1. Grave Doppio movimento
Ležim u krevetu kierkegaardski bolesna na smrt. Vani je proljeće. Ne
vidim sa
svog balkona. Razlistano i rascvjetano drveće zaklonilo je vidik i
zamračilo sobu. Negdje grakće vrana. Čujem sa svog kreveta.
S naporom pritišćem dugme na daljinskom upravljaču. Ništa mi ne
privlači
pažnju. Očajnički mijenjam
TV postaje...
Iznenada ti! Snimljena en-face. Plavi ti čuperak pada na čelo.
Odjevena
si u krvavocrvenu svilenu košulju. Ne vidim tvoje ruke, ali čujem
vatromet
zvukova koji izmamljuješ iz klavira.
U moju sobu prodiru sunčeve zrake. Kupam se u zlatu. Rajske ptice kruže
oko moje glave. Podižu me, odijevaju u novo ruho.
Hrlim k tebi!
2. Scherzo
Prilazim ti dok sjediš, kao na tronu, okružena obožavateljima u foyeru
Filharmonije nakon koncerta.
Odmah me zamjećuješ.
Kako se zoveš? pitaš kao iz topa olovnosrebrnim glasom i
zagasitoopalnim očima.
Nijema sam poput uvelog lišća. A mogla bih ti reći sve. I, predati
život
bez žrtve!
Strpljivo čekaš dok dođem k sebi. Naposljetku sričem svoje ime.
Odsad ću te uvijek slijediti iznenada čujem svoj glas.
Ali, bojim se pružiti ti ruku...
3. Marche funabre. Lento
Praznik: Dan mrtvih. Bježim iz stana, na ulicu, u prvi taksi...
Na kolodvor ZOO! upućujem taksisticu.
Uskačem u Inter City. Vozi me vlak daljave... Stiže u Frankfurt na
Majni.
Duga očajna kiša, magla zastire grad. Sklanjam se u kavanu Alte opere.
Pijem grog, pušim, osluškujem razgovore sa susjednih stolova.
Prelistavam
novine vodič priredbi i kulturnih događanja.
Neodlučna sam. Izlazim u prorijedenju maglu tumaram nepoznatim
ulicama...
Navečer se odlučujem vratiti u Alte Oper. U vodiču je bio najavljen
koncert
Cincinnati orkestra.
U foyeru gužva. Na zidovima plakati s tvojim likom! Koncert
je
rasprodan, ali za bajoslovnu cijenu kupujem jedinu preostalu
nepodignutu
ulaznicu.
Nakon koncerta prilazim ti odlučno.
Rekla sam da ću te slijediti, ali...
Nisi znala!? upadaš mi u riječ.
Ne. Doputovala sam u ovaj grad slučajno... I, sve je kao san!
Pitaš me gdje zapravo živim, što radim... A na moj upit izlažeš svoje
planove. Glas ti je srebrn kao vir.
Pružam ti ruku. Srsi me prožimlju. Počinjem drhtati i ne mogu se
zaustaviti, a ti moja inkvizitorice
ne puštas me, inzistiraš da govorim. Strah i strast me spopadaju, kosa
se
raspleće, polutke mozga pomiču unutar lubanje, resica jezika trepti u
ždrijelu, usne rastvorene, zubi cvokoću, arterije bruje neobuzdano,
srce
zastaje, oči se stežu u dupljama, utroba prevrće, trzaji zahvaćaju
mišiće,
duša lebdi, kosti udaraju jedna o drugu... dok ih ti ne učvrstiš.
Podižem se u razini tvojih očiju, a ti me loviš bezobzirno pa se
predajem
bez riječi. Onda me prisiljavaš da vičem, stavljaš riječi u moja usta,
šapćeš ih u moje uši. Govorim:
Gospodarice, nemoj me prodati, u okove staviti, ne čini da mi
jabučice
oka prsnu, poštedi me, opozovi svoje pse.
4. Finale. Presto
Čudna stvar. U tvojoj sobi gori svijeća i klavir je otvoren, a tebe
nema.
Tražim te.
Stojiš za stolom u kuhinji i svojim dragocjenim rukama mijesiš meso.
Izlazimo u noć.
U vrtu, iza ograde, prijateljski nas dočekuju četiri vuka. Skaču po
tebi;
ližu obraze i uši.
Serviramo im mesne obroke. A onda sjedimo s njima na mjesečini.
Ti i ja počinjemo jaukati, lagano poput jecaja, a potom jače, sve dok
nam
se ne pridruže i tvoji vukovi.
PRIČA Nagradni natječaj
Sonata nad sonatama
