Ne zna što ju je točno potaknulo da se prijavi na audiciju za emisiju “Mali veliki svijet”, gdje je najprije dobila odbijenicu, ali upravo ta emisija je bila ulaznica Zlate Mück u televizijski svijet u kojem je uspješno svladala sve stepenice novinarskog i voditeljskog posla i sada je već sedam godina dio voditeljske postave emisije “Dobro jutro, Hrvatska”. Prošle godine Zlata je bila dio HRT-ove delegacije u Torinu na Euroviziji gdje je snimila i odličan dokumentarac o Miji Dimšić i Eurosongu, a Zlata će nam se i ove godine javljati iz Liverpoola s ovog velikog glazbenog natjecanja.
Je li snimanje dokumentarca o našoj prošlogodišnjoj predstavnici Miji Dimšić tijekom održavanja Eurosonga u Torinu bilo zanimljivo iskustvo?
To je bio skok na glavu u nešto novo i neviđeno, bilo je naporno, ali ispalo je super. Pogotovo sad kad vrtim film s Anom Šerić, koja je cijeli materijal snimala i montirala, nevjerojatno je koliko smo toga snimile i s koliko ljudi smo razgovarale. Naime, to nije bila situacija da nam je netko servirao sugovornike i bio na pripremi terena nego smo doslovno na licu mjesta sve radile. Situacija koja vam to može pobliže dočarati je recimo trenutak kad smo izlazile iz autobusa s Mijom Dimšić i shvatimo da je pokraj autobusa čekaju obožavatelji stranci te zaustavljamo Miju da ne izlazi odmah iz autobusa dok mi ne pripremimo kamere i onda sve snimamo i razgovaramo s njima. Bilo je to zanimljivo iskustvo jer, osim što smo napravile dokumentarac od 42 minute u kojem se bavimo Eurosongom, Mijom Dimšić i Torinom, radile smo reportaže i javljanja uživo za “Dobro jutro, Hrvatska” i “Kod nas doma” i Dnevnik i radili smo i male reportaže za društvene mreže.
Kakav vam je doživljaj Eurosonga iznutra, sada kad ste bili dio toga?
To je show! Kao mala gledala sam Eurosong i uvijek mi je asocijacija kako bratić i sestrične dolaze kod nas i gledamo Eurosong i ostajemo duže budni, ali nisam bila zagriženi fan. Zbilja me fascinira velika količina obožavatelja koje Eurosong ima u Hrvatskoj, po cijeloj Europi, pa čak i po svijetu koji znaju sve o ovom natjecanju, planiraju godišnje odmore po Eurosongu, troše jako puno novca da bi bili na Eurosongu. Razgovarala sam tako s Francuzima koje sam srela u parku u Torinu koji su došli tamo iako nisu imali ulaznice. Rekli su kako su jako puno platili smještaj da bi na kraju sve gledali u fan zoni, na livadi, a pohvalili su se i kako znaju sve dosadašnje predstavnike Hrvatske i naše pjesme na Eurosongu, iako hrvatski uopće ne znaju. Zanimljivi su bili i Španjolci s kojima sam razgovarala i rekli su mi da mi ni ne smiju otkriti koliko tisuća eura su potrošili na Eurosong.
Idete li ove godine u Liverpool?
Idemo opet Ana i ja i zapravo skoro cijela ekipa koja je bila u Torinu, a princip rada će nam biti isti. Radujem se tome jer me veseli susresti ljude i pričati s njima, to mi je uvijek najdraži dio posla. Prije odlaska u Liverpool snimamo s Letom 3 za YouTube kanale i društvene mreže ESC-a, oko toga isto ima puno posla.
U emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” popis tema i gostiju je zbilja šarolik, zahtijeva li to dosta pripreme s obzirom na različita područja i teme kojima se emisija bavi?
Priprema ovisi o tome što je tema razgovora i koji su nam sugovornici. Sad sam već sedam godina u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” pa sam se navikla na to i brže se pripremim nego na početku, iako i dalje ima tema koje su mi nepoznanica i moram se duže pripremati. Imamo i kolegije dan prije emisije na kojima razgovaramo o svim temama i na dodatna pitanja nam urednici odgovaraju i objašnjavaju sve, a onda se još i doma pripremam.
Je li s godinama ustajanje rano zorom postalo bezbolno i dio navike?
Ne! Kad sam tek došla, pitala sam i Meštra postane li to lakše s vremenom, a on je odmah ispalio: NE! i dodao da se ni on na to nije naviknuo. Zbilja je to tako, teško se naviknuti na to rano ustajanje. Jako sam ponosna na sebe jer nisam jutarnji tip i jedno vrijeme smo se šalili doma da se život grubo poigrao sa mnom jer sam u jednom periodu paralelno s “Dobro jutro, Hrvatska” i na radiju radila od sedam ujutro. Sad je malo lakše, jer se tri puta tjedno ustajem ujutro u pet, ali da je s godinama lakše i da se čovjek navikne na to - ne! Navikneš se samo na to da možeš funkcionirati.
Nedostaje li vam radio?
Bila sam 12 godina na radiju, bilo je nekih pregovora u međuvremenu, ali nisu se stvari posložile. Sad sam starija i mudrija i bolje biram što želim raditi. Vječito sam vanjski suradnik, što ima svojih mana, ali i prednosti pa mogu birati što ću raditi.
Nakon toliko godina na televiziji i svih redakcija u kojima ste bili, kakav format sada priželjkujete ili u nekoj skoroj budućnosti?
Voljela bih raditi “Voice Kids”. Volim raditi s djecom, a sve emisije u kojima je fokus razgovorna forma meni najbolje odgovaraju, shvatila sam da u svemu što sam radila ispred i iza kamere uvijek se zapravo najbolje pronađem u razgovoru s ljudima. To mi je draže nego čiste najave koje naučiš i izgovaraš dok gledaš u kameru i to je to, u razgovoru puno više uživam.
Dječji program je obilježio vaše televizijsko odrastanje, čemu vas je naučio i koje su vam najdraže uspomene iz tog perioda?
Naučio me sve jer smo godinama uživo radili emisije, a na kraju krajeva, tijekom jedne od emisija dječjeg programa uživo sam pala i u nesvijest. Imala sam super urednice (i jednog urednika!) i redatelj(ic)e, izdvojila bih Kseniju Burcar i Sandru Petričić koje su me naučile jako puno. Bile su odrješite, pogotovo kad bi nam rekle da nešto ne može, ali bile su i sjajne mentorice pa smo se zbog njih brzo počeli odlično snalaziti u raznim iznenadnim situacijama kakvih uvijek ima u programu uživo. Tu sam naučila sve osnove i dobila temelje u ovom poslu i svladala sam lekciju kako se snaći u pojedinim situacijama, pogotovo nepredviđenim.
Kada ste spomenuli trenutak u kojem ste pali u nesvijest pred kamerama, zanimljivo da je ta snimka kasnije postala hit na internetu?
Kad je počeo “The Voice” za koji sam radila intervjue s natjecateljima za društvene mreže, svi ti mladi natjecatelji su mi stalno prilazili i govorili; Ti si ona koja je pala u nesvijest. Radili su gif i meme od tog pada i bio je jako popularan, a nedavno je složen i video na TikToku u kojem jedan čovjek skida tenisicu i stavlja je meni ispod nosa i ja padam u nesvijest. Tako da je taj moj pad bio inspiracija mnogima (smijeh).
Doživljavaju li vas sinovi kao televizijsku zvijezdu i imaju li oni ambicija i talenta za televiziju poput vas i supruga Saše?
Njima sam samo mama koja, eto, radi na televiziji, normalno im je to kao što im je normalno da netko radi u uredu, a netko kod kuće, u trgovini ili u bolnici. Blagoglagoljivi su obojica i rano su progovorili i kažemo moći će birati, ali voditeljski posao ne (smijeh). Tin voli komentirati utakmice dok ih gleda i zbog njega je kod nas nogomet upaljen non stop i ako nema aktualnih utakmica onda se gledaju i reprize, a igram i ja nogomet (kad baš moram). Dečki najviše vole kad igra mama protiv tate.
U vaš plesni talent smo se uvjerili jer ste došli do finala, a biste li se okušali u showu “Zvijezde pjevaju”?
Do finala “Plesa sa zvijezdama” sam došla na šarm (smijeh). Nikad nisam bila previše talentirana pjevačica, iako sam kao i brat i sestra završila osnovnu glazbenu školu, ali njih dvoje su bili puno bolji od mene. U javnosti sam pjevala jednom, i to zato što me Ante Gelo nasamario kad sam vodila Dječji festival u Šibeniku. Jedna od večeri je bila posvećena Rajku Dujmiću i kad smo nešto pričali ja sam kroz šalu rekla kako ja mogu pjevati samo “E moj Saša”, jer će mi suprug Saša biti u publici. Mislila sam da se šalimo, a na kraju me Gelo pozvao na pozornicu i morala sam pjevati.
Kada ste počeli pokazivati interes za televiziju, jeste li oduvijek bili slobodniji tip?
Pa očito jesam bila slobodniji tip, kad želim zafrkavati mamu i tatu, onda im kažem da sam ja, kao treće dijete, da bi me vidjeli, otišla na televiziju. Ne sviđa im se ta šala. Nikome zapravo nije jasno kako sam se baš odlučila prijaviti na audiciju za “Mali veliki svijet”, a tada nisam imala ni 10 godina. Zanimalo me svašta, išla sam i u glazbenu školu, učila strane jezike, na dramsku u ZKM, i kad sam vidjela javni poziv, prijavila sam se, bila na toj audiciji i bilo je super jer smo i repali i pričali. Međutim, bila sam premala tada i nisam prošla i poručili su mi da dođem sljedeće godine i treću godinu sam došla do zadnjeg kruga i prošla.
S Tamarom Loos ste dugo surađivali i bile ste odličan voditeljski duo.
Naš put nije krenuo istovremeno, Tamara je bila u “Briljanteenu”, ja u “Malom velikom svijetu” i upoznale smo se na audiciji za “Nulti sat”. Bilo nas je četvero voditelja i bili smo super, Petar Cvirn je glumac, Ivan Planinić je redatelj, dok smo Tamara i ja i dalje voditeljice. Nas dvije smo 2008. zajedno radile “Ususret Dori” i backstage “Dore” i nakon toga smo se u paketu prodale i na radio. Drago mi je što Tamara sada vodi “Ples sa zvijezdama” jer je fantastična i stvorena je za to.
Uskoro idete u Liverpool i dva tjedna vas neće biti kod kuće, kako će dečki funkcionirati bez vas?
Morate Sašu pitati, hahaha. Posložimo se i dečki se snađu, nije ni meni lako biti bez njih dva tjedna, ali moji mama i tata su mi blizu, kao i sestra i brat, i kako moja mama kaže; puštaju me da “slijedim svoju zvijezdu”.
Kakve komentare najčešće dobijete od gledatelja, kakav je feedback na vaš rad?
Dugo sam tu, imam osjećaj da je ljudima prirodno da me vide na televiziji, valjda zato što sam više od 20 godina na HRT-u pa najnormalnije komentiramo sadržaje iz emisije ili mi predlažu teme. Nedavno sam bila sa sinom u šetnji i prilazi mi mlada mama s bebom u kolicima i kaže; oprostite, ali jako ste mi slatki. I ode. Još uvijek se iznenadim svaki put kad mi odrasla osoba kaže da je odrasla uz moje emisije jer si mislim pa kako, ti si odrastao, nisam ja baš tako stara... A kad ono, vrijeme brzo prolazi, stvarno sam dugo tu. Ima i situacija kada dobijem konkretne primjedbe. Sjećam se tako jedne gospođe koja mi je, dok sam bila trudna rekla: Super radite svoj posao, ali pripazite kako držite noge i nije mi bilo jasno dok nisam i sama pogledala i shvatila da prizor nije ok. Hvala gospođi!
Kako je surađivati s ekipom iz “Dobro jutro, Hrvatska”, djelujete skladno svi?
Super je surađivati s ekipom DJH, teško je samo kad dugo ne radimo s nekim u paru pa treba vremena da se prilagodimo jedno drugome i da pazimo da si ne upadamo u riječ. Ljudi mi često kažu kako smo dobra ekipa i moramo biti jer ne znam kako bismo drugačije funkcionirali. Cijeloj atmosferi pridonose i cure u garderobi i u šminki pa ekipa u studiju i režiji i razgovori i druženje s njima. Velik je to pogon, puno ljudi koji se ne vide na ekranima, a bez kojih bismo bili zgužvani i pospani.
VIDEO Grupa Detour svirala je u našem studiju i najavila novi album: 'Snimili smo apokaliptične pjesme'
Dobra je Zlata "Komarac"