Pavica Gvozdić, temelje hrvatskog pijanizma i osnovica pijanističke pedagogije, zauvijek nas je napustila ove subote 9. prosinca u Tuheljskim Toplicama u Zagorju, piše na stranicama Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Njihovu objavu i oproštaj od cijenjene pijanistice prenosimo u cijelosti:
- Ovu umjetnicu pamtit ćemo po istančanim interpretacijama te po suptilnoj i predanoj gesti koju je unosila u svoje izvedbe kako klasične glazbene literature, tako i suvremnih - pogotovo hrvatskih - skladatelja.
Pavica Gvozdić temelj je hrvatskog pijanizma i osnovica pijanističke pedagogije. Pavica Gvozdić bila je, uz Ružu Pospiš Baldani, solistica prvog povijesnog koncerta kojim se Dvorana Lisinski otvorila prije velikih 50 godina. Pavica Gvozdić je i ove godine proglašena počasnom članicom Dvorane Lisinski, a svečana sjednica na kojoj joj se trebala uručiti ova čast, dogodit će se 29.12.
VEZANI ČLANCI
Studirala je glasovir na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Svetislava Stančića i usavršavala se kod Magde Tagliaferro u Parizu. Pobjednica je 10. Međunarodnog glasovirskog natjecanja u Münchenu 1961. godine, a godinu poslije i Natjecanja Magda Tagliaferro u Parizu, osvojivši i posebnu nagradu Maurice Dandelot. Nastupala je u većini glazbenih središta Europe, Kanade, u Kubi i Japanu. Uz recitale, ostvarila je niz hvaljenih nastupa uz pratnju orkestara i dirigenata kao što su Lovro pl. Matačić, Antonio Janigro, Milan Horvat, Kurt Sanderling, Leopold Hager i Carlo Zecchi. Ostvarila je repertoar širokih razmjera, koji obuhvaća tridesetak koncerata za glasovir i orkestar i gotovo sva važnija solistička djela glasovirske glazbe od baroka do 20. st. Cijenjene su njezine interpretacije skladbi Johanna Sebastiana Bacha, Ludwiga van Beethovena, Frédérica Chopina, Roberta Schumanna, Franza Liszta, Johannesa Brahmsa, Claudea Debussyja, Sergeja Prokofjeva, Béle Bartóka. U programe je često uvrštavala djela hrvatskih skladatelja, posebice Dore Pejačević, Borisa Papandopula, Davorina Kempfa, Stanka Horvata koji joj je posvetio nekoliko skladbi. Snimila je i nosač zvuka naslovljen Četiri desetljeća hrvatske glasovirske glazbe (Croatia Records, 1995.).
Pavica Gvozdić posjedovala je jedinstvenu umjetničku osobnost. Svojim temperamentom, senzibilitetom i nepatvorenom iskrenošću muziciranja već više od šezdeset godina oduševljavala je poštovatelje glazbene umjetnosti u domovini i inozemstvu. Izgradila je vlastiti pijanistički stil u kojem dominira „intuitivnost pristupa i 'osjećajno čitanje' partiture, no nikada ne skrećući u krajnost samovoljnog tumačenja glazbe. Prirodnost pijanističkog pristupa Pavice Gvozdić pomogla joj je da sačuva svježinu u izvođenju, sposobnost uvijek ponovnog čuđenja pred ljepotom glazbe i radost muziciranja te jednostavne mudrosti dostupne samo iskrenom i senzibilnom umjetniku“ (Bosiljka Perić-Kempf).
Od 1975. bila je profesorica, a od 2008. profesor emeritus na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je odgojila desetke uspješnih pijanista. Uz redoviti pedagoški rad u domovini, održala je i brojne majstorske tečajeve na sveučilištima i konzervatorijima u Kanadi, na Kubi, u Portugalu i Japanu. Ruska enciklopedija Suvremeni pijanisti (Moskva, 1998.) uvrštava je među najveća pijanistička imena 20. stoljeća.
Dobitnica je brojnih nagrada, među njima Nagrade Milka Trnina (1965.), Vladimir Nazor (1968.), Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski (1971.), Marul (1988.), Orlando (1994.) kao i nagrade Porin za životno djelo (2018.) - stoji na stranicama lisinski. hr.
VIDEO Nepoznati detalji iz života Olivera Dragojevića: Sestre mu preminule prije nego se rodio
hmmm....Pijanizma....ljepota govora.... za nekulturne može značiti i nešto drugo