Rijetko se nađe društveni događaj o kojemu malo tko od aktera ima
pozitivno mišljenje, ali svejedno će ga tek rijetki propustiti, kao što
je to godišnji skup ekonomista u Opatiji. Smotra domaće ekonomske
pameti u 2007. godine ostat će zapamćena po tome što je na njemu snažnu
legitimaciju dobila grupa mladih ekonomista, ali stranih. Riječ je o
četvorici analitičara MMF-a, koje ta kuća plaća da prate i pišu što se
zbiva u svijetu.
Njihova je analiza sve do Opatije bila radni materijal i osobni stav
autora, što u osnovi i jest, a tako su htjeli i MMF i službeni Zagreb.
Kombinacijom raznih statističkih parametara, njihovo je analitičko oko
zaključilo da prema Jadranu plove tmurni oblaci koji nose opasan teret,
te bi ih trebalo razbijati prije nego što dođu. Pozivajući se na taj
rad, samo desetak dana uoči izbora predsjednik države Stjepan
Mesić izdigao ga je iznad okvira osobnog stava anonimnih
analitičara i istresao u lice domaće političke i ekonomske elite.
Život na dug, potrošnja iznad mogućnosti i ležerno zaduživanje ide na
dušu svakoj političkoj i ekonomskoj grupaciji koja je bila na
vlasti u Hrvatskoj. Dosadašnje su se vlade razlikovale po stilu
vladanja, odnosu prema korupciji ili promoviranju osnovnih demokratskih
vrijednosti, no u ekonomiji su se ponašali identično: poticali
potrošnju, prodavali imovinu i zaduživali buduće generacije.
Mnogima Mesićeve riječi nisu bile drage, pa se i za govornicom i u
kuloarima čuo prigovor da predsjednik nepotrebno dolijeva ulje na
vatru. Koliko se u radu pretjeralo? Treba li više vjerovati
anonimnim autorima ili Vladi? Umjesto predsjednika, o spornom su radu
trebali a nisu govoriti domaći ekonomisti, koji su jednako,
ako ne i bolje, plaćeni kao i MMF-ovi. Svjesno su prepustili
pozornicu pol
RIJEČ - DVIJE
