Ako je na nogama imala pariškoplave cipele, tada je i torbica bila iste boje. Ako su sandale bile bijele, ili bež, nijansa se također poštovala. Pravilo je to koje Žuži Jelinek nikada nije prekršila. Često je osim modrih cipela i torbice plavoga bilo i na odjeći, šeširu, pa i naočalama jer je prva krojačica Zagreba (Hrvatske i Jugoslavije) jednostavno obožavala ovu boju. Zašto krojačica, kada se danas svatko tko se sjeti kiti titulom modnog kreatora? Žuži je, čak i na otvorenju svoje velike modne izložbe 2008. u Muzeju grada Zagreba, u razgovoru s modnom kritičarkom Večernjeg lista Anom Lendvaj ponovila:
– Ja za sebe nikada nisam rekla, ni pomislila, da sam kreatorica. Ja sam šnajderica.
Zaljubljena u prvog muža
Ta i takva Žuži – krojačica i kolumnistica – napustila nas je u 96. godini. Pravo ime joj je Suzana (mađarski Žužana, što je skratila u Žuži). Prezime Jelinek zadržala je iz prvog braka, od dr. Jelineka u kojeg je bila, kako će reći, smrtno zaljubljena i kojeg nikada nije prežalila.
Ona, iz siromašne židovske obitelji gluhonijemih roditelja koji su, tada na kraju Zagreba, u Maksimirskoj proizvodili četke, postala je prva “šnajderica” Jugoslavije. Šivala je 17 godina za Jovanku Broz, modno je savjetovala i Tita, a odijevala je sve žene tadašnjih jugoslavenskih ministara... Zanat je učila i kod Nine Ricci u Parizu, a kratko je radila i za Coco Chanel. Zagreb i Zagrepčani, ali i Rijeka, gdje je živjela za vrijeme 2. svjetskog rata, te Opatijci, obožavali su Žuži. Zapravo ona nikoga nije ostavljala ravnodušnim, svojom pojavom, pričom, stavovima, beskrajnim iskustvom koje je nesebično dijelila pišući kolumne i knjige.
Susresti Žuži, u vrijeme dok joj je zdravlje dopuštalo svakodnevne šetnje Jelačić placem, nije značilo tek kratki kurtoazni razgovor. Govorila bi:
– Nemoj sam’ treptati i klimati tim loknicama već razmisli kaj sam ti rekla, dok ti je još vrijeme.
Žuži, ili kako su je od milja zvali bliski prijatelji, Žužika, svoj je zaista burni život puno puta ispričala, ali i opisala u čak 11 knjiga i gotovo 11 tisuća kolumni koje su ostale iza nje.
Kao jedino žensko dijete – uz trojicu braće – u obitelji gluhonijemog bračnog para Farber, Žuži je rođena u Budimpešti.
Vrlo je rano počela učiti krojački zanat. Imala je svega 12 godina kada je u ruke primila iglu, alat koji joj je obilježio život. Ubrzo je krenula u školu u Zagreb, a put ju je odveo sve do Pariza. Ispričala nam je svojevremeno kako je bilo raditi s Ninom Ricci te kako je upoznala slavnu Coco Chanel. Pedesetih godina prošlog stoljeća savjetovala je i kreirala i za supruge državnika i političara od Pariza do Bliskog istoka, Amerike, Japana, izlagala na revijama...
Zvali su je jugoslavenskom ambasadoricom mode. Jovanki je, rekla nam je, davala savjete o modi, ali i o muško-ženskim odnosima. Pisma koja joj je Jovanka slala vidjeli smo na izložbi. No, uvijek je isticala: za njezin je uspjeh, uz modu, bilo presudno to što je govorila čak sedam jezika.
– Kada poznaješ jezike, cijeli je svijet tvoj. Naravno, treba i malo pameti, malo šarma – rekla je i objasnila kako je dva dinara, koliko joj je majka dnevno davala za užinu, “šparala” kako bi plaćala lekcije iz francuskog jezika.
Udavala se četiri puta, ali samo dva, iskreno bi dodala, iz ljubavi.
Nikada nije preboljela prvog supruga Jelineka, zagrebačkog stomatologa s kojim ima dvoje djece, sina Ivicu i kćer Dijanu, a posljednji se put udala u 80. godini za umirovljenog suca Milka Ronkulina. U međuvremenu je bila u braku sa švicarskim odvjetnikom Frakom Lytijem i političarem i ministrom Vladom Mayerom.
– Udaja je vrlo važna stvar u životu. Ja sam se udavala četiri puta, legalno. A ilegalno tko zna koliko – smijala se Žuži na intervju u njezinu stanu na zagrebačkom glavnom trgu s kojeg je za lošeg vremena gledala u gradsku vrevu, a za sunčanih dana šetala dok god je mogla. Četiri je brojka kojom broji teške trenutke u životu kada je, kazala je, dotakla dno, ali isto se toliko puta ova snažna žena nanovo uzdigla. Život je nije mazio, tijekom rata je izgubila braću koji su streljani.
– Obojicu moje braće zbog židovskog podrijetla strijeljali su ustaše, a roditelji, iako gluhonijemi, bili su dodatno kažnjeni. Morali su gledati pogubljenje svoje djece. Jedan od moje braće prije strijeljanja skinuo je sat i dao ga majci. Zamislite koju je bol doživjela ta žena – prepričavala je gospođa Žuži najintimnije detalje iz obiteljske povijesti.
Roditelji su preživjeli rat samo zahvaljujući njoj. Naime, za života u Rijeci, pred kraj Drugog svjetskog rata, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u Jasenovac. Na Sušaku je otišla do talijanskog časnika, zavela ga je, a on joj je za malo ljubavi i pažnje koje mu je poklonila izbavio roditelje.
Život roditelja platila seksom
– Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj će te vi misliti o meni, baš me briga – glasio je njezin komentar. Životne energije nije joj nedostajalo ni u posljednjim godinama života, čak ni nakon ozljede kuka. Redovito je odlazila u svoju vilu u Opatiji, a kada bi je pitali kako je, odgovorila bi:
− Famozno! Puno vježbam, sad mi je bila maserka koja dolazi svaki dan i ja sam ipak prohodala. Još nisam sasvim dobro, ali svaki dan sve bolje hodam – rekla je.
Odala nam je svoje male rituale kojima se održavala u formi. Zategnuta koža lica na koju je bila posebno ponosna rezultat je njege i neprestane zaljubljenosti, tvrdila je. Prezirala je kirurške zahvate i faceliftinge koji su od žena, rekla je, pravili lutke. Žužina nepresušna životna energija pamtit će se godinama, baš kao i poruke koje je uporno slala svim ženama:
– Vidiš, mila, ja nikad nisam bila ljepotica, i toga sam bila jako svjesna. No, zato sam bila vesela, znala sam razgovarati. Riječi su bile moj alat, ključno oružje u životu koji su obilježili mnogi ljudi, a posebno muškarci. Mogla sam birati koga god sam htjela i imala sam ih više nego ljepotice mlađe od mene. Zapamti to i, prosim te, napiši. Nek’ žene pročitaju i nešto nauče.•
>> Preminula legendarna Žuži Jelinek
Glavno da od njene cijele velike biografije koja je ogromna i legenda ovih prostora pa i šire HRT je našao samo onu da su joj ustaše pobile rodbinu..