Svojedobno se nekim svojim postupcima i izjavama sadašnji premijer Zoran Milanović bio zamjerio lijevo-liberalnim komentatorima, koji su ga optuživali za “skretanje udesno”. Prigovaralo mu se što je u jednom intervjuu govorio o različitim motivima s kojima se i o različitim uvjetima u kojima se išlo u ustaše, što je išao u Sinj u vrijeme Alke i tamo spominjao svoje težačke korijene, što je propagirao “alkarsko-ratnički folklor” i “kult zavičajnog stabla”, a i podsjećalo se kako je nešto povoljno bio rekao o Anti Gotovini. Pljuskalo ga se zato što je bio “zaboravio ili nikada nije shvatio kako je i zašto njegov prethodnik Ivica Račan 2000. osvojio vlast s antihadezeovskom koalicijom: držao se rock junaka Omladinskog radija i prisjetio vlastite amsterdamske prošlosti uz gitare i joint”. U povodu tih napada na Milanovića napisao sam: “Tako se jedan gotovo dominirajući medijski lijevo-liberalni svjetonazor može izraziti stavom: gajiti uspomenu na prošlost, na pretke, na zavičaj - to nipošto, pušiti marihuanu - to svakako!
Da parafraziram stil jedne rokerske pjesme - zašto bi se tko ustručavao izreći objektivan odnos prema jednoj tragičnoj, enedehazijskoj epizodi hrvatske prošlosti, kad umjesto toga može pušiti drogu; zašto bi netko išao u rodni grad svoga oca na jednu tradicijsku priredbu, kad umjesto toga može pušiti drogu; zašto bi netko spominjao svoje djedove s njiva kad umjesto toga može pušiti drogu; zašto bi netko bio zahvalan generalu vojske koja mu je oslobodila domovinu kad umjesto toga može pušiti drogu!” Te su riječ aktualne i danas, kad se SDP sprema zakonom dekriminalizirati uporabu i posjedovanje lakih droga. A na novinarsko pitanje u Dnevniku HTV-a je li kušao neku od lakih droga ministar pravosuđa Orsat Miljenić odgovara kako je “pitanje nezgodno” te da ne bi htio slati pogrešnu poruku građanima i svojoj djeci.
Dakle, poput negdašnjeg predsjednika SDP-a Ivice Račana, priznaje da je uzimao drogu, a ako to čini u Dnevniku HTV-a, uzimanje droge i propagira. Zašto nije našao načina da potvrdan odgovor na to pitanje izbjegne? No je li mu do toga bilo? Ne bi se reklo. Jer, promjenu zakona ministar obrazlaže tvrdnjom da “nečiji stil života ne može biti kazneno djelo”. Sintagma “stil života”, osim u ironičnim kontekstima, ima pozitivno značenje, što će reći da je za Miljenića razaranje vlastitoga zdravlja samo jedan od neupitnih načina na koji se živi. To se stajalište ne može protumačiti drukčije nego kao posljedica općega destruktivnoga nazora ljevičara o normalnosti, obitelji, tradiciji, vjeri i zajednici. Ovo propagiranje droge kao “stila života” podudarno je s jednako destruktivnim odobravanjem pobačaja kao ženina izbora, kao njezina prava da sama odlučuje o svojem tijelu.
Zatim se podudara sa zauzimanjem za umjetnu oplodnju, za nijekanje čednosti u ljubavi uvođenjem seksualnoga odgoja u škole u kojem učenje na mrkvi kao muškom spolovilu na najvulgarniji način ubija svako dostojanstvo ljudskoga tijela, i tako dalje. Istodobno dok se zauzimaju za destruktivne slobode, zaštićuju se od onih sloboda koje bi im mogle ugroziti vlast, pa ih u zakonske odredbe o policiji, o upravljanju društvenim dobrima a tako će zacijelo biti i sa zakonom o HRT-u, stavljaju pod strogi nadzor politike, to jest partije. Na sve je strane očito kako se u Hrvatskoj živi sve lošije, kako je tome uvelike pridonijela i vlast koja zemljom upravlja tek nešto više od dva mjeseca, a nema baš nikakve nade da se pogoršanje neće nastaviti. Ali će život biti mnogo bogatiji negativnim slobodama. Ponovit će se bilance kakve su imale lijeve vlasti u nekim europskim zemljama, u kojima se liberalizam rascvao, vanjski se dug enormno povećao, nezaposlenost dosegla rekordne brojke, standard osjetno pao a gospodarstvo je dovedeno do bankrota. Nemate posao? Nemate novca? Zbog neimaštine roditelji su vam u očaju? Nemate mogućnost školovanja? Ništa zato! Pušite joint! Pušite liberalne obmane Kukuriku koalicije!
Tko je zampio, zampio je.