RT-ovac Damir Matković doktor je za vanjsku politiku. Sreća gledatelja što je izabrao novinarstvo jer poslije studija na Filozofskom fakultetu htio je postati pisac TV scenarija. Nominacija za Večernjakovu ružu oduševila ga je, ali iskusan je pa kaže da ne radi ražanj dok je zec još u šumi.
Od koga od svojih konkurenata u kategoriji najviše strahujete?
Strahujem od demografije! Mlađa publika sve manje gleda televiziju pa mnogi ni ne znaju tko sam, a kamo li da znaju što sam sve u karijeri radio. Inače, svi nominirani su zaista dobri novinari.
Po čemu ćete novinarski pamtiti proteklu 2015. godinu?
Po putovanjima na kojima sam kao vozač-prevoditelj-novinar-snimatelj snimao svoje priče. Recimo, o gradiću Lieksa u Finskoj koji ne prihvaća izbjeglice iz Somalije. Nažalost, pamtit ću je i po izvještavanju iz Pariza nakon terorističkih napada islamskih fanatika.
S kojim će se problemima Europa boriti u 2016. godini?
Problem izbjeglica trese temelje EU, a rješenje se ne nazire. Funkcioniranje EU treba hitno unaprijediti kako se ne bi dogodilo da populizam i ekstremni nacionalizam unište vrijednosti na kojima se temelje mir, stabilnost i blagostanje kontinenta. No pitanje je ima li Europa državnike koji su sposobni za tu zadaću.
Jeste li izvještavajući ikada bili izloženi pogibelji?
Izvještavajući s Kosova 1988. nagutao sam se suzavca za cijelu karijeru. U ožujku 1999. na putu u Ženevu, gdje sam izvještavao o UN-ovoj konferenciji o ljudskim pravima, s ekipom sam prošao kroz tunel Mont Blanc nekoliko sati prije nesreće u kojoj je poginulo 38 ljudi, a tunel je nakon nje godinama bio zatvoren.
Kada ste došli na HRT?
Nakon mandata nastavnika hrvatskog jezika u Liègeu i Parizu, vratio sam se 1982. u Zagreb, prijavio na audiciju Televizije Zagreb, bio prvi i završio u redakciji Zagrebačke panorame.
Što čini dobrog reportera?
Znatiželja je temelj novinarskog posla, adrenalin koji vas tjera naprijed. Dobar reporter mora biti vješt pripovjedač i imati smisao za dramaturgiju. Javljanje uživo traži uvjerljivost. Kamera je, nažalost, okrutna. Nekoga hoće, a nekoga neće. Sve se drugo može naučiti, ali ovo ne.
Jeste li ikada požalili što ste izabrali novinarski poziv?
Ministar vanjskih poslova Zdenko Škrabalo zvao me 1992. da prijeđem u MVP, ali me direktor HRT-a Tonči Vrdoljak nije pustio. Zvao me i Mate Granić, ali nisam prihvatio. Dotad sam shvatio da mojoj naravi više odgovara novinarstvo nego diplomacija. Naravno, privatni je život često bio kolateralna žrtva posla. Ipak, razbarušen novinarski život u kojem ništa ne možete planirati ne pada teško.
>> Novi ugovori o plaćama na HRT-u krajem veljače, Programsko vijeće u utorak iza zatvorenih vrata
Prodana duša i to na više stana. Dovoljno je vidjeti kako se iskrivljenim komentarima ulizuje muslimanskim invazorima. Odvratno do beskraja.