Prvi ovogodišnji statistički podaci, koje je protekloga tjedna objavio Eurostat, kazuju da Europska unija izlazi iz gospodarske krize. Industrijska proizvodnja u Eurozoni bila je u siječnju 1,7, a na razini EU 27 čak 1,8 posto viša nego lanjskoga prosinca; u odnosu na lanjski siječanj riječ je o 1,4, odnosno 1,5-postotnome rastu. Posebno ohrabruje velik mjesečni rast proizvodnje od čak 15,3 posto u Irskoj, jednoj od zemalja koje su tijekom krize bilježile najveći pad. Na godišnjoj razini snažno, 11 posto, raste proizvodnja i u velikoj Poljskoj, jednoj od rijetkih čije je gospodarstvo raslo i na vrhuncu krize. Da se proizvodnja zahuktava, kazuje i 2,2-postotni mjesečni rast proizvodnje energije.
Nije, međutim, riječ o uravnoteženome trendu: dok u 12 zemalja proizvodnja na godišnjoj razini raste, u sedam se smanjuje, a u ostalima stagnira; na mjesečnoj razini stanje je ipak bolje: proizvodnja raste u njih 13, a pada u šest. No, kako god okrenuli, dvije su zemlje uvijek u minusu: Grčka i Španjolska.
Za grčku je krizu najodgovornija višestoljetna kultura korupcije, naslijeđena iz otomanskih vremena, u kojoj ruka ruku mije, “zahvala” za sklopljeni posao smatra se dobrim poslovnim običajem, a nepotizam je glavna “mjera” politike zapošljavanja. Grčka od ulaska u EU 1981. nije gotovo nimalo napredovala, loše je koristila europske fondove, a znatan dio od milijarda eura što su se nju slile za jubilarne Olimpijske igre završio je na pogrešnim računima. Uostalom, Grčka je u EU ušla političkom odlukom zemalja članica, na nagovor Washingtona, iako je Europska komisija procijenila da ona za to nije spremna, a zajedničku valutu euro uvela je jer je lažno prikazala da za to ispunjava uvjete.
U Španjolskoj je stanje ponešto drugačije: posljednjih je godina bruto domaći proizvod rastao visokim stopama, dizali su se krediti i otplaćivali novima sve jeftinijima, ali malo se ulagalo u industriju koja bi pružila novi gospodarski zamah: za većinu je rasta, kao i u nas, bilo zaslužno građevinarstvo.
Sagrađena je mreža superbrzih željezničkih linija, betonirala se obala, gradila čitava naselja vila i apartmana za strance koji bi se bilo ljeti, bilo za stalno preselili s hladnoga sjevera na topli europski jug. A kad je izbila kriza, krediti su presušili, a prodaja nekretnina stala.
K tome, za dobar dio minusa na španjolskome računu odgovorne su vladine poticajne mjere, poput bonusa na kupnju automobila, kako se domaća proizvodnja i potražnja ne bi ugasile. No, te su mjere stigle prekasno, a očito nisu bile ni dostatne da spriječe velik porast nezaposlenosti, koji je već premašio 20 posto i ne zaustavlja se.
Ipak, ministri gospodarstva i novčarstva EU 27, koji su se u ponedjeljak navečer okupili u Bruxellesu na redoviti mjesečni sastanak što završava u utorak predvečer, bavit će se ponajprije izvlačenjem Grčke iz krize. Iako je španjolsko gospodarstvo mnogo veće, grčko doživljavaju znatno bolesnijim.
Na stolu je više opcija: otkup grčkih državnih obveznica i jamstva Grčkoj sukladno udjelu pojedine zemlje članice u Europskoj središnjoj banci – govori se o ukupnoj svoti od 55 milijarda eura u ovoj godini; ili izravne posudbe zemalja članica Grčkoj; ili zaduživanje Europske komisije na međunarodnim novčarskim tržištima te potom kreditiranje Grčke. Raste i potpora zamisli o osnivanju Europskoga monetarnoga fonda, koji bi izvlačio zemlje poput Grčke iz gliba, ali i kažnjavao one koje prekrše njegove odredbe uskratom prava glasa i pristupa kohezijskim fondovima EU.
Nije riječ o ljubavi prema Grčkoj, nego o spašavanju eura od prijetećega bankrota zemlje članice Eurozone. No, za to treba također onemogućiti špekulante, čemu se London za sada snažno protivi…
Bolje da se brinemo kako ćemo mi izaći iz krize