Priznajmo, ekranizirati monumentalni Rat i mir Lava Nikolajeviča Tolstoja nije jednostavan posao. Na hrabrosti da se upusti u takav pothvat BBC-ju svakako treba čestitati. Kako javnoj britanskoj televizijskoj kući ne nedostaje novca, produkcija serije utemeljene na priči o ruskim plemićkim obiteljima za vrijeme Napoleonove invazije na Rusiju izgleda ništa manje od spektakularnog.
Nije mu bitna knjiga
Već kada se vidi popis lokacija gdje je serija snimana, takav je zaključak naprosto logičan – palača carice Katarine te palača Jusupov u Petrogradu, pa onda i tamošnji muzej Ermitaž te Ruski muzej. Da bi se ipak držali budžeta, BBC-jevi su producenti izabirali i nešto manje spektakularne lokacije poput palače Rundale u Letoniji, zamka Gediminas i crkve sv. Nikolaja u Litvi. Glumačka je ekipa zanimljiva, Pjera Bezuhova glumi Paul Dano kojeg pamtimo iz “12 godina ropstva” i “Bit će krvi”, Natašu Rostovu kao Lily James iz Downton Abbeyja, grofica Natalija Rostova je Gretta Scacchi, Jim Broadbent je princ Nikolaj Bolkonski, tu je i Stephen Rea u ulozi Vasilija Kuragina, pa Gillian Anderson kao Ana Pavlovna Scherrer, sve do Adriana Edmondsona, partnera pokojnog Rika Mayalla u Šljamu, ali i Briana Coxa koji tumači generala Kutuzova. Ipak, kako god spektakularno serija izgledala, to nužno ne mora značiti da će imati i umjetničku vrijednost makar se radilo o ovako sjajnom predlošku. Scenarist Andrew Davies napadnut je gotovo odmah nakon prikazivanja prve epizode.
Naime, već u prvoj epizodi imamo scenu koja sugerira incest između Helene i Anatola Kuragina. Iako Tolstoj suptilno naznačuje da je tako nešto moguće u originalu, povjesničari književnosti koji su se u britanskim medijima javili ustvrdili su kako tako nešto nigdje eksplicitno ne tvrdi. Ionako smo u nastavku gledanja ostali pod dojmom da su Daviesa više zanimali ovakvi detalji umjesto stvarne problematike kojom se roman bavi. To je on, uostalom, u recentnim intervjuima i priznao. Nije se radilo samo o tom detalju nego i o još nekima kojima je nastojao seriju učiniti što gledljivijom.
Sjajna kostimografija
A nije da nismo bili optimisti jer sjajan monolog Paula Danoa / Bezuhova pred dvoranom prepunom dekadentnih plemića kako je Napoleonov napad zapravo dobrodošao, a revolucija još bolja s obzirom na to u kakvom se stanju tadašnje rusko društvo nalazilo. Sjajna kostimografija, atraktivne i uvjerljive scene bitaka, pa i odlična gluma nisu bili dovoljni da pokriju Daviesovu nemogućnost da ključno djelo svjetske književnosti uspije kako treba posložiti u TV serijal. Ipak, treba Daviesu i priznati da nije na raspolaganju imao 15-ak sati prostora koliko je BBC-jeva ekipa imala kada je ta velika televizijska kuća radila ekranizaciju 1972. pa je bilo moguće više se baviti za roman ključnim detaljima. A priznajmo, nesporno kvalitetni Paul Dano ipak nije Anthony Hopkins koji je u toj seriji glumio Pjera Bezuhova niti je ondašnja produkcija na raspolaganju imala računalnu moć koja bi stvaranje scena bitaka učinila daleko jeftinijima.
>> Plavi tepih bez vau-efekta. Čeka se Oscar
