Hrvatska rukometna reprezentacija uspješno svladava izazove na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, i još je jednom pokazala da je riječ o generaciji pred kojom je veliki uspjeh. Za njega je dijelom zaslužan i 32-godišnji Zlatko Horvat, kapetan hrvatskoga rukometnog prvoligaša PPD Zagreba.
– Mislim da je skupina dosta dobra. Nismo već dugo imali zlato, čak ni finale. Uvijek težimo tome da uđemo u polufinale i zasad nam dosta dobro ide. Događalo se da su u polufinalu prilično teške utakmice i kao rezultat toga posljednjih nekoliko godina nismo dospjeli u finale. Nama je i u Francuskoj ponovno cilj ući u borbu za medalje. Neće biti lako jer sada ima puno više jačih ekipa. Važno je da svi budemo zdravi. Dat ćemo sve od sebe i pokušati ostvariti što bolji plasman – ispričao je Horvat koji svojom najvećom kvalitetom smatra ustrajnost te što na svakom treningu i utakmici nastoji dati maksimum.
– Naravno, nije uvijek lako. Dugo sam u rukometu i normalno je da imaš i uspona i padova, ali trudiš se. Osobito se trudiš biti primjer mladima, kako na treningu tako i na utakmici. Spoznaja da sam među pet najbolji rukometaša je samo nagrada za moj rad i trud. No u prvom redu pokušavaš dati sve od sebe zbog ekipe, jer smo svi podjednako zaslužni za uspjeh. Budući da sam među starijima u ekipi, kao što sam već rekao, igrom i rezultatima moram biti primjer. Jedino tako možemo naučiti mlađe igrače kako se treba ponašati na terenu i utjecati na njih – rekao je rukometaš koji priželjkuje karijeru završiti u Zagrebu.
Zlatko je u braku sa suprugom Majom od 2008. te je otac trogodišnjeg Andreja i tromjesečnog Pavla.
– Sa suprugom sam stvarno dugo, poznavali smo se i prije nego što smo počeli vezu. Proveli smo predivno vrijeme zajedno, a još je bolje ovo koje je tek pred nama. Sada kada imamo dvoje djece – govori Zlatko te dodaje da je za dugotrajan brak potrebno međusobno poštovanje i ljubav. Maja je također bivša rukometašica, a danas radi kao odgojiteljica u vrtiću. Stoga nas je zanimalo ima li više razumijevanja za njegovu profesiju.
– Sigurno. Više razumije neke stvari koje mi se događaju u sportu, velika mi je podrška u svemu, što god da se dogodi. Pogotovo u porazima. Ona živi rukomet sa mnom i sve proživljava emotivno. To je također važna stavka u odnosu. Uvijek je bila povezana sa sportom, no sada nema puno vremena za neke stvari. Kad je upisala fakultet, odustala je od rukometa.
Rekao je da je roditeljstvo ispunjeno prekrasnim trenucima, no ponekad bude i teško.
– Svaki put kada dođeš kući i vidiš njihovo veselje, to je predivno. Veliki mi je užitak gledati kako se Andrej igra. Nastojim što više vremena provoditi s njim, a najteže je ovo sada kada nisam kod kuće – govori Zlatko kojemu je svejedno hoće li djeca krenuti njegovim stopama, iako ističe kako je sport dobar za sve, pogotovo za socijalizaciju. No ono što mu je trenutačno najvažnije jesu zdravlje i sreća njegove obitelji, a ostalo, kaže, dolazi samo po sebi.
