- Presretan sam, ne znam što bih vam uopće drugo rekao! - uzbuđeno nam je u dahu kazao naš najtrofejniji skijaš Ivica Kostelić čija supruga Elin danas na svijet donjela blizanke - Sve je divno prošlo, posebno zahvaljujemo liječnicima i osoblju u Petrovoj bolnici koji su cijelo vrijeme bili izuzetno brižni i profesionalni ,i u ovo zaista izazovno doba, dali sve od sebe da porod prođe u najboljem redu. Elin je rodila prema predviđenom terminu, što je rijetko običaj kada mame nose blizanke, no drago mi je da je sve dobro jer je pred kraj dosta teško podnosila trudnoću. Razgovarali smo već i imenima djevojčica, no to ćemo tek definirati. Iako smo svi oduševljeni, slavlje će ipak pričekati neka bolja vremena jer se mi, od početka krize s koronavirusom, držimo toga da ostanemo kod kuće. I ovim putem pozivam i sve ostale na odgovorno ponašanje....a kad sve ovo bude za nama, biti će vremena i za slavlje i za druženje-kazao je skijaš.
A prije nekoliko mjeseci Ivica je za Večernji list dao veliki intervju u kojemu je ispričao koliko se veseli velikoj obitelji i kako vidi odgoj djece. Naime, uz blizanke, Kostelići već imaju sinove Ivana (5) i Leona (3,5) pa su današnjim datumom ostvarili san. Dva dječaka i dvije djevojčice. To doista jako lijepo zvuči.
– Uvijek sam htio imati puno djece jer je to ono najvrednije što iza nas ostaje. Nema ništa ljepše od podizanja novog života jer kao roditelj imate priliku stvarati jedan novi svijet. Saznanje o blizankama izazvalo je oduševljenje. – Htjeli smo imati još djece pa je trudnoća bila planirana, no to je za nas bilo doista veliko iznenađenje. Tim više što sa suprugine strane, a kažu da blizanci dolaze po ženinoj genetskoj liniji, blizanaca nije bilo. Barem koliko ona zna. Među Kostelićima ih je bilo. Jedan od željenih obiteljskih scenarija je i da djevojčice imaju stariju braću. – Svakako je to jedan lijepi balans.
Kada nam je kazao da je planirao imati još djece, sjetili smo se jednog kolege koji je imao dvije kćeri pa je poželio dobiti sina, a na kraju je dobio blizanke, pa sada ima četiri kćeri.
– To vam je isto kao i s mojim olimpijskim medaljama, sanjao sam o zlatu, a imam četiri olimpijska srebra. Svaki otac sanjari da ima i sina, no zacijelo je svaki jako sretan i s četiri kćeri. Ja time ni slučajno ne želim reći da je dobiti sina kao osvojiti zlato, a dobiti kćer kao osvojiti srebro. Ne, to nikako, no istina je da mnogi muškarci sanjaju da imaju sinove, no na kraju je, zapravo, najveći blagoslov da su djeca zdrava.
Oni koji su to doživjeli kažu da je gotovo jednako intenzivan doživljaj poput roditeljstva postati djedom odnosno bakom jer je to dodatna potvrda produženja loze pa se djedovi i bake znaju dodatno raznježiti. Kako su na tu vijest reagirali djed Ante i baka Mica?
– Bili su jako dirnuti. Nitko to nije očekivao.
Poznate Hrvatice apeliraju: 'Budimo svjesni situacije i budimo odgovorni"
Kakva su Ivičina odgojna načela. Odgaja li sinove, a hoće li tako i sa kćerima, u skladu s prirodom i u sportskom duhu, baš kao što je njegov otac, najtrofejniji hrvatski trener, odgajao njega i njegovu sestru Janicu?
– To mi je namjera i s djevojčicama, a s dečkima to dijelom već i provodim. Sa sinovima sam često u prirodi. Ovdje gdje živimo, u Soboćanima kod Kloštar Ivanića, imamo šumu pa često odemo u nju. Pričam sinovima o životinjama i biljkama i raduje me što je njima to jako zanimljivo. Jedan od razloga što smo Elin i ja odlučili živjeti na selu jest i taj da djeca budu više u kontaktu s prirodom. Idilično je na selu. Mi imamo taj blagoslov da to možemo reći jer ne mora svaki život na selu biti idiličan. Meni je ta šuma, u kojoj ima i divljači, savršeni poligon za trening i u njoj volim provoditi vrijeme. Nedostaje mi jedino Sljeme, no i ovdje sam našao nove prijatelje, koji su također sportaši entuzijasti i s njima se vrlo rado zaletim u šumu ili trčeći ili na biciklu.
S obzirom na to da je skijanje jedan od najtežih sportova, a Ivica to jako dobro zna (bio je na 14 operacija), hoće li djecu usmjeravati u svoj sport ili će ga zaobići?
– Kao dijete niste svjesni koliko je nešto teško ili nije. Ja ću im ponuditi mogućnost da upoznaju više sportova, a ako se netko slučajno odluči za skijanje, ja ih u tome mogu poduprijeti. No, prije svega ću im dati lepezu mogućnosti jer dijete nije dobro usko usmjeravati. Dijete se treba razvijati u više smjerova i onda izabrati ono što ga najviše motivira.
Baš kao i s Ivanom i Leonom, mama Elin će i s kćerima, kada progovore, govoriti islandski. – Poželjno je da svatko od nas zna svoj materinski jezik. Svijet je globalno selo i u vrijeme višejezičnosti velika je prednost odrastati sa znanjem dva jezika bez nekog klasičnog učenja.
iskrene čestitke