hitove poput „Englishman in New York“ – u kojoj je dio teksta i pjevanje publike „budite svoji bez obzira što vam govore“ očito bio postavljen kao podrška drugačijima i imigrantima u EU – ili „So Lonely“ od Police u koju je uglavio dio „Everything's Gonna Be Alright“ Boba Marleya, pokazavši odakle mu je stizale reggae inspiracija na početku karijere.
Iako su mi neke manje poznate pjesme bile zanimljivije, a sama svirka pokazala veliki stilski raspon koji kao trojka mogu dostići, završetak sa megapopularnima „Desert Rose“, „King of Pain“, „Every Breath You Take“ i na bisu „Roxanne“ i „Fragile“ (s akustičnom gitarom) učinio je da svi iz dvorane odu zadovoljni. Budući je nastup u Zagrebu bio tek drugi koncert turneje u formaciji tria i sam je na kraju rekao da nije bio siguran kako će to sve zvučati. No, čuli smo puno više nego što inače stane u sto minuta svirke tria, pogotovo u velikoj sportskoj dvorani, jer, ponovimo, Sting na ovoj poziciji nije nimalo slučajno.
VIDEO: Haris Džinović otkrio kako podnosi što je predmet sprdnje: 'Ismijavaju me na društvenim mrežama...'
