NADA PARMAĆ ILI MAJA ŠUPUT. Vinarija Kerin, Golf klub, Restoran Kunst (travanj 2024.)
Dani kad jednostavno ne moš odolit čarima vina.Počelo je u carstvu frankinje kod Lojza Kerina. Ima čovjek šestero djece koja sviraju različite instrumente, ali pomažu tati u vinogradu i podrumu. Moj prijatelj Fec i njegova supruga Isidora utapaju se u bijeloj frankinji. Moj izbor je crna. Nakon degustacije eto nas na papici u restoranu prijatelja Kunsta u Krškom. Gulaš i vampi. Za prste polizat! Naši domaćini spuštaju nas u podrum. U novootvorenu kušaonicu vina. Slučajan susret s Bojanom Berkovićem.
– Bute probali moju Oljevinu? – brzo nas nagovori. A kako bi odbili vino koje je dobilo Gold Amerike u New Yorku. Vrijeme brzo proleti. Osta mi mali predah do vjenčanja Mirne i Lovre Jozić u Golf klubu. Sjedam kraj mladoženjinog bliskog rođaka Damira Rajkovića. Poznatog košarkaškog trenera. Čovjek koji je velikim slovima ispisao našu košarkašku povijest. Kao izbornik mlade reprezentacije Hrvatske na europskom prvenstvu osvojio je srebro.
– Nepisano je pravilo da uspješan izbornik mladih nastavi raditi s ekipom u A reprezentaciji. A tebe nigdje – trznem ga uz gutljaj vina.
– Ni kod nas u košarci ne mogu ti oprostiti uspjeh. Mojih je šest trenutačno u A-selekciji, ali meni ne daju ni blizu.
– Tko te minirao?
– Rađa i ostali u savezu bili su vrlo korektni, ali imam informaciju da me minirao Joke Vranković – otkriva po prvi put trener Rajković. Svatovi su uz zvuk benda Keep Cool sve raspoloženiji. Pleše se i pjeva. Bogme i cuga.
– Bio sam u svatovima koje je zabavljala Maja Šuput, ali ova cura što pjeva još je bolja. Tko je ona? – pita me mladenkin rođak.
– Neda Parmać – uzvratim.
– Bolja je od Šuputice! – zaključi i odjuri na plesni podij. Zora je. A ljudi se ne daju. Ne da se ni Neda. Ludilo, brale.
KAD SE KRALJ FARUK SAGNE I VRATI TI LOPTICU Ping-pongaške spike (travanj 2024.)
Predsjednik mog kućnog savjeta Željko Prša mogao bi biti vrhovni sudac na Olimpijskim igrama. Veselo mi neki dan zbori:
– U Češkoj sam položio najviši sudački stupanj u stolnom tenisu.
– Znači, sudit ćeš na svjetskim i europskim prvenstvima?
– Mogu biti i vrhovni sudac na Olimpijskim igrama.
Sa Željkom i susjedom Zdenkom Andraševićem, također ping-pongaškim sucem, često se penjem u Sromlje po vino. A spike često vezane uz celuloidnu lopticu.
– Zakaj više nema memorijalnog turnira Drage Šurbeka? – pitam ih.
– Zabranila familija jer smatraju da netko mažnjava lovu.
– Tužno je to.
Sa Šurbom sam bio u dobrim relacijama. Samo smo jednom zgodom imali mali kuršlus. Naime, Dragec je s kompićima imao dućan sportske opreme u Preradovićevoj ulici. Igrao je u Švabiji pa je svaki tjedan natrpao u auto rekete, tenisice, loptice, trenirke…
– Šurba, buju te jemput čopili – upozoravali smo ga.
– Ma nemreju mi niš – bio je samouvjeren.
A onda jednog dana carinici podignu "kuhaču" i ogole našeg Šurbu. Sve živo mu oduzmu. A ja napišem: "Carinici pretresli dobitnika AVNOJ-eve nagrade Dragutina Šurbeka".
– Nisi to trebal napisat! – ljutio se.
– Tebi je posel igranje, a meni pisanje.
Malo smo zahladili odnose. A onda je sve opet bilo po starom. Idilično. Prisjetimo se Žac, Zdenac i ja Dragecova kompića iz repke. Penicilina za Kineze. Hladan k'o špricer. I lud za špricerom. Uletio je u romansu s tad najboljom igračicom Juge. Afera je kratko trajala. On oženjen. A ona se zacopala u jednog poznatog zagrebačkog nogometaša. I nestala u bijelom svijetu. Ispričam im, uz gutljaj vina, kako me Šurbin i Tovin suigrač Tomica Haramija nagrdio. Mislio sam kako dobro španam pingić.
– Evo ti 19 fore za koljenicu kod Brace – predloži mi. Veselo prihvatim. A on pridoda:
– Usput, neću se dizati sa stolice.
Bio mi je smiješan. Sve dok me nije ponizio s 21:19.
Kažem im da sam prijateljevao i sa Žarkom Dolinarom. Prepričam što mi je govorio.
– Na Svjetskom prvenstvu u Kairu 1939. godine bili smo ekipno drugi, a ja treći u pojedinačnoj konkurenciji. Moj polufinalni meč s Ehrlichom gledao je iz svečane lože pokrovitelj prvenstva kralj Faruk. U jednom trenutku napucao sam lopticu do lože. Faruk se sagnuo i vratio je – sjećao se Dolinar uz omiljeni mu gemišt. Žac, Zdenko i ja evocirali smo uspomene na Dragu Licula pa Zdenka Uzorinca, pa… Ma ima ih jako puno.
TULUM MJESECA U KNJIŽNICI Knjižnica Bogdan Ogrizović (travanj 2024.)
Tarara! Odlazak na promociju knjige Ivane Hebrang Grgić i Ane Barbarić o Hrvatima na Novom Zelandu trebao je biti relaks i odmor za umornu i alkoholom natopljenu dušu. Malo morgen. Tarara! Sjajna promocija u knjižnici Bogdan Ogrizović uredno je prošla. Zanimljivo i zabavno. A onda su uletjele tri velike torte. Autorica Ivana, Latica Ivanišević i ravnateljica knjižnice Jasna Kovačević slavile su rođendane. Tarara! Goran je dopelal dvadesetak litara vina. I tulum u knjižnici je počeo. I to kakav tulum.nZasvirao je Saša Hindić. A zapopevali s mikrofonima Goran i Ivana. "Zlatne godine". Pridružili smo im se svi. Tarara! U pauzi je štaku hitio i gitaru zgrabio naš diplomata Hrvoje Petrušić. Za tren je knjižnica postala rock'n 'roll scena. U kratkoj pauzi svirke razgovaram s redateljem Brankom Ivandom čiji "Konjanik" je moj najdraži domaći film.
– Radi li se štogod novo?
– Pišem filmski scenarij, a režiram i novu predstavu u Dubrovačkom kazalištu. Kao gost igrat će Siniša Popović – reče mi i ode vanka po dozu nikotina. Tarara! Nastavljam spiku sa Sinišom Popovićem.
– S Ivandom smo Grgić, Zrinka Cvitešić, Iva Mihalić i ja radili predstavu "Kad svijeće dogore". Sutra je u Vukovaru 50.a izvedba – pohvali se Siniša dodajući kako je nedavno kopao po bunkeriranim filmskim scenarijima. Ima sjajnih koji, zbog nepodobnosti pisaca i redatelja, nisu prošli ni snimljeni. Tarara! Red spike red pjesme, gutljaj vina i zalogaj torte. Doljuljala se ponoć.
– A sad svi van! – poluozbiljno će ravnateljica knjižnice Jasna Kovačević. Uopće je nismo doživljavali. Vrata su bila jako daleko. Fešta se odužila. Nikom se nije dalo put doma svog. Promocija svih promocija. Tulum svih tuluma. U mjesecu travnju. Tarara! A što znači to "tarara"? Pročitajte knjigu o Hrvatima na Novom Zelandu. Pa ćete znati.
VIDEO Baby Lasagna na zagrebački aerodrom došao u Neveri
Bravo majstore, barem nesto domace...zivio!