Taman kad sam prošli tjedan u Ekranu napisao da se pop i rock glazba makla iz politike za ove lokalne izbore, dva slučaja pokazala su da se, ako se i ne bavite politikom, politika bavi vama. Prvo je Pero Galić iz Opće opasnosti pozvao sugrađane na "Hod za život" Željke Markić u Osijeku prošle subote, a zatim je Miroslav Škoro u nedjelju navečer ušao u drugi krug izbora za zagrebačkog gradonačelnika s Tomislavom Tomaševićem.
Čiji je otac, nota bene, bio kandidat Škorinog Domovinskog pokreta na listi za vijeće Zaprešića, stranke koja je i kazneno prijavila Tomaševića, što samo pokazuje vječnu i povijesnu shizofrenost hrvatskog političkog prostora. Iako su Tomašević i Možemo! u Zagrebu osvojili skoro pet puta više glasova od svih glavnih protukandidata zajedno i čeka ih izgledna pobjeda u drugom krugu, zanimljivo je i na desnici. Nakon ovakvog ishoda preciznije bi bilo reći da su "lijevi" i "liberalni" glazbenici izostankom na političkoj sceni otvorili prostor koji jednostavno ne može zjapiti prazan. U tom smislu legitimno je da se glazbeni predstavnici s "konzervativne" strane spektra uključuju u politički život i nude svoje favorite. Koji, kako vidimo na primjeru Škore, imaju odaziva među širokom publikom i izbornim tijelom.
Uostalom, prije dva mjeseca napisao sam da u drugi zagrebački krug ulaze baš Tomašević i Škoro, jer "čini se da samo Tomislav Tomašević, kao najpopularniji kandidat i favorit svih sklonih promjenama u Zagrebu, i Miroslav Škoro kojem se iznenada otvorila izborna priča odlaskom Bandića, imaju stvarne šanse ući u drugi krug u igri velikih brojeva". Nisam to pretpostavio jer sam vidovit, nego jer je logično. Doduše, mora se priznati da je Mile Kekin, čija je supruga Ivana i predsjednica Nove ljevice, snimio pjesmu "Sretni ljudi" za platformu Možemo! prošle godine i time održao kontinuitet svog političlkog angažmana, dok su ostali utihnuli.
Činjenica da golema prednost Tomislava Tomaševića vjerojatno znači pobjedu u drugom krugu izbora opet ne umanjuje uspjeh "pjevača" Škore i Domovinskog pokreta koji su iza sebe u Zagrebu ostavili Bandićevu Stranku rada i solidarnosti, SDP u ruševinama i HDZ s notornim Filipovićem, koji je kao i Pavičić Vukičević ostao na vjetrometini nakon što je Bandić preminuo i svima uskratio zadovoljstvo da ga pobijede.
Pa ako će i izgubiti u drugom zagrebačkom krugu, može se reći da je ovo bila "treća sreća" za Škoru koji je gubio na predsjedničkim i parlmentarnim izborima, a ovaj puta s Domovinskim pokretom ostavio iza sebe puno izglednije kandidate. Dapače, Škoro je puno nezgodniji protivnik Tomaševiću, jer se olakotno "fura" da je protiv sustava kao i Tomašević, a nije, dok je Jelena Pavičić Vukičević bila dio tog istog Bandićevog sustava i s njom bi Tomašević lakše izašao na kraj u drugom krugu koji je uvijek posebna priča.
Drugim riječima, popularnost "pjevača Škore" kod širokih masa - a tu se tek može naslutiti moć pjesme ili recitacije - mogla bi jače mobilizirati sve sa desnog spektra više nego Pavičić Vukičević, one koji će drugi krug izbora shvatiti kao borbu za "biti ili ne biti" protiv anatemizirane "ljute ljevice". A zapravo samo pristojnije, uljuđenije i kaznenim prijavama nekompromitirane, pa i nekorumpirane opcije koja nudi povijesnu šansu za preokret u Zagrebu.
U biti, da je samo nešto više glasača izašlo na izbore u Zagrebu, možda se sve moglo završiti u prvom krugu i bez glazbenika, ali i bez dodatnog trošenja novaca poreznih obveznika. No, masovna kavica na Špici po sunčanoj suboti mnogima je, čini se, uvijek primamljivija od masovnog izlaska na izbore u kišnu nedjelju. I, ako ste primijetili, niogdje nije bilo ni traga ni glasa od Thompsona, štafetu borbe za desne pozicije preuzeo je Miroslav Škoro.
VIDEO Petar Grašo i Danijela Martinović prekinuli nakon 24 godine veze
Huh, koliko će tu biti plakanja za neku godinu, dvije...