Bliži se Nova godina i polako se otkrivaju glavni aduti (n)ovogodišnje groznice, barem što se tiče glazbe. Nekoliko imena koja su već otkrivena govore da najpopularniji opet imaju prednost za zajedničke veselice po gradskim trgovima. Mada, ostaje pitanje, što je to toliko privlačno u toj večeri kad mnogi polupijani niti ne shvate što su gledali, a još više čemu se vesele? Znamo li za situaciju i kod nas i u svijetu, nema nekog prevelikog optimizma zbog kojeg bi prigodni koncerti ili vatrometi mogli pomoći svima manje naivnima. No, ipak, honorari za nastupe u novogodišnjoj večeri veći su od uobičajenih za solističke koncerte istih imena, a redovito su plaćeni iz gradskih budžeta i turističkih zajednica, dakle iz "usta" poreznih obveznika.
Stoga je prilično hrabra odluka na onima koji određuju tko će gdje svirati, znajući da su ukusi različiti, a o njima se ipak raspravlja, pogotovo kad ih plaćaju novcima poreznih obveznika. Nakon što je pukla vijest da će Zdravko Čolić za nastup na Stradunu biti plaćen 130 tisuća eura, sve ostale vijesti o novogodišnjim nastupima prolaze "lišo", jer više ništa nikog ne bi začudilo, pa niti honorari. Moram priznati da iz perspektive glazbenog kritičara ovih nekoliko do sada otkrivenih imena zvuči jako dobro, jer se čini da su ljudi i bendovi s imenom i prezimenom izabrani uveličati tu besmislenu večer kad se svi prave da su veseli. Pa neka onda i zarade, bolje ovi nego netko drugi, mada je Čolićevu brojku nemoguće dostići, ali joj se neki mogu približiti.
VEZANI ČLANCI
Let 3 na zagrebačkom glavnom trgu još su jedna prilika (nakon Šalate) za pogledati najreklamiraniji ovogodišnji domaći bend koji je napravio sjajan posao oko Eurosonga. Usput veseli da su promotori radikalnih iskaza došli visoko i na popisima gradskih vlasti, tj. da su postali opće vlasništvo široke publike, zbog čega će njihov novogodišnji nastup biti podjednako (pretpostavljam) spektakularni show s dozom umjetničkog integriteta i rock buke između. Pribrojimo li tome suradnju sa Zagrebačkom filharmonijom, jasno je da se ne radi o uobičajenoj novogodišnjoj gaži nego idućem poglavlju leta Leta 3.
Ostali će se, opet pretpostavljam, držati zadanih koordinata opće zabave s popularnim repertoarom hitova, ali ne može se osporiti da su Gibonni u Rijeci, Vojko V u Puli ili Dubioza kolektiv u Rovinju, svaki u svojoj niši, vrh pametne zabave, iliti "mozak s jajima", mada u toj večeri mozak nikome nije previše potreban. No, veseli već i činjenica da su uobičajena estradna imena i zabavljači opće kič-prakse izostala s popisa, barem u ovim gradovima. I da će se na pozornice popeti ljudi koji imaju nekog vraga poručiti i mimo bezazlene zabave kakva se očekuje, a pogotovo kiča kakvom smo znali svjedočiti na dočecima proteklih godina koji su znali biti karmine ukusa i vatromet neukusa.
Po starom dobrom i praktičnom receptu da se željezo kuje dok je vruće, estradna svita, elita i oni treći, koji su se ušuljali na mala vrata, izvršili su sve potrebne pripreme za doček Nove godine još prije negoli je groznica zahvatila obične estradne smrtnike. Omogućeni su i nešto veći koncertni honorari od uobičajenih količina eura po jedinici izvođača, jer ipak se radi o Novoj godini. Iako se zbog razumljivih razloga cjeloviti podaci i iznosi ne otkrivaju skroz, poslovne strategije domaćih glazbenika otprilike su, i otprije, bile poznate i najčešće su se svodile na poznatu menadžersku strategiju "fiksno da ne bi kiksn'o".
No, bez obzira na boje estradnih dresova, svi zajedno ipak su najbliži omiljenoj definiciji "take the money and run", kako bi se diskutabilni diskografski siječanj bez posla proveo što bezbolnije, a možda nešto preostane i za kasnije onima koji su zabavljali pučanstvo na najdemokratskijim dočecima, javnim nastupima na trgovima.
Kao i mnogih ranijih godina, i ove najave skorašnjih dočeka Nove godine pokazuju neke specifične specijalitete domaće stvarnosti, estradne i društvene. Praktično i nema većeg grada ili općine u Hrvatskoj gdje doček Nove godine nije organiziran na glavnim punktovima, trgovima ili ulicama. Otprilike na tragu javnih kuhinja, samo s glazbom i zabavom na menijima, u Novu se ulazi zajedno, stisnuto i ohrabreno.
Netko bi se mogao zapitati je li situacija stvarno tako kritična da nam je prijeko potreban dodatni ogrjev emocija, ili se radi o dobrodošlom tuzemnom izumu u kojem se, igrom slučaja, ruše barijere između naroda i omiljenih mu pjevačkih zvijezda. Znamo li da je u podtekstu svake narodne umjetnosti najbitnija upravo negacija podjela na "nas i njih", čini se da smo, makar i sponzorski, u jednoj večeri, uspjeli pomiriti socijalnu etiku i profitne zakone popularne kulture.
Sve zajedno demonstrira osjećaj zajedništva i solidarnosti na kojem bi nam mogle pozavidjeti i napredne zapadne demokracije i države iz kojih je došla pop kultura. Tamo se obično te večeri okupe zbog vatrometa i šampanjca, ali teško da će im konzumentske porive i dekadentne navike pritom još netko stimulirati besplatnom zabavom. Eventualno, veliki video-ekran da se sve bolje vidi, šampanjac ponesete sami, i to je otprilike to. Očekivati da će im zasvirati, i to besplatno, neki ekvivalent tuzemnih estradnih imena poput Severine, Rozge, Prljavog kazališta ili Gibonnija, ravno je ritualnom ubojstvu davno ustanovljenih tržišnih i statusnih zakonitosti pop scene.
Vjerojatno se kod nas radi o izumu koji besparicu pretvara u pravilo poslovanja: glazbenicima je svejedno tko im plati, a publici je svejedno ako ne plati. Dakako, i u inozemstvu su poznati primjeri svečanih dočeka s renomiranim rock-zvijezdama, ali se to radi u kontroliranim uvjetima neke sportske dvorane ili zatvorenog prostora, s uredno plaćenim kartama za ekskluzivnu, a ne besplatnu ponudu.
Kod nas je sve okrenuto naopako, ali u ovom slučaju proizvedene su dodatne beneficije za pučanstvo, na tragu vrlo praktične poslovice "opijum za narod, honorar za izvođače". Zapravo se radi o svojevrsnom humanitarnom psihološkom efektu; ali dok inače prihode u takvim slučajevima publika sama plati, ovdje se neki nevidljivi sindikat izborio za najveća prava i darove članstvu. Stvarno, teško ćete naći još neku zemlju u kojoj su za doček Nove godine organizirani koncerti najvećih estradnih zvijezda - besplatni za javnost a sponzorski garnirani od organizatora, gradova i županija - no, to je njihov, a ne naš problem. I dok se neki zatvore u ekskluzivne prostore, drugi na par minusa Celzijusa odrade doček u rukavicama i u toj se večeri solidariziraju sa svime, mnogobrojnim ljudstvom, meteorološkim neprilikama, kišom petardi i postanu ultimativni heroji ulice bar jedan dan.
Čini se da smo prvo uvjetovanim, a zatim naučenim i zdušno prihvaćenim refleksom "zbližavanja" naposljetku odlučili na minus pet stupnjeva u najluđim noćima dokazivati da nam niti najgori uvjeti ne mogu pomutiti zabavu i smanjiti volju za opstankom. A možda i ne bi bilo loše kada bi naš najveći hedonizam i porok bila pretjerana sklonost javnim besplatnim veselicama i masovnim zabavama.
VEZANI ČLANCI:
No, može tu biti i razočaranja, stoga je uputno sjetiti se prošlog dočeka Nove. Domaći ljudi zadnje su nezadovoljstvo iskazali i onime što su doživjeli tada, a očekivali su očito previše. Mnogima izgleda nije jasno da zvijezde, i domaće i regionalne, a i svjetske poput Róisín Murphy, ne prezaju ni od čega ne bi li naplatile što više mogu, a vidjelo se to i na dočecima u Hrvatskoj. Lani vruće teme o neukusu nisu bile niti uobičajena Rozga, niti narodnjaci, nego malo petarde, a puno više Lepa Brena, Mišo Kovač i Róisín Murphy. Oni su ukrali svjetla reflektora, što namjerno, što slučajno.
Mišo Kovač odustao je od nastupa u Vukovaru zbog antibiotika, ali je stigao zamjenski Mladen Grdović i odradio posao. Lepa Brena u televizijskom novogodišnjem programu pojavila se u haljini s naslikanim tijelom gole žene i time definitivno zabila još jedan seksistički čavao u lijes feminizma na ovim prostorima. Jer, kad to napravi žena, sve teorije muških zavjera padaju u vodu.
Róisín Murphy navodno je na dočeku u Šibeniku bila gora od Ide Prester koja se polomila na pozornici kao gošća programa, a s njom je publika, nota bene, i dočekala Novu u Šibeniku. Murphy je bila samo ukras na torti, zabava nakon što je Prester s Lollobrigidom "prolila energiju". Nisam bio pa ne znam, ali Murphyjeva je navodno odradila kratak jednosatni program uz matrice, nije izašla na bis mada su je uzalud zvali i nije bila toliko sjajna kako smo tjednima slušali unaprijed u najavama koje su šibenski doček proglašavali superiornim ostalima. Ali, jesmo li naivni, pa takva je bila i na festivalu INmusic u Zagrebu. Znači, ne vjerujte nikome unaprijed dok sami na iskusite novogodišnju javnu kuhinju.
VIDEO: Zrinka Cvitešić i Niko Kranjčar imaju razlog za slavlje: U obitelj slavnog para stigla prinova
"Nakon što je pukla vijest da će Zdravko Čolić za nastup na Stradunu ..."...Toliko novaca dati Dotičniku? Ne znam tko savjetuje mog Gradonačelnika ,ali to čini slabo.