Ovih tjedana svjedoci smo paradoksalne situacije izazvane ne samo potresom i humanitarnim radom u koji su se nakon potresa mnogi uključili, već i pogrešnim načinom na koji funkcionira država. Odmah nakon potresa u Sisak, Petrinju i Glinu zaputila se all stars reprezentacija domaćih chefova, kuhara i ugostitelja, čije ste specijalitete inače kušali po restoranima.
Mnogi su počeli kuhati za ljude na Baniji, od Mate Jankovića nadalje, dok su neki, poput Brace Sanjina, Hrvoja Zirojevića i drugih, u Splitu kuhali za Splićane, a sav prihod namijenili ljudima stradalima u potresu na Banovini. Ima barem neke pravde za ljude na Baniji u tome da im naši najbolji kuhari, zvijezde gastroscene i televizijskih kulinarskih emisija sad pripremaju obroke u koje smo inače buljili na televiziji ili čekali na mjesto za stolom u njihovim restoranima.
Naravno, dok su radili. Samo, nema pravde za kuhare, čiji su restorani zatvoreni, djelatnost onemogućena, pa oni sada narodu zabadava, ali s guštom, pripremaju ono po čemu su pisali poznati i slavni – dobro kuhaju. Gdje su poljske kuhinje, vojnički kazani, pitanja su na koje nitko nema odgovora, jer dok ima kuhanih obroka iz privatne djelatnosti, sve djeluje bolje. I zavaravajuće, jer, zašto im, kako je netko već spomenuo, ne bi dopustili da u svojim restoranima kuhaju i šalju stotine porcija na Banovinu, a država im to pošteno plati onako kako i zaslužuju, ne da im pomogne, nego samo da plati stvaran rad i ono što ti ljudi sada rade umjesto “duboke države” u plitkom tanjuru?
Ovih dana stiglo je i priopćenje o famoznom kuharskom modulu “Force Provider All Electric Kitchen 600 PAX” hrvatske vojske, čije ime kao da je iz Lucasovih “Ratova zvijezda”, ali je priopćenje daleko prizemnije i manje zvjezdano; “(…) postojeći koncepti pripreme i podjele hrane na potresom pogođenim područjima puno su ekonomičniji i učinkovitiji, odnosno brži i zahvalniji nego što bi to bio slučaj sa spomenutim modulom (…)”. Pa naravno da su ekonomičniji i učinkovitiji kad ljudi kuhaju zabadava, to je uvijek najekonomičnije. Bilo bi blesavo da nije tragično, i dobro je napisao Mate Janković u statusu na Facebooku: “Nevjerojatno je da ljudi iz privatnog sektora drže 80 posto prehrane za nastradala područja. Ugostitelji svojim kombijima razvažaju hranu, svojim radom doprinosimo. Što bi se desilo da je ljeto i sezona, a mi svi radimo? Gdje su institucije koje trebaju organizirati prehranu? Da, pomažemo i nastavit ćemo pomagati, ali ovo će trajati mjesecima. Tko zna koliko. Tko će od nas preuzeti taj posao, i gdje je ta ekipa kojoj smo mi trebali biti samo backup?”
No, Janković je već u prethodnom statusu poentirao; “Ponosan sam na svoje kolege. Kuhari su poseban soj ljudi, rintaju bez riječi od jutra do mraka, nema pitanja. Stotine nas je po restoranima i na terenu. We get the shit done. Bez filozofije”. U ovom slučaju naprosto se nameće analogija između domaće kulinarske i glazbene scene, koje su se našle u sličnoj situaciji. I jedni i drugi među prvima su ostali bez posla i među zadnjima će se vratiti na posao. Dapače, da naši ljudi vole zabadava jasno je i po istraživanjima javnosti koja pokazuju da velika većina ljudi voli glazbu krasti, “skidati” ili kopirati, a samo manji dio spreman je za nju platiti, iako je to jako malo, onoliko koliko stoje jeftine pretplate na streaming servise.
O kupnji CD-ova ili vinila da i ne govorimo, to je rezervirano za mali broj poklonika, većina voli da im se svira i kuha zabadava. S jednom bitnom razlikom, a ta je da je ljude na Banovini pogodila teška nesreća, dok su ovi šminkeri po hrvatskim gradovima i selima skloni uživati u tuđoj glazbi i krasti je, što je otprilike slično onima koji su ovih dana iz Zagreba skoknuli do Petrinje pogledati kakva je situacija, pa onda i jeli, naravno zabadava, hranu koju su im spremili poznati kuhari. No, sektorska formacija glazbenika, bendova i vaših omiljenih zvijezda bit će itekako dobrodošla na prvom idućem humanitarnom zadatku kad treba pokazati ljepše i primamljivo lice estrade, na dočeku reprezentacija ili nekom važnom događaju. No, godine 2020., koja nekako kao da još uvijek traje, vjerojatno su mnogi naučili lekciju nakon koje sve, možda, neće biti isto kao lani.
Zamislite koliko je ljudi pomoglo stradalima a ne žele u medije.. Upavo na djelu HRVATSKA PRIČA,tražite krivca,politizirajte,kukajte.. Ovo je strahovita nepogoda i uvijek sr lakše organiziraju ljudi nego sustav.. Civilna zaštita Siska Petrinje Gline je trebala preuzeti kontrolu ali ONI SU BILI POGOĐENI,NJIHOVE OBITELJI, DJECA I OSTALI. Hrvatska može biti ponosna na to kako reagiralu građani i vlafa. Ali ne oporba oštro kreće u predizbornu utrku na tuđoj nevolji. Gospođa Rada Borić sve kritizira jsko je neugodna glavna joj gora hrana,HRANE LJUDI U SELIMA IMAJU ZA PAR DANA I VIŠE. treba čistiti ruševine,hitno šistavljsti drvene kuće (nsjsigurnije) i štale. Nsjmanhe im treba POLITIKSNSTVO.ni zamisliti nemogu kako bi dotična Borić vodila ovo