Raketa koja se neslavno razasula po Žutom moru trebala je svijetu pokazati da Pyongyang, unatoč činjenici da je zemlja pod najgorim međunarodnim sankcijama, može ne samo opstati nego i pokazati da je regionalna vojna sila koju treba uzimati ozbiljno.
Ovaj je neuspjeh došao u loš čas na unutrašnjopolitičkom planu jer je to lansiranje trebalo biti veličanstveni uvod u veliku proslavu 100. obljetnice rođenja Velikog vođe Kim Il-sunga. U svjetlu ove činjenice, neuspjeh se može shvatiti kao svojevrsna nacionalna sramota pa nisu neopravdani strahovi međunarodne zajednice da će sjevernokorejski režim zasigurno pokušati popraviti dojam o “jakoj i prosperitetnoj naciji” pokusnom nuklearnom eksplozijom, što je samo drugo, ponešto ozbiljnije lice istoga jer je konačni cilj režima staviti nuklearnu glavu na interkontinentalnu raketu.
Satelit u orbiti ili uspješna nuklearna eksplozija potrebni su i novom vođi Kim Jong-unu kako bi pokazao da i on, poput oca i djeda, ima karizmu vođe koji vlada nacijom i da je sposoban izazivati međunarodnu zajednicu na najprovokativniji i najiritantniji mogući način, i to tek mjesec dana nakon što je sklopio sporazum o okončanju nuklearnog programa u zamjenu za hranu.
