Na broju 304 u newyorškoj Park Aveniji prije nekoliko mjeseci otvoren je klub za stolni tenis SPIN, u kojem je većinska vlasnica oskarovka Susan Sarandon. Zašto baš stolni tenis? Sarandon kaže da je sa taj sport zagrijala uz svog sina Milesa, a dodatni impuls dobila je kad je snimala films Edwardom Nortonom, koji je toliki fanatik da je išao u Kinu učiti i trenirati. Po njoj, ping-pong je savršena fizička aktivnost:
- Ustanovila sam da postoji cijela jedna subkultura ping-ponga i da ljudi od kojih bi to najmanje očekivali shvaćaju taj sport vrlo ozbiljno. Sviđa mi se to što u tom sportu nema spolnih ni dobnih barijera. U njemu može sitna djevojčica pobijediti mišićave 35-godišnjake. I možeš ga igrati sve do smrti. Imamo članove kluba koji su zbilja, zbilja dobri, a u osmom su desetljeću života, i malene sedmogodišnjake koji dođu i ubiju svakoga. To jedan od rijetkih sportova kojih se ja mogu sjetiti u kojem su djevojčice i dječaci i miškarci i žene na istoj razini. Svaki petak imamo turnir između najboljih klupskih igrača, i dosad je triput pobijedila žena. A igraju za novac, pa igraju zbilja žestoko.
Klub je otvoren sedam dana u tjednu, a cijene su za New York umjerene: 15 dolara za standardni stol, 20 za profesionalni i 50 za stadionski (za članove kluba upola manje). Sarandon planira dovesti u klub newyorške vatrogasce, organizirati njihovu ligu i eventualno ugostiti njihove mečeve s policijom (legendarno gradsko rivalstvo u svim sportovima). Ali, kao što i sama priznaje, vlasnica kluba nije baš sjajna igračica:
- Volim sve u tom sportu, volim činjenicu da se ne možeš ozlijediti. Volim što je jako brz i jako zabavan. Ali ja sam nikakva igračica. Više sam promicateljica ping-ponga nego igračica. Volim stvoriti dobro ozračje u kojem ljudi mogu igrati, a u našem klubu, u Spinu, publika je nevjerojatno raznovrsna – ima svakakvih ljudi. Dolaze popodne, dolaze navečer, i ponekad je više tulumarenje u klubu, a ponekad dođu zbilja jaki igrači. Imali smo mnogo sreće. Ja nemam baš puno natjecateljskog duha, ali bih voljela gledati kako George Clooney igra protiv Jamieja Foxxa jer njih obojica smatraju da su zbilja dobri. I Eda Nortona, jer on zbilja jest dobar. Ali to je jedna od najboljih stvari u ping-pongu. To nije kao košarka ili nogomet gdje ako ne znaš igrati, odmah si svjestan toga. Samo misliš da si zbilja dobar dok ne zaigraš s nekim tko je zbilja, zbilja dobar, a onda... voljela bih ih vidjeti.
