Zvali su ga Maestro, ne bez razloga. Njegov bogati opus obuhvaća široki raspon glazbenih stilova i jedan je od najraznovrsnijih i najutjecajnijih kompozitora svih vremena, kažu, i najvećih. Komponirao je više od 500 djela za film i televiziju te više od stotinu djela klasične muzike. Slavni talijanski skladatelj Ennio Morricone rođen je 10. studenog 1928. u središtu Rima, u vrijeme dok je Italija bila pod fašističkom vlašću. Odrastao je u obitelji kućanice Libere Ridolfi i Marija Morriconea, glazbenika, a osim Enija supružnici su imao još četvero djece - Adrianu, Alda, Mariju i Franca. Diskretan i skroman, rijetko je napuštao svoj dom na Kapitolu, jednom od sedam glasovitih brežuljaka na kojima je osnovan antički Rim. Truba je bila prvi instrument koji je Enio svirao. Morriconeov otac Mario bio je trubač i obitelj je uzdržavao svirajući noću po klubovima i zabavama. Kad bi se otac razbolio, mali bi Ennio preuzeo ulogu svirača.
Počeo je skladati već kao šestogodišnjak, a obitelj ga je poticala da razvije svoje prirodne talente. Glazbu je studirao na rimskom Konzervatoriju "Santa Cecilia" u klasi poznatoga talijanskoga skladatelja Goffreda Petrassija u dobi od 14 godina. Njegovi su ga učitelji tada poticali da se usredotoči na skladanje, a prepoznatljivi zvukovi njegovih skladbi postat će upravo truba i klasična gitara, kasnije i zvuk harfe i električne gitare.
Nakon diplome na konzervatoriju radio je na talijanskoj nacionalnoj radijskoj mreži, a tih 40-ih godina prošlog stoljeća otpočeo je i svirati trubu u jazz bendovima. Postao je i studijski aranžer za diskografsku kuću RCA Victor te skladao glazbu za radio drame i svirao u orkestru specijaliziranom za filmsku muziku. "Većina tih skladbi bila je ružna i uvijek sam vjerovao da može bolje od toga", kazao je u intervjuu 2001. godine. "Poslije Drugoga svjetskog rata, talijanska filmska industrija jako se razvijala, ali ti novi realistični filmovi vapili su za dobrom glazbom. Meni je trebao novac i mislio sam kako bi bilo sjajno raditi na filmu."
Za kazalište i film počeo je skladati od 1955., isprva anonimno. Počeo je s redateljem Lucianom Salceom, a nedugo nakon toga angažirao ga je Sergio Leone. Posebno je zanimljivo je što se ovaj uspješni tandem upoznao kad im je bilo tek osam godina, iako se kasnije neće sresti punih dvadeset godina. U prvim zajedničkim filmovima potpisivali su se kao Bob Robertson i Dan Savio kako bi uvjerili talijanske gledatelje, koji nisu bili oduševljeni talijanskim vesternima, da se radio o autentičnom holivudskom proizvodu. Od 500 filmova za koje je skladao, njih sedam je potpisao za svog prijatelja i sunarodnjaka Leonea, ali onih ključnih, remek-djela filmske klasike poput "Za šaku dolara" i "Dobar, loš, zao".
"Postupno, s vremenom, on kao redatelj i ja kao skladatelj zajedno smo se razvijali i po mom mišljenju dosegli vrhunac u 'Bilo jednom u Americi'", kazao je Morricone.
"Ta glazba je bila ključna, jer su moji filmovi praktično nijemi filmovi. Malo je dijaloga i glazba naglašava akciju i osjećaje zapravo i više od riječi", kazao je Leone prije smrti koncem osamdesetih. "Tjerao sam ga da sklada i prije nego što je počelo snimanje, on je zapravo bio dio scenarija."
Od 1960. do 1975. Morricone je stekao međunarodnu slavu skladanjem glazbe za vesterne, a s procijenjenih 10 milijuna prodanih primjeraka, "Bilo jednom na Zapadu" iz istoimenog filma Sergija Leonea jedna je od najprodavanijih pjesama u svijetu.
Morricone se često fokusirao na samo jedan instrument, poput trube u "Dobar, loš, zao", usne harmonike Charlesa Bronsona u "Bilo jednom na Zapadu" ili oboe koja odzvanja u pozadini "Misije". Maestro je volio i zvuk električne gitare, harfe i često svoju glazbu obogaćivao i crkvenim zvonima, zvižducima, zavijanjem kojota i pjevom ptica, kucanjem satova i pucnjavom. "Sve vrste zvukova mogu se koristiti za prijenos emocija. Glazba je sastavljena od zvukova stvarnosti", rekao je jednom.
Smatrao je da je kvaliteta najvažnija odlika glazbe i nadao se da će njegov rad ljudi pamtiti po kvaliteti. Morricone nije volio izraz špageti-vestern i smetalo mu je to što ga ljudi uglavnom pamte po vesternima jer, kako je rekao u jednom razgovoru za medije, filmska glazba koju je skladao za vesterne bila je samo osam posto njegova cjelokupnoga glazbenoga opusa, odnosno da je njegov rad u tom žanru samo djelić njegove karijere.
A to je više nego očito jer njegov briljantan opus uključuje suradnje, među ostalima, s redateljima Bernardom Bertoluccijem, Johnom Carpenterom, Williamom Friedkinom, Brianom De Palmom, Pedrom Almodovarom, Francom Zeffirellijem, Mikeom Nicholsom i Warrenom Beattyjem. Kazao je da žali što nije radio glazbu za Eastwooda kao redatelja i što je zbog obaveza propustio priliku za suradnju sa Stanleyjem Kubrickom na "Paklenoj naranči".
Tarantino, obožavatelj špageti vesterna, koristio je dijelove njegove glazbe u "Kill Billu", "Odbjeglom Djangu" i "Nemilosrednim gadovima". Morricone je u siječnu 2016. kazao da je suradnja s Tarantinom na "Mrskoj osmorci" bila savršena. "Nije mi dao nikakve upute, smjernice, samo veliko povjerenje i slobodu. Glazbu je prvi put čuo kad je bila dovršena".
Tijekom šest desetljeća karijere također je iznimno često dirigirao; ugledom se ističu angažmani kod Filharmonijskog orkestra La Scala, Orkestra Rimske opere, Španjolskog nacionalnog orkestra (Orquesta Nacionales de España, ONE), Brazilskog nacionalnog orkestra. Bio je glavni dirigent rimskog "Orchestra Roma Sinfonietta".
GALERIJA Pogledajte dosad neviđene fotografije s vjenčanja naše glumice i 26 godina mlađeg nogometaša iz Nigerije
Od 1964. do 1980. godine bio je značajno uključen – kao skladatelj i trubač – u "Gruppo di Improvvisazione di Nuova Consonanza" (G.I.N.C.), rimskoj avangardnoj skupini skladatelja koja se bavila eksperimentalnom glazbom metodom slobodne improvizacije. Tijekom godina ta je skupina snimila sedam albuma. No, istovremeno, Morricone je bio inspiracija glazbenicima u brojnim žanrovima, čak i žestokom rocku, tako je primjerice Metallica koristila njegovu "The Ecstasy of Gold" kao uvod na svojim koncertima 1983. godine.
Njegova filmografija uključuje više od 70 nagrađivanih filmova, a i sam Morricone je pet puta bio nominiran za američku filmsku nagradu Oscar za glazbu u filmovima "Božanstveni dani" iz 1978., "Misija" iz 1986., "Nedodirljivi" iz 1987., "Bugsy" iz 1991. i "Malena" iz 2000. godine. Počasnog Oscara za životno djelo Morricone je primio 2007., a uručio mu ga je upravo Clint Eastwood, kojega je u trilogiji "Dobar, loš, zao" pratila Morriconeova glazba. "Pravog" Oscara dobio je 2016. za glazbu u filmu "Mrska osmorka" američkoga redatelja Quentina Tarantina i tada je postao najstarija osoba koja je dobila tu nagradu u natjecateljskom dijelu.
"Nema velike filmske glazbe bez velikoga filma koji glazbu inspirira", rekao je "Maestro" na 88. dodjeli Oscara te godine primajući nagradu za rad na Tarantinovu filmu. "Ne opisujem slike svojom glazbom. Kada se radi o važnom filmu, ključno je da glazba kaže što nije rečeno i što se ne može vidjeti."
Tijekom svoje dugogodišnje karijere, osim dva Oscara, osvojio je i tri Grammyja, četiri Zlatna globusa. te brojnja druga visoka profesionalna priznanja i državna odlikovanja, uključujući francusko odlikovanje Legija časti. Više od trideset izdanja glazbenih albuma s njegovom glazbom označeni su kao "zlatne ploče" i "platinaste ploče".
Osim vesternu kao filmskomu žanru, svojim je umjetničkim opusom pridonio i ostalim filmskim žanrovima poput komedije, drame, trilera, horora, romanse, umjetničkih, ali i i duhovnih filmova.
Papa Franjo 2019. odlikovao je Morriconea Zlatnom medaljom za "izvanredan umjetnički rad na području glazbe, univerzalnom jeziku mira, solidarnosti i duhovnosti". Morriconeov glazbeni talent primjetan je i u filmu redatelja Rolanda Joffea "Misija" koji govori o isusovačkim misionarima u 18. stoljeću u Južnoj Americi. U glavnim su ulogama Robert De Niro i Jeremy Irons. "Ne mislim o vjeri dok nešto skladam. Glazba je apstraktna umjetnost. Ali naravno, kad skladam religioznu glazbu, onda tomu pridonosi vjera", rekao je Morricone za američki katolički list "National Catholic Register" 2013. govoreći o poveznici vjere i umjetnosti.
GALERIJA Prvu voditeljicu 'Ljubav je na selu' danas bi rijetko tko prepoznao! Imala je nesvakidašnji hobi koji inače obožavaju muškarci
Skladao je i glazbu za film redatelja Giacoma Battiata iz 2005. "Karol - čovjek koji je postao papa" o životu pape Ivana Pavla II. Na poziv rimskih isusovaca, u povodu 200. obljetnice obnove Družbe Isusove skladao je i djelo "Missa pro papa Francisco" 2015. posvećeno Svetomu Ocu. "Nemojte pomisliti da plačem kad god mi se za to ukaže prilika, ali plakao sam dvaput - kada sam gledao 'Misiju' i kad sam upoznao Papu", izjavio je Morricone nakon susreta s papom Franjom uoči praizvedbe posvećene mu mise.
Na izjave o tome kako je Morricone jedan od najplodonosnijih skladatelja suvremenoga doba, on bi odgovorio da je on u usporedbi s njemačkim skladateljem Johannom Sebastianom Bachom nedovoljno zaposlen. Bach je skladao do četiri mise mjesečno, a Morricone bi za sebe rekao da on sklada samo jednu skladbu za film mjesečno. "Moja je glazba uvijek u službi filma i leži u njegovu srcu", rekao je o svom životnom djelu. Tijekom bogate karijere skladao je glazbu za umjetnike kao što su Paul Anka, Mina, Milva, Zucchero i Andrea Bocelli.
Morricone nikada nije napustio Rim, svoj rodni grad, kako bi u miru skladao svoju glazbu i nikada nije naučio engleski jezik. Ali s obzirom na to da je skladatelj uvijek djelovao u širokom području skladateljskih žanrova, od "apsolutne glazbe", koju je uvijek stvarao, do "primijenjene glazbe", radeći kao orkestrator, ali i dirigent, potom i kao skladatelj za kazalište, radio i film, stječe se dojam da mu nikada nije bilo stalo do sjaja Hollywooda.
Radije je igrao šah: naučio je tu igru kada je imao 11 godina. Prije nego što je krenula njegova glazbena karijera, igrao je na klupskim turnirima u Rimu sredinom 50-ih. Njegov prvi službeni turnir održan je 1964. godine, kada je osvojio nagradu u trećoj kategoriji za amatere. Čak ga je neko vrijeme trenirao 12-struki talijanski prvak Stefano Tatai. Ubrzo je postao previše zauzet za igranje šaha, ali je zauvijek zadržao veliki interes za ovu igru. Tijekom godina Morricone je igrao šah s mnogim velikim imenima uključujući Garija Kasparova, Anatolija Karpova, Judit Polgar i Petera Leku. Jednom je odigrao i s velikim Borisom Spaskim s neriješenim rezultatom, istovremeno se natječući s 27 igrača.
Morricone je živio tradicionalne, obiteljske vrijednosti i cijeli je život proveo s jednom ženom, Marijom Travijom. Vjenčali su se u Rimu 13. listopada 1956., kada mu je bilo 28 godina, a u braku su dobili četvero djece: Giovannija, Marca, Alessandru i Andreu.
Marija je bila njegova inspiracija. Kada je Morricone 2007. godine dobio Oscara za životno djelo, rekao je: "Ovaj Oscar posvećujem svojoj supruzi Mariji koja me jako voli i ja volim nju na isti način, tako da ova nagrada pripada i njoj." Slično je izjavio 2016. prilikom dodjele Oskara za soundtrack Tarantinova filma "Mrska osmorka", zahvalivši se ponovno svojoj supruzi: "Posvećujem nagradu svojoj supruzi Mariji, mojoj mentorici."
"Marija je ta koja je prva davala svoj sud o svakom uratku, prije svih drugih. Najprije bi moja supruga slušala sve mogućnosti. Tada bi mi dala svoje mišljenje: 'Zadrži ovo; baci ovo. Ennio, ovo nije ništa posebno'. Ona nema tehničko znanje o glazbi, ali ima isti instinkt kao i publika. Od trenutka kada mi je Marija započela davati svoje komentare i kritike, redatelji su na kraju imali isključivo najbolju glazbu koju je ona već prethodno odobrila", riječi su u kojima se osjeća se velika ljubav prema ženi koja mu je omogućila da u potpunosti njeguje svoj talent, brinući o obitelji, ali i dajući kreativan doprinos glazbi koju je Morricone skladao. Maria Travia bila je autorica teksta za pjesmu u "Cinema Paradiso" i sa suprugom je prilagodila dio zvučne podloge u "Bilo jednom na Zapadu".
Neposredno prije smrti pismeno ju je naveo kao onu kojoj je sve povjerio: "Na kraju, ali ne kao posljednja, Marija. Ovime obnavljam izvanrednu ljubav koja nas je održala zajedno i nije mi drago što je moram napustiti. Najbolnije je oprostiti se od nje."
Umro je u srpnju 2020. u bolnici u Rimu, u dobi od 92 godine, od posljedica pada u kojem je slomio bedrenu kost. Pogreb je održan u uskome obiteljskom krugu, bez velike pompe i prisustva javnosti, prema želji skromnog velikana.
"S Morriconeom odlazi dio svjetske kinematografije. Male i velike filmove na kojima je radio upravo su njegova poniznost i stvaralačka veličina su učinile savršenima i nezaboravnima", kazao je u tom tužnom trenutku talijanski producent Aurelio De Laurentiis. "Maestro" je otišao na put bez povratka, ali njegova glazba ostala je za vječnost.
GALERIJA Vruće fotke! Pogledajte kako se Lidija Bačić mijenjala tijekom godina i neka njena najseksi izdanja
