Kad je riječ o Balenovićevim ‘Metastazama’, poredak ide ovako: najbolja je knjiga, vrlo blizu tome je Kerempuhova istoimena predstava, a film Branka Schmidta – koji je vjerojatno najpoznatiji – na samom je dnu po kvaliteti. Knjiga Ive Balenovića, koju je zbog svoje druge karijere, one u medicini, pisao pod pseudonimom Alen Bović, nešto je što pod hitno mora ući u srednjoškolsku lektiru. Najbolje već u prvom razredu kako bi ti mladi, još uvijek ne u potpunosti oblikovani umovi, shvatili da čitanje ne mora biti nešto smrtno dosadno i apstraktno. Film Branka Schmidta koji je po njoj nastao i stekao mnogo veću popularnost, uzgred kazano, uopće nije dobar. Da kojim slučajem nisam čitao knjigu, uopće ne bih znao o čemu se tu radi, a ovako – jer sam, eto, knjigu pročitao – znam da nažalost nije dostojan iste... Ono što je, međutim, gotovo prošlo ispod radara, to je genijalna Kerempuhova predstava po književnom predlošku, u kojoj jednu od glavnih uloga, legendarnog Krpu, fantastično tumači Vili Matula.
Tko god je pogledao tu predstavu, uvjeravam vas, nikada neće za Bitorajca koji je tu ulogu igrao u filmu reći da je Krpa, već će taj zvučni nadimak uvijek vezati samo uz dobrog Vilija. Upravo zahvaljujući njemu predstava ‘Metastaze’ pravi je mali biser zagrebačke kazališne scene i kvalitetom veoma blizu tom teško dostižnom književnom predlošku. Odmah nakon predstave, još uvijek pod dojmom Matuline glume, otišao sam u ‘Exit’ gledati ga u monodrami ‘Barun Münchhausen’. Toliko je bio uvjerljiv da sam mu, nije me sramota priznati, sve povjerovao; od toga da je zaveo najveću ljepoticu s ove strane rijeke Rio Grande, pa sve do toga da je na topovskoj kugli otputovao na mjesec... Upravo zbog njega raduju me zasjedanja Hrvatskog sabora iduće četiri godine, a u kojima će, između ostalih novih lica kojih u ovome sazivu uopće ne manjka, sasvim sigurno veoma aktivno sudjelovati i Vili Matula koji je izabran s liste platforme Možemo. Pa iako se nadam da će ga do tada proći Münchhausenov sindrom, ne bih želio da izgubi previše od spomenutog Krpe koji mu tako dobro leži i koji je, eto, zaslužio da se na malim ekranima napokon pojavi i u njegovoj interpretaciji. Da će to biti u saborskim klupama, umjesto u njegovu prirodnom okruženju, u birtiji ili na stadionu, vjerojatno ni Balenović u najvećem naletu inspiracije ne bi mogao smisliti.
Osim spomenutog Vilima Matule, u Sabor će nakon ovih izbora ući još nekoliko zanimljivih likova koji bi mogli taj skup učiniti barem donekle gledljivim, a što je, evo, samo po sebi dovoljno da im unaprijed dam ovu svoju TV ružu. Elem, s liste Domovinskog pokreta, osim Škore koji se u više prilika dokazao kao sjajan zabavljač, još od onog sjedenja u žiriju s Đorđem Novkovićem pa do ovog recentnog u emisiji ‘Zvijezde pjevaju’, a njegove koncertne nastupe da i ne spominjem, našao se i Davor Dretar Drele. Taj dobronamjerni televizijski i radijski voditelj, koji se, sjetit ćete se, okušao i u pjevanju, u sklopu Špancirfesta na Varaždinskoj televiziji ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda s najduljim vođenjem talk-showa. Njegova emisija trajala je – pazite, molim vas, ovo – 35 sati i 16 minuta. Ne znam nijednog televizijskog voditelja, osim naravno Davora Dretara Drele, koji bi toliko vremena na televiziji mogao podjednako zabavno ispuniti. Iz HRT-ove emisije ‘Peti dan’, nadalje, u Sabor su ušli gotovo svi osim onoga koga se proteklih sezona najviše optuživalo da koketira s politikom. Nije bilo emisije u kojoj bračni par Selak-Raspudić nije prekomjerno granatirao Borisa Jokića optužbama da priprema teren za ulazak u politiku. On je, evo, i dalje ostao u znanosti.
Bit će, međutim, i to zanimljivo gledati sljedećih godina na HRT-u 4. Eh da, umalo sam zaboravio, i Rada Borić iz ‘Petog dana’ ušla je u Sabor, a nije mnogo nedostajalo ni Mili Kekinu iz ‘Bitangi i Princeza’ te Željku Pervanu iz ‘Večernje škole’. Posve sam siguran da će biti zanimljivo na malim ekranima gledati sva ta dobro poznata televizijska lica, ali i ostala koja će se prvi put pojaviti za govornicom Hrvatskog sabora. Hoće li to biti i dobro za naše društvo, ostaje da vidimo u razdoblju koje je pred nama, ali da zaključim u Krpinu rezolutnom stilu, a nadam se da će i Vili Matula to povremeno činiti kada mu netko složi repliku zbog netočnog navoda, ne može biti puno gore od onoga što su radili oni koji su tamo bili prije njih.
