U posljednjih deset godina Hrvatska je ostala bez gotovo 400.000 stanovnika, od kojih je većina sreću odlučila potražiti u inozemstvu. Toj crnoj statistici koja nam ne ide u prilog prkosi glazbenica i multiinstrumentalistica Lana Škrgatić (39) koja se nakon života u Engleskoj i Škotskoj prije više od godinu dana odlučila vratiti u domovinu i ovdje nastaviti život i karijeru. Rođena Zagrepčanka školovala se u Londonu kamo je otišla kad joj je bilo samo 11 godina.
Živjela je u internatu sa svojim vršnjacima, brusila svoj glazbeni talent i korak po korak počela nizati uspjehe. U britanskoj prijestolnici nastupala je u brojnim mjuziklima, pjevala je i za princa Charlesa, osvojila mnoge nagrade i priznanja i nastupala u jednoj od najpoznatijih glazbenih dvorana na svijetu - The Royal Albert Hallu. Danas blisko surađuje s Crvenom jabukom i Zabranjenim pušenjem, a proteklih godinu dana posvetila se i samostalnoj karijeri i u samo godinu dana izdala svoj prvi album “Avantura” čiji singlovi osvajaju glazbene top-liste. Prošle je godine uzvanike zabavljala i na vjenčanju Mate Rimca, a unatoč pandemiji, problema s nedostatkom gaža, srećom, nikada nije imala. U velikom intervjuu Lana govori o iskoraku u solističke vode, životu u Londonu, bliskom susretu s princom Charlesom, ali i o iznenadnom gubitku oca kojem je posvetila najemotivniju pjesmu sa svog albuma prvijenca “Savjet odozgo”.
Na glazbenoj sceni ste već godinama, a tek ste se nedavno odvažili na iskorak u solističke vode. Što vas je motiviralo da se tek sada odlučite na taj korak?
Zapravo sam već neko vrijeme imala razne melodije u glavi i bila koautor na tuđim pjesmama, pa sam pomislila da bi bilo dobro da napravim nešto svoje. No nikako nisam imala vremena, ali uz pandemiju, čašu vina, emocije i par okidača, sve je nekako krenulo iz mene. To je predivan proces i žao mi je što nisam ranije s time počela. Najviše me zapravo potaknula mama koja me već godinama davi da skladam jer se sjeća kako mi je to dobro išlo kao djevojčici.
Albumom prvijencem doista se jako ponosim i uživala sam stvarajući ga... Ušla sam u studio sa sedam-osam pjesama na telefonu, samo ja uz klavir, a već nakon nekoliko mjeseci sklopila sam ekskluzivni ugovor s Croatijom Records, predstavila prvi singl “Naš svijet” na CMC festivalu i u manje od godinu dana od samog početka izišao je album. Pandemija mi je omogućila više vremena, a jednom kada sam krenula, nije mi bilo teško potpuno se posvetiti stvaranju, snimanju, aranžiranju...
Album je podijeljen u tri glazbene cjeline koje se odnose na različite faze vašeg života i na njemu se mogu naći razni glazbeni žanrovi. Kako biste opisali 'Avanturu'? Je li to vaša intimna glazbena autobiografija?
'Avantura' je apsolutno jedna vrsta autobiografije uz par dodataka inspiracije iz mašte ili pak nekih tuđih priča/slika. Na njemu se nalazi jako puno emocija i svaka pjesma je zadala neki svoj izričaj pa tako i stil. Upravo zato i ima više žanrova jer nismo išli za time da mora biti jedan stil, ali svakako se slaže u jednu cjelinu kroz tri poglavlja. Prvo poglavlje je ljubavne tematike i radi se o priči od lošeg odnosa (Sigurno u treću), prekida (Zaboravi na nas, Go to hell), ljutnje (User friendly manual), samoće (Covid i vino) i napokon nove ljubavi (Naš svijet i Uzmi me). Upravo ta nova ljubav mi se i desila kada je krenula pandemija... Zatim dolazi ex Yu poglavlje i suradnje, koje je potaknuto mojim boravkom u grupi "Zabranjeno Pušenje", turneje po čitavom svijetu i ljubavi prema Sarajevu. Tu su pjesme "Gost" (duet s grupom Srčani Udar), "Sarajevo" (duet sa Žerom), instrumental "Zombie dream" koji potpisuje producent, ko-aranžer i vrhunski gitarista (i prijatelj) Dragomir Herendić Dragianni, te "Otkad tebe volim" (prepjev od Bajage). Zadnje poglavlje je samo jedna pjesma, a ona je daleko najintimnija i ona je sve pokrenula.... Radi se o pjesmi "Savjet odozgo" koja je napisana za mog oca- moj prvi tekst koji nisam ni riječi mijenjala i nisam mislila da ću je ikada uglazbiti...
Singl “Savjet odozgo” jedan je od najemotivnijih singlova s vašeg albuma jer je posvećen vašem ocu koji je iznenada preminuo. Je li to jedna od onih pjesama koja je nastala preko noći?
Nastala je u pet minuta, dva mjeseca nakon njegove iznenadne smrti... Bila sam jako vezana uz njega, bilo mi je jako teško i jednostavno sam na taj način izbacila dio emocija. Jako sam se bojala snimanja spota u njegovoj kući u Svetoj Jani. Nisam čak uzela ni make-up na set jer sam se bojala suza, ali čim smo stigli sve je postalo predivno. Baš taj dan pao je i snijeg što smo priželjkivali i osjećala sam da nas on doista gleda odozgo i bila mi je čast snimati pjesmu za njega. Zahvalna sam divnim ljudima koji su mi pomogli oko te pjesme kao i svake druge na albumu. Goran Arbanas je odradio super posao iza kamere, Elin i Armando su jako prirodno sve odglumili pa je bilo zadovoljstvo snimati s njima, a moj dragi Ivan Puž je bio velika podrška s cijelom logistikom na cijelom albumu i naravno ko-aranžer i bubnjar.
Glazbeni put započeli ste još kao djevojčica u Trešnjevačkim mališanima, a s 11 godina otišli ste u Veliku Britaniju u glazbenu školu The Purcell School of Music u Londonu. Koliko vas je to oblikovalo kao glazbenicu?
Odlazak u tu predivnu školu u Londonu me itekako oblikovao u to što sam danas - i kao glazbenica i kao osoba. Mislim da sam stekla odlične radne navike, glazbeno obrazovanje koje mi je otvorilo poglede na to što želim i radim i naravno tamo sam počela učiti i flautu i pjevanje što mi je otvorilo vidokruge. Engleski jezik mi je postao kao materinski, pa sada radim i u “American International School of Zagreb” kao profesorica. U Engleskoj i Škotskoj imala sam priliku nastupati u predivnim dvoranama, ali mislim da me najviše oblikovalo to što imam otvoren pogled na glazbu, ne sudim o drugima i volim više glazbenih stilova, od klasike do metala.
Zbog školovanja ste dio života proveli i u internatu. Kako je izgledalo to razdoblje vašeg života? Što vam je najviše nedostajalo?
U početku mi je bilo malo zastrašujuće i teško, ali sam se brzo upoznala s dragim ljudima, s kojima sam i danas u kontaktu i rado se posjećujemo. Teško je to opisati u par riječi, ali to je kao da živite s prijateljima i vršnjacima, zajedno rastete, svirate, prolazite kroz teške i lijepe trenutke... Svakako vam nedostaju roditelji, fina hrana i roditeljska pažnja, ali ima i puno lijepih prednosti takve specijalizirane škole u kojoj su svi strastveni glazbenici. Najviše mi je nedostajala sarma, more, skijanje i netko od mojih kada sam bila bolesna.
Nakon što sam magistrirala na The Royal Scottish Conservatoire, vratila sam se u Hrvatsku privremeno, ali sam ubrzo shvatila da želim ostati živjeti ovdje i dosad nisam nimalo požalila. Dobila sam predivan posao u struci, počela svirati na velikim priredbama za razne tvrtke i postala članica Zabranjenog pušenja. Znam da neki ljudi misle da je u inozemstvu ljepše živjeti, no ja sam ovdje doista sretna i ne mislim se seliti.
Svirate čak tri instrumenta (klavir, flautu i saksofon), surađujete s brojnim domaćim glazbenicima, a uz to radite i kao profesorica glazbene kulture i dramske umjetnosti u Američkoj međunarodnoj školi u Zagrebu. Možete li kao profesionalna glazbenica uz sve te angažmane u Hrvatskoj solidno živjeti od glazbe?
Uza sve što ste naveli, čime se zaista ponosim, mogu reći i da se u Hrvatskoj lijepo i solidno živi. Radim poslove koje obožavam - potičem klince i mlade da sviraju, stvaraju i zavole glazbu poslom glazbenog pedagoga, a isto tako nastupam, stvaram i surađujem s velikim bendovima i radim na svom autorskom projektu... Sviranje više instrumenata svakako je plus na našoj sceni.
U vezi ste s bubnjarem Ivanom Pužem s kojim blisko i surađujete. Kako uspijete održati balans i odlično funkcionirati i na privatnom, ali i na poslovnom planu?
Za sad nam ide dobro (smijeh). Upoznala sam ga kada sam krenula u cijeli taj kreativni proces na početku pandemije, a postao je puno više od partnera. Skupa smo snimili album, nastupamo skupa uz Teu Mišković kao "LANA.S" trio, radimo sada i na novim stvarima. Gušt je kada možeš spojiti privatno i poslovno jer je lakše vikendom putovati na svirku skupa i maštati o novim aranžmanima.
Prošle godine nastupali ste i na vjenčanju Mate Rimca. Po čemu ćete najviše pamtiti taj dan?
Svadba je bila odlična, pravi opušteni tulum i odlično smo se zabavili... Mladenci su bili genijalni, a ja ću najviše pamtiti nastup i druženje s kolegama iza pozornice dugo u noć.
Iza vas su i brojne nagrade i inozemni uspjesi. U Londonu ste nastupili u mjuziklu “Oliver Twist”, iza vas je i nastup u čuvenom Royal Albert Hallu, a pjevali ste i za princa Charlesa.
Da, pjevala sam za princa Charlesa, koji je jedan od sponzora naše škole, s ansamblom Close Harmony i mogu reći da je uživo puno niži nego što sam mislila, ali činio se vrlo drag. Postavio nam je nekoliko pitanja i to je bilo to.
Koji su vam planovi za dalje? Spremaju li se već nove pjesme ili sada ipak jedno vrijeme slijedi kreativna pauza? Možemo li u skorijoj budućnosti očekivati i neki duet?
Svakako nema pauze kod mene za sad. Baš smo neki dan opet bili u studiju i radimo na novoj pjesmi, a uskoro stiže i duet kojem se jako radujem.
VIDEO Pogledajte tko su nominirani za Večernjakovu ružu u kategoriji Glumačko ostvarenje godine
Princ Plenky te čeka? Samo ti! Volim te! Zvečevo...