Ne treba biti veliki poznavatelj kazališne umjetnosti da bi se znalo za lik i djelo mladoga glumca Živka Anočića (29). A kako se u kinima prikazuje komedija redatelja Danila Šerbedžije “Sedamdeset i dva dana”, u kojoj Živko glumi autističnog Todora, izdanka lijene ličke loze Paripovića, za njega će čuti i šira publika. Iako je već imao izlete iz kazališta na film, to mu je, kaže, prvi pravi filmski debi s kojim je, iako mu nedostaju još dva ispita do diplome na Akademiji dramskih umjetnosti, položio svoj zanat.
– Tata mi je uvijek govorio: “Ja kopam, a ti glumiš da kopaš”, dakle, moj posao nije shvaćao baš ozbiljno. Ali s ovim sam filmom i kod njega diplomirao! – počeo je priču Živko te nastavio:
– Za ulogu mogu zahvaliti Bojanu Navojcu. Bila je prvo namijenjena njemu, no kako je imao previše posla, jamčio je za mene kod Danila i na tome sam mu beskrajno zahvalan. A kad sam pročitao listu glumaca na kojoj su legende poput Rade Šerbedžije, Mire Banjac, Bogdana Diklića, osjetio sam slabost i golemu knedlu u grlu. Na setu je pak svega nestalo, jer su me stalno podupirali injekcijama samopouzdanja!
Kako svemu što glumi pristupa ozbiljno, ni Todora nije prepustio slučaju. Živko je proučavao ponašanje autističnih ljudi te je “sebi” i njemu postavio dijagnozu Aspergerova sindroma koji je odglumio na filmu. A od svog filmskog oca Rade Šerbedžije na snimanju je dobio i dosta batina, pa o tome u šali kaže:
– Pričali smo mnogo o tome hoće li mi dijeliti prave ili lažne pljuske. Odlučili smo se za prave, a i bilo je dosta repeticija. Rade je sjajan partner, no ima i poprilično tešku ruku!
Film tek čekaju inozemna gostovanja po festivalima u Göteborgu u Švedskoj, Utrechtu u Nizozemskoj, Španjolskoj, ali i u Chennaiju u Indiji, a skromni Živko o putovanjima kaže:
– Što više letim, više se bojim aviona. Zašto? Jer ne volim kad nemam kontrolu nad nečim. No, to ne znači da nisam sanjar - čvrsto sanjarim na zemlji.
A do putovanja se baca na popularnu predstavu “Kauboji” koja je zajahala na daske teatra Exit već treću sezonu. Režirao ju je Živkov 14 godina stariji brat Saša Anočić, prikazana je već 185 puta, a i dalje su za nju karte rasprodane. Jesu li braća iz Osijeka izmislila čarobnu formulu za privlačenje publike u kazalište? Živko tvrdi da nisu. Ključ je u tome što kazalište strasno vole od malih nogu.
– Prvo što me privuklo glumi jest predstava “Spikom na spiku”. Znao sam je napamet i nebrojeno puta izveo u razredu te sam nehotice postao glumac. A onda je Saša upisao Akademiju i taj svijet mi je postao sudbina. Da nisam postao glumac, sigurno bih bio neki zgubidan i probisvijet – kaže Živko, a o svom bratu Saši kroz smijeh tvrdi:
– Uvijek me mučio i gnjavio jer je bio veći i jači. Danas je redatelj, a ja glumac pa nam je u biti opet isto!
Glumačkih uzora ima i nema jer voli sve što je posebno dobro, a da baš može birati ulogu iz sna, ispunio bi si onaj dječji i glumio superjunaka. U izboru najdražeg nema dvojbi, a njegove bi moći rado imao i u stvarnom životu:
– Spider-man! To je to! Jedini je problem s njegovim moćima u stvarnosti to što bih se morao odseliti iz Zagreba. Mogao bih se popeti na Vjesnikov neboder i Zagrepčanku i nedostajalo bi mi manevarskog prostora!
Osim što glumi, ima, kako kaže, najljepšeg psa na svijetu s kojim se šeta svaki dan dva sata, a posebnog hobija nema. No i pravi “hobi” i najzahtjevnija uloga života - uloga oca, tek je pred njim. Naime, njegova je djevojka glumica Tena Gajski trudna. Iako nije bio sretan što je o tome morao čitati na kiosku u novinama u trenutku kad je bezbrižno došao kupiti cigarete, sada ponosno kaže:
– Zbunjen sam kao i svaki muškarac kad su u pitanju djeca, ali i pozitivno uzbuđen i sretan! Protiv vjenčanja nemam ništa, no Tena i ja o tome uopće ne razgovaramo. .
