Zatvaranjem pristupnih pregovora o poglavlju Sloboda kretanja robe, jednoga od najopsežnijih dijelova europskoga zakonodavstva, Hrvatska se u ponedjeljak još više primaknula ulasku u Europsku uniju: sada je zatvoreno 18, više od polovice ukupnoga broja poglavlja.
Da u međuvremenu nisu bili uskrsni blagdani, zbog kojih središnje europske ustanove 11 dana nisu radile, ovaj bi se mjesec zatvorilo i poglavlje Porezi, a otvorilo jedno od preostala tri, Vanjska, sigurnosna i obrambena politika. Ne očekuje se ni da će s prihvaćanjem zajedničkoga pregovaračkoga stajališta za poglavlje Tržišno natjecanje biti većih teškoća, iako bi produljenje roka za privatizaciju brodogradilišta moglo podići koju obrvu.
Posebice onih koji su se, poput Poljaka, dugo batrgali s preustrojem vlastitih škverova. No, gospodarska je kriza ipak pružila donekle “širi pogled” na nužne ustrojne preobrazbe. Do sada su se one temeljile na neoliberalnome modelu, koji je ovu krizu i prouzročio; danas se sve jače naglašava društveno-tržišno gospodarstvo.
Ono je i inače jedno od Unijinih načela, iako ga je svevladajući neoliberalizam bio potisnuo. Kako točno uobličiti taj model, koji zahtijeva da se pri donošenju gospodarskih odluka u obzir uzmu društvene potrebe, odnosno posljedice, te očuvanje i unapređenje okoliša, zemlje članice trebale bi se dogovoriti na lipanjskome sastanku šefova država ili vlada EU 27; na njemu će predložiti kako bi na nacionalnoj razini ostvarile ciljeve nove srednjoročne europske gospodarske strategije nazvane Europe 2020.
Ako EU i ne bude prekrut glede naših škverova, to ipak ne znači da će Banski dvori dobiti popust: preustroj se mora provesti. Vlada je, po uvriježenome običaju “brigo moja, prijeđi na drugoga”, pokušala skinuti svoju odgovornost privatizacijom. Umjesto da škverove sama preustroji, uzimajući u obzir gospodarske i društvene potrebe, kao i činjenicu da je upravo brodogradnja jedno od područja na kojemu znanjem prednjačimo u svijetu.
Ništa manje neodgovorni nisu ni naivni pokušaji odvraćanja pozornosti javnosti s Vladina neznanja u suočavanju s gospodarskom krizom, poput halabuke oko popisa branitelja, uključujući višednevno mrcvarenje Marka Rakara. Valjda je pod utjecajem domaćih glasila i sama premijerka Kosor povjerovala da je trivijalno bitno, da je dojam važniji od sadržaja, pa, umjesto da upravlja, “šalje poruke” broševima. Pa na večeru s Obamom dovlači poveći ceker. Valjda da pokupi ostatke sa stola? Pa od Obame žica potpis na jelovnik, kako bi, kaže, imala o čemu pisati u memoarima!?
U međuvremenu, dok Kalmetu za ministarski položaj i dalje kvalificira to što o zbivanjima u svojim sektorima pojma nema, a ministar novčarstva Šuker samozadovoljno se grohotom smije kao da je svojim mjerama potaknuo barem 5-postotni rast BDP-a, iz Europske komisije sve glasnije upozoravaju da će Hrvatska, nastavi li tako, nakon ulaska u članstvo više uplaćivati u europski proračun no što će iz njega uzimati. Što se ni Grčkoj nije dogodilo. A na stol su nam već stavili 3,5 milijardi eura za prve dvije godine članstva.
Vrijeme istječe, a Vlada nikako da preustroji, osposobi i decentralizira državnu upravu, kako bi se europske milijarde mogle preliti u hrvatske projekte. Važnije je premijerki od predsjednika Josipovića braniti Tuđman-Šuškovu politiku prema BiH, zbog koje se Hrvatska, uostalom, već jednom bila našla u međunarodnoj izolaciji. Danas, kada Amerika upravo zbog stabilizacije BiH tako snažno gura Hrvatsku u EU, Kosor misli da je pravo vrijeme za laude toj propaloj politici. A kakva je bila, znaju oni koji su umjesto partijskih brošura čitali Bibliju: “Po plodovima ćete ih poznati!”. Ahmići i Križančevo Selo neki su od tih plodova.
Je, jeee...i Katynska šuma je trebala ispasti \"plod\" njemačke vojske, no makar je trebalo poduže, saznala se prava istina. Vjerujem da će se saznati i čiji su \"plod\" Ahmići. Nažalost, oni su se dogodili, ali u čije ime? Gospodine Prato, ako čitate Bibliju onda znate da taman da nitko nezna, Gospodinu je poznato jesu li stvarno plod politike koju navodite. Katynska šuma, koja me osobno zgrozila, gledajući neku večer film prema tom istinitom događaju, navela me na razmišljanje da će Istina pobijediti.