U domove gledatelja Nove TV mladi glumac Domagoj Ivanković (26) gotovo svakodnevno ulazi zahvaljujući svom angažmanu u hit-seriji "Kumovi" u kojoj igra simpatičnog, dobroćudnog, pomalo naivnog, ali i poprilično nespretnog i smotanog Josipa Kvasinu, zaposlenika na pumpi Macanovih. Iako je na kazališnim daskama nanizao već brojne projekte, ovom rođenom Vinkovčaninu i članu zagrebačkog kazališta Teatar Exit "Kumovi" su prvi veći televizijski projekt i prilika da se dokaže i široj publici. Domagoj slovi za jednog od najvećih mladih glumačkih talenata ne samo u Hrvatskoj već i u regiji, a njegov talent među prvima je otkrio pokojni glumac Saša Anočić.
"Kumovi" su se nedavno vratili na Novu TV, a s njima i simpatični lik Josipa Kvasine kojeg ste utjelovili u hit-seriji. Pred kakvim će se izazovima Josip naći u epizodama koje slijede?
Josip u novim epizodama postaje sve sigurniji i sve samostalniji. Pomaže Stipanu koliko može sa svim njegovim zamislima, ali Josip, nažalost, ne shvaća pravu težinu svega, pa nekad stoga i krivo napravi. U najboljoj namjeri da pomogne svima oko sebe, sebe stavlja na zadnje mjesto i malo ga to i muči. Vjerujem da će u drugoj sezoni gledateljima Josip barem na trenutak biti zabavan.
Kakav je Domagoj privatno? Ima li sličnosti s Josipom?
Domagoj privatno nije baš toliko smotan. Volim o sebi misliti kao o jednoj sigurnoj, čvrstoj i staloženoj osobi, ali u stvarnosti volim zaplakati na dobre predstave. Zaigran sam kao Josip, to sigurno, i većinom provodim slobodno vrijeme igrajući društvene igre, svirajući i puštajući "mozak na pašu".
Kako ste uopće završili u glumi? Je li to posao o kojem ste maštali još od malih nogu?
Maštao sam o kazalištu općenito. Zanimali su me svjetlo, glazba, dim, crna kutija, ulice, sve stvari na kotačićima. Gluma je bila samo jedan mali dio te cijele začudne mašinerije. Na dramsku sam krenuo u osnovnoj školi u GK Joza Ivakić, ali nisam mislio da ću završiti ovdje gdje sam sada. Kroz igru i kazalište zavolio sam glumu, tako da nisam od filma. Odrastao sam uz kazalište, a prijelomni trenutak bila je predstava "Nemirne noge" Teatra Exit koja me iznutra doslovno samljela. Nakon toga sam poželio sudjelovati u kreaciji nečeg takvog. Ukratko, kazališne komade konzumiram od najranijeg djetinjstva, tako da mislim da mi je gluma samo podmetnuta. Hvala, mama.
Diplomirali ste na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku 2021. godine, a dvije godine ranije u Zagreb vas je doveo pokojni Saša Anočić, s kojim ste radili predstavu "GospOUdin NOUbadi". Čime ste to osvojili Sašu? Što je prepoznao u vama i koji je najbolji savjet koji vam je udijelio?
S ponosom mogu reći da sam prijatelja, kolegu, profesora, mentora, savjetnika, psihijatra, inspiraciju, strica iz Njemačke, ex-yu breakdancera Sašu Anočića osvojio glupošću. Nisam siguran što je prepoznao u meni, vjerujem da ćemo i taj razgovor odraditi jednom u budućnosti, ali sam siguran da mi je vjerovao. Povjerenje koje smo imali jedni u druge radeći "GospOUdina NOUbadija" bilo je najveća škola koju sam iskusio. Savjeta je bio mali milijun tako da mi je Saša najviše znanja prenio, kako bi on to nazvao, "prisućem". Mogu izdvojiti jedan koji mi se stvarno urezao, a taj je: "Nemaš ti tu što stiskati grlo, publika će." Fizičkog prisuća više nema i ne mogu nikome opisati koliko mi fali Saša, da s njim podijelim sve uspjehe i zahvalim mu što me doveo u veliki, veliki grad.
Upravo za ulogu u spomenutoj predstavi nominirani ste za Nagradu hrvatskog glumišta za mlade umjetnike, ali i nagrađeni za najbolju mušku ulogu na Međunarodnim kazališnim susretima u Brčkom.
Koliko vam znače priznanja struke i je li vam kao glumcu važnije što kaže struka ili publika?
Nagradama ne pridajem preveliki značaj, ali one mi ulijevaju određenu dozu sigurnosti. Trenutno mi je draže slušati publiku i njihove komentare, jer na kraju krajeva oni su ti zbog kojih ovaj posao ima smisla te bez njih ni jedna predstava ne bi zaživjela u punom sjaju. Prošle godine sam imao veliku čast biti ponovno među nominiranima i nagrađivanima na nekoliko festivala kod nas, ali i u Srbiji. Tako da sam siguran da je materijal koji sam dosad napravio kvalitetan i podržan.
Tko vas najviše voli gledati ispred malih ekrana?
Mislim da ovu zaslugu definitivno osvaja moja obitelj, iako se žale da kad serija počne, uvijek netko navrati pa moraju vraćati epizode. Dobio sam nekoliko poziva od učiteljica, da djeca koja imaju smetnje u socijalizaciji i komunikaciji preko "Kumova" i mog lika ostvaruju kontakt. Zbog takvih gledatelja drago mi je što i dalje sudjelujem u ovom projektu.
Rođeni ste u Vinkovcima. Koliko vam je kao jednom Slavoncu bilo izazovno savladati dijalekt Dalmatinske zagore? I koji biste glumački izazov izdvojili kao najizazovniji u svojoj dosadašnjoj karijeri?
Akademiju sam upisao s monologom iz "Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja," tako da mi dijalekt, koji god bio, predstavlja pozitivni izazov i zabavnu prepreku s kojom se može podosta poigrati. Trudim se biti što vjerodostojniji, a u tome mi naravno pomažu kolege koji su izvorni govornici dijalekta. U ovom poslu izazova ne fali, pa ne znam što bih izdvojio, ali najveći izazov do sada mi je bilo uskakanje u predstavu Shakespeare na Exit i Raspad Sistema u Kerempuhu u pauzama snimanja Kumova.
Imaju li mladi glumci u Hrvatskoj dovoljno prilika?
Naravno da imaju, mislim da se dosta projekata može razviti preko natječaja koji se malo-malo raspisuju. Ali mislim da nije stvar u prilikama, nego je u cijelom tom procesu veliki faktor sreća. Hoće li ti projekt proći, biti odobren, a kada nema projekata, sve je bazirano na sreći, ako te se netko sjeti ili ako te netko pogleda u kazalištu. Puno se stvari mora posložiti da bi baš ti bio taj glumac koji je izabran za neku ulogu. Ja sam imao veliku sreću u Zagrebu krenuti s Exitom u kojeg svi često dolaze i bio sam dio predstava koje su imali određen odjek. Kad nije stvar u prilikama, stvar je u tome da danas glumci moraju raditi sve - pjevati, svirati, raditi na različitim vještinama da budu konkurentni. Radno vrijeme je u prosjeku 12 do 16 sati dnevno, tako da tko voli, neka izvoli!
Koga od starijih i iskusnijih glumačkih kolega posebno cijenite? Čiji rad pomno pratite?
Pratim sve kolege s kojima radim, od svakoga učim ponešto. Na Akademiji prođeš puno stvari i znaš otprilike “što” je to, znaš imenovati stvari, ali ne znaš kako. To “kako” i sprovedbu alata u korisno glumačko sredstvo najviše upijam u radu s kolegama. Ako mogu biti ne previše diplomatski s odgovorom i ako nekoga mogu pomno, najpomnije izdvojiti - najviše uživam u izvedbama i kreacijama Živka Anočića, u kojeg sam se takoreći zaljubio. Velika je čast biti kraj njega na sceni i učiti o “nebitnom” u izvedbi. Ta montypythonovska estetika te veličanstvena Anočićevština kojoj se iznova divim je jednostavno sve što želim imati. Simple and stupid. Ako mi se plače odem u ZKM na Črnu mati zemlu pa si dam oduška.
Osim prema glumi gajite ljubav i prema iluzionizmu? U kojim ste trikovima najveći maher?
Ni u jednoj vrsti trika nisam maher jer to je dosta teško. Koncentriran sam trenutno na određenu vrstu stand up iluzionizma. Volim misliti da sam u trikovima s kartama dobar, ali kad učim novi, karte su u većini slučajeva zgužvane, poderane i na podu oko mene. Najviše uživam u kreiranju rutina, spajanju različitih trikova u jednu priču koju razradim do najsitnijeg detalja. Volim trikove “na blizu” te trikove s običnim predmetima. Najveća je vještina stvoriti show od ničega, i od stvari koje su trenutno na stolu, naravno s dodatkom par rekvizita koji su vječito u ruksaku ili u džepu jakne. Sve u svemu - skup sport, ali narod voli.
Gdje vas se još može vidjeti osim u 'Kumovima'? Koji su trenutno aktualni kazališni projekti i imate li neke projekte kojima se možete pohvaliti u najavi?
Možete me uhvatiti većinom u Teatru Exit u predstavama Realisti Matka Raguža, GospOUdin NOUbadi Saše Anočića i Shakespeare na Exit Matka Raguža. U Kerempuhu možete pogledati Raspad Sistema Borka Perića, a ako imate djecu možete posjetiti kazalište Žar ptica i pogledati divnu Malu Fridu Anice Tomić i Jelene Kovačić. Trenutno finaliziramo dvije nove predstave u Teatru Exit tako da, kada bude vrijeme, vjerujem da ćete čuti za njih, a naravno i uživati.
VIDEO Jelenu Balašević uznemirile vijesti o majci Oliveri: Bila sam za volanom, doživjela sam užasan stres
