Bezobrazno dug, odveć prosvjetiteljski i premalo zabavan. Takav je bio program koji je za strane i domaće uglednike, a onda vjerojatno i za običan puk zamislio Vladin odbor za organizaciju proslave ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kojim je predsjedavao anonimni Tomislav Saucha, inače predstojnik Ureda predsjednika vlade Zorana Milanovića.
Urbi et orbi u gluho doba
Nekima je bilo previše folklora, nekima previše klasike. No, nije problem u folkloru ni u klasici, nego u trpanju sadržajnog viška u samo jednu večer u kojoj je Hrvatska htjela ispričati ama baš sve iz svoje prošlosti. Pa se u toj provincijalnoj opsesiji zanijela i program koji nije trebao biti dulji od školskog sata produljila na sat i četrdeset minuta trome svečanosti na čijem kraju nitko na Trgu bana Jelačića nije shvatio da je svečanost doista i završila.
Ništa čudno. Pa ta (pre)ambiciozna akademija nije imala kulminaciju ni tempo na kojem je netko trebao inzistirati. Umjesto da se za vrhunac večeri iskoristi trenutak ulaska u Europsku uniju u ponoć, uzvanici i narod na trgu, a onda i gledateljstvo pred televizijskim ekranima maltretirani su još četrdesetak minuta.
Čak se išlo toliko daleko da su se u gluho doba noći prikazivali i filmovi u kojima smo urbi et orbi trubili o svojoj baštini i otkrićima pred kojima bi svijet trebao pasti na koljena. Pa su neki naši hvalevrijedni fenomeni poput slavonskih Ljelja dobili po dva termina, a Nikola Tesla spomenut (a i prikazan na iličkom neboderu) tri do četiri puta!?
Kao na simpoziju
I međimurska pjesma Vuprem oči imala je tri aranžmana, kao da je riječ o stručnom glazbenom simpoziju, a ne priredbi koja mora zadovoljiti različite ukuse i pokazati Hrvatsku u totalu koji nije smio zanemariti suvremenost. A nekako su u tom akademskom prenemaganju najsuvremeniji ispali nesputani zvončari koje je sa trga odvezao Zagrebački električni tramvaj. A ti su zvončari bili jedini koji su se te zagrebačke večeri provozali u tramvaju jer je fešta bez fešte potpuno blokirala grad.
No to je već neka druga tema...
