Bila je prava zvijezda od djetinjstva. Kao tinejdžerica izlazila je gotovo svakodnevno u noćne provode i družila se s Andyjem Warholom, Georgeom Michaelom i Michaelom Jacksonom u najpoznatijem leglu poroka, disco clubu Studio 54. Michael Jackson lagao je svima, možda i sebi, da joj je dečko jer je kao sasvim mlada djevojka bila najljepša na svijetu, ali bili su samo prijatelji, neprestano skupa.
Brooke Shields (57) išla je obrnutim smjerom od uobičajene holivudske rute. Ne preko trnja do zvijezda, već od zvjezdanog statusa do žudnje za normalnim, sretnim obiteljskim životom kakvim danas živi. O tome govori odličan dokumentarni film u dva dijela, "Pretty Baby: Brooke Shields" (Slatka mala), koji je Brooke napravila s mladom, ali proslavljenom redateljicom Lanom Wilson, a imao je nedavno premijeru na festivalu Sundance.
Iznenadila sam samu sebe kad sam pogledala sve isječke iz filma koje sam mogla pronaći na internetu (na streaming servisima počet će se prikazivati u travnju), a potom odmah sjela čitati njezinu autobiografiju iz 2014., New York Timesov bestseler "Bila jednom mala djevojčica: prava istina o mojoj majci i meni". Nisam mogla prestati čitati, izvrsno je napisana. Bilo mi je zanimljivo da je i u toj autobiografiji posve promijenila obrasce današnjih seleba. Nije sebe prikazala žrtvom niti svoju majku zlostavljačicom, iako jest u velikoj mjeri živjela od onoga što je zaradilo dijete, model otkad je bila beba i sa 11 mjeseci snimila svoju prvu reklamu za sapun Ivory.
Teri Shields živjela je sama s Brooke od njezina petog mjeseca života, puno je pila, umrla je 2012. dementna. Teri je u mladosti bila snalažljiva, zgodna djevojka savršenog tijela iz veoma siromašne obitelji, iz udaljenog, radničkog dijela New Jerseyja. Nekako se kao konobarica i djevojka s kozmetičkog štanda robne kuće dovukla do Manhattana i tu počela živjeti doslovno kao Holly iz filma "Doručak kod Tiffanyja". Izlazila je s bogatim tipovima, provodila se, partijala s mondenim društvom, skrivala svoje podrijetlo, nabavljala na različite načine odjeću koja se činila skupa i moderna, često si je i sama šivala.
Tako je upoznala i osam godina mlađeg Franka Shieldsa iz ugledne njujorške obitelji. Njegova majka, baka Brooke Shields, bila je potomak visokog talijanskog plemstva, povezanog s prinčevskim dinastijama, čak i Grimaldijevima. Kad je Teri ostala trudna s Frankom, članom ekskluzivnih njujorških klubova u kojima je ulaz bio zabranjen onima poput Teri, njegov otac se dogovorio da se nađu, pružio joj kovertu s novcem i zamolio da napravi abortus. Uzela je novac, no abortus nije napravila. Frank, koji nije znao ništa o očevu pokušaju da ga riješi "nepodobne" žene koja se ne zna dobro izražavati i često ga u društvu sramoti svojim neznanjem, ipak ju je oženio.
Luda Teri, nespremna da je se netko srami, sama je u jednom trenutku slabosti predložila da se razvedu nakon nekoliko mjeseci braka i tražila samo da Frank njihovoj kćerki plati najbolje škole. On se ubrzo ponovno oženio s pripadnicom njegove klase, koja je također bila razvedena i imala dva sina iz prvog braka. Dobio je s njom tri kćerke. No, bio je doista posvećen otac maloj Brooke i ona i danas tu svoju proširenu očevu obitelj zaista smatra svojom obitelji. Frank je ostao prijatelj s Teri i zaista bio uvijek ponosan na Brooke. Kad je diplomirala francusku književnost na prestižnom Princetonu, ipak joj je rekao da se tome nije nadao.
Brooke je voljela i oca, ali i majku, i odlučila napisati knjigu da pokaže kako život nije jednodimenzionalan, kako su se ona i njezina majka voljele i bile beskrajno bliske i kako se roditeljski odnos ne da svesti na američke formule odgoja. Ona nikad nije živjela kao druga djeca zvijezde, nikad nije potonula u autodestruktivno drogiranje i opijanje kao recimo Drew Barrymore, kod koje je nedavno gostovala u talk showu. Pričale su o tome kako su ih često ponižavali novinari u intervjuima, čak i Barbara Walters, legenda televizijskih intervjua, koja je s njima razgovarala bez topline i uživljavanja, fokusirana na to da izvuče nešto skandalozno, bez obzira na to koliko su se te djevojčice u tom trenutku osjećale nelagodno, kao da se Barbara nabacuje blatom.
Knjigu o majci, na kojoj u velikoj mjeri počiva i dokumentarac s jako puno originalnih snimaka iz mladosti, Brooke je počela pisati kad je u New York Timesu, novinama od kojih je očekivala više, pročitala nekrolog posvećen svojoj majci. Ona je sama napisala tekst za osmrtnicu i poslala 1500 dolara, uobičajenu cijenu za veličinu koju je odabrala.
No, urednici su joj se javili s idejom da nekrolog stave u prednji dio novina, među vijesti, da ga malo prošire i objave besplatno. Samo bi ga voljeli nadopuniti s nekoliko činjenica. Pomislila je da će njezina mama, nakon desetljeća u kojima su je u medijima prikazivali kao zlostavljačicu, konačno u smrti dobiti nešto poštovanja.
Osmrtnica je započela ovako: "Teri Shields, koja je počela promovirati svoju kćerku Brooke kao dječjeg modela kad je bila beba i dopustila da glumi dijete prostitutku... umrla je u srijedu." Prikazana je kao očajna samohrana majka koja je svoje dijete prodala u prostituciju da bi zaradila. Sve izjave njezine mame, koje Brooke smatra duhovitim i zafrkantskim, prenesene su u kontekstu koji mamu prikazuje kao čudovište. Jednom je na pitanje kako je Brooke prihvatila da glumi u reklamama, odgovorila kroz smijeh: "Srećom, bila je u dobi kad se još nije znala svađati." Mislila je na prvu reklamu, koju je snimila sa 11 mjeseci, ne na sugestivne reklame za traperice Calvin Klein, koje je s Brooke snimao veliki fotograf Richard Avedon uz puno smijeha u studiju i posve nevinu atmosferu (i mama je cijelo vrijeme bila tamo), bez obzira na to što Brooke u reklami maznim glasom izgovara rečenicu: "Ne, između mene i mojih Calvina nema ničega."
Brooke se u svojoj knjizi (koju je sama napisala, bez pomoći pisca iz sjene) ovako zapitala: "Što si je jebeno umislio taj tip da tako piše o ženi koju uopće ne poznaje? Kako se može nabacivati zlim objedama kad nekrolog treba počivati na činjenicama? Taj članak, sveden na najniži zajednički nazivnik, bio je istinski šokantan, pogotovo zato što ga je napisao netko tko sebe naziva uglednim novinarem... Hodala sam u krug po svojoj kuhinji, jecala i pitala se: zašto su tako okrutni, zašto je ne mogu ni mrtvu pustiti na miru, a da je odurno ne ocrnjuju... gdje im je ljudskost i pristojnost... nekome je upravo umrla majka..."
Kontroverzni počeci na filmu - kad je kao 12-godišnja djevojčica za francuskog auteura Louisa Mallea glumila prelijepo dijete, san svakog pedofila, koje s majkom živi u bordelu New Orleansa i to smatra normalnim i samo čeka da napuni 12 godina i svoje djevičanstvo proda onome tko je spreman platiti najviše - nisu je odveli u alkoholizam, drogu ili permisivno, neobuzdano seksualno divljanje.
Danas u dokumentarcu tvrdi da zapravo nije osjećala da radi nešto nepodobno zato što je bila istinski nevina u glavi i to uspjela zadržati puno duže od drugih tinejdžera. Otvoreno priča o tome kako je izgubila nevinost u stvarnom životu sa 22 godine, na Princetonu.
No, filmovi koje je ona radila kao dijete danas uopće ne bi mogli biti snimljeni. Uz "Pretty Baby" (Slatka mala), film koji se zapravo bavi djetinjom nevinošću na mjestima na kojima je ne možemo očekivati jer je uvijek u glavi, a ne pedofilskom eksploatacijom, tu je i "Plava laguna", fantazija o ljubavi dvoje tinejdžera na pustom tropskom otoku iz snova s puno golotinje i seksa (imala je dvojnicu za tijelo koja je snimala obnažene ljubavne prizore). Potom dolazi Zeffirellijev film "Beskrajna ljubav" o razornoj vezi dvoje gimnazijalaca, s hipi majkom koja pokušava spavati s ljubavnikom svoje kćeri i sličnim društvenim transgresijama. Orgije s drogama, ovisnost, toksični maskulinitet, nasilje u seksu, silovanje, borba s okolinom i vlastitim tijelom koje nije sasvim po modi, potisnuta homoseksualnost, veze bez obaveza i osjećaja, podvođenje, dilanje droge, sve su to teme suvremene "tinejdžerske" serije "Euphoria", napravljene tako da nasmrt preplaši roditelje. No, to je sve snimljeno kao društveno zlo, u polumraku, kao opomena, bez topline i ljepote Malleovog filma.
Tko bi danas dopustio da nevino dijete u bordelu, okruženo obnaženim ženama i pohotnim muškim pogledima, zaigrano i veselo zavodi 40-godišnjeg fotografa koji je neprestano snima? Nitko. Neću sad ulaziti u objašnjenja zašto je cenzura pogubna za kulturu i društvo, zašto je ono što američki socijalni psiholog Jonathan Haidt naziva "safetyism", društvo u kojem su djeca prezaštićena, u velikoj mjeri izrodilo sve ono što opisuje serija "Euphoria" i pogubnu, suludu, puritansku woke ideologiju, koja je na korak od "spaljivanja vještica" s kulturom odbacivanja svakog tko se nije pokorio krutim pravilima izražavanja. I tako smo dobili američko društvo u kojem mladi ne smiju u baru naručiti pivo do 21. godine, ali zato smiju posve nezreli, sami sebi sa svojim vršnjacima s interneta određivati dijagnoze i uzimati izrazito štetne hormone koji blokiraju razvoj u pubertetu.
Ono osnovno što je imala Brooke sa svojom mamom i što nastoji imati sa svoje dvije kćerke Rowan (19) i Grier (16) svodi se na bliskost, otvorenost, spremnost da o svemu razgovaraju iskreno. Zbog toga je Brooke svoju mamu Teri branila praktično otkad je progovorila i brani je i danas, bez obzira na to što otvoreno priznaje da ne bi nikad dopustila da njezina djeca rade ono što je ona radila kao dijete. Grier bi željela biti manekenka poput njezine mame, no Brooke je oduševljena što su se pravila u tom poslu nakon #metoo pokreta posve promijenila i u Americi djevojke ne smiju raditi taj posao prije 16. godine (ona je imala 14 kad se sugestivno smiješila i valjala po podu u reklami za traperice).
Brooke je uvijek imala potrebu zaštiti svoju mamu, upravo onoliko koliko je zapravo njezina mama štitila nju na svim snimanjima koja je prošla. U jednom video isječku u dokumentarcu vidimo Brooke kao djevojčicu, još valjda ne ni tinejdžericu, kako je televizijski novinar pita u intervjuu pije li njezina mama, prepoznaje li ona znakove pijanstva, loš ten i podbulost. Mala Brooke ga odlučno zaustavlja i kaže da joj mama pati od alergija, a onda gotovo očajna zavapi, "Pa ona mi je mama!"
Brooke je danas nevjerojatno samouvjerena, na miru sa sobom, kao što sama voli reći, vjerojatno zbog 35 godina psihoterapije. Iako je zbog studija prekinula s glumom i nikad više nije dobila uloge kakve je dobivala kao sasvim mlada djevojka, ona je ipak gotovo neprestano glumila, ali manje uloge, najčešće u bezveznim komedijama. No, četiri godine krajem devedesetih glumila je samouvjerenu, neovisnu novinarku Susan u sitcomu "Suddenly Susan", koja se ne želi udati, a nešto kasnije i glavnu ulogu u seriji "Lipstick Jungle" po romanu Candace Bushnell, autorice "Seksa i grada". U brojnim poznatim serijama imala je male, ali prominentne cameo uloge u kojima je često glumila sebe ili nekog seleba.
Glumila je i u brojnim televizijskim filmovima, 2021. u Božićnoj Netflixovoj šećerlemastoj, ali neodoljivoj melodrami "A Castle for Christmas". Taj joj je neambiciozni film drag jer je to ljubić s glavnim junacima u kasnim srednjim godinama, a ona je nedavno osnovala lifestyle sajt "Beginning is Now", koji počiva na ideji da žene njezinih godina, kojima su djeca već na fakultetima, imaju šansu za novi početak, u godinama kad su kao i ona već pronašli snagu, mudrost, ono što žele, a najvažnije - optimizam.
Brooke je napisala knjigu i o svojoj snažnoj postporođajnoj depresiji koja joj se dogodila nakon umjetnih oplodnji i rođenja prve kćerke. Tom Cruise, koji je debitirao u njezinu filmu "Beskrajna ljubav" i znaju se godinama, napao ju je javno zbog toga što je prije gotovo 20 godina prva otvoreno počela pisati i govoriti o svojoj depresiji. Scijentolozi poput njega to smatraju nedopustivom slabošću.
Jedini čin mladenačke pobune protiv majke došao je s velikim zakašnjenjem, u poznim dvadesetim godinama, kad je počela hodati s tenisačem Andreom Agassijem za kojeg se i udala kad joj je bila 31 godina. Tad je tek prerezala pupčanu vrpcu s mamom kojoj se Agassi nije sviđao. Mama je kasnije svima govorila da se Brooke tada od nje "razvela".
Agassi je bio opsjednut kontrolom, kasnije je priznao i da se drogirao, a Brooke danas tvrdi da se udala za njega jer je u njemu opet "pronašla" svoju mamu, iako su i njezin djed i otac Frank bili izvanredni tenisači, obojica nastupali na Davis Cupu, djed je čak bio i šampion. U svojoj autobiografiji odnos s Agassijem opisala je podosta mračno, kao da je bila njegova žrtva, svetica.
Agassi se, pak, u svojoj autobiografiji, koja je dobila nevjerojatno dobre kritike i mnogi je smatraju jednom od najboljih sportskih biografskih knjiga (napisao ju je J.R. Moehringer, autor Harryjeve knjige "Spare"), itekako kaje zbog agresivnih ispada i ponašanja prema Brooke. Rastali se nakon samo dvije godine braka.
Brooke je i Agassija dugo zaštićivala kao i svoju mamu, no kako veli u dokumentarcu, iskrenost i otvorenost oko svega ružnog što nam se dogodilo jedino će nas oprati od razornog, interioriziranog osjećaja srama. Zato je i snimila ovaj dokumentarac i zaista rekla sve, pa čak i to kako ju je jedan filmski producent silovao, nakon večere i razgovora o potencijalnom projektu. Otišla je s njim do njegove hotelske sobe ništa ne sluteći - rekao joj je da joj želi nazvati taksi. Pobjegla je i potisnula sjećanje na taj događaj jer je smatrala da je sama za njega kriva.
Brooke se vjenčala 2001. s Chrisom Henchyjem, svojim drugim mužem i ocem svojih kćeri, duhovitim filmskim producentom i piscem koji je puno surađivao s Willom Ferrellom. Žive u kući na Manhattanu, u Greenwich Villageu, onako kako je on oduvijek živio, a Brooke priželjkivala: daleko od medija i paparaca, mirno i zadovoljno.
VIDEO Tereza Kesovija o cajkama: 'Sve su pomalo plastične i umjetne, ali nisam za zabranu'
svaka čast da nije podlegla drogama, alkoholu i promiskuitetu kao njene kolegice/kolege dječji glumci- ako je to istina........svaka čast.