Trebalo je proći pedesetak godina od završetka Drugoga svjetskog rata
da bi Amerikanci priču o spašavanju posljednjeg preživjelog brata iz
obitelji Ryan pretočili u svjetski blockbuster. Film je vidio cijeli
svijet, a Spielberg je na njemu uknjižio pola milijarde dolara. Mala
anketa, napravljena osobno pred studentskim domom "Cvjetno" u Zagrebu,
otkriva da je većini studenata poznat film "Spašavanje vojnika Ryana".
Čuli su, mogu ponoviti srž priče. "A tko je Kata Šoljić", pitanje je na
koje je tek manje od polovice dalo kakav-takav točan odgovor.
Premalo je njih čulo za vukovarsku "majku hrabrost", koja je u
Domovinskom ratu izgubila četiri sina, a u utorak preminula u 87.
godini.
U Spielbergovu filmu američka država uspijeva, pod najdramatičnijim
okolnostima i uz masovnu pogibiju posebne grupe vojnika spasilaca, ipak
živog vratiti roditeljima u SAD zadnjeg od četvorice vojnika i braće
Ryan. Filmska je priča djelomično istinita, temeljena na slučaju braće
Niland.
Nije bilo moguće spasiti posljednjeg vojnika Šoljića, jednog od
četvorice sinova majke Kate, koji su poginuli u samo nekoliko dana
vukovarske tragedije.
Da je rat u Vukovaru barem donekle sličio onom u Europi 45., a nije, da
su Katini sinovi bili vojnici SAD-a, a nisu, da je RH tada mogla voditi
evidenciju o tome koliko je sinova iz iste obitelji već poginulo, a
nije, te da se iz opkoljenog Vukovara mogao evakuirati barem jedan od
sinova Kate Šoljić, a nije starica bi, uz barem jednog
preživjelog sina, zacijelo mnogo lakše podnijela strašan teret koji ju
je pratio cijelog života.
Naime, priča o "vojnicima Šoljić" puno je jača od one o "Ryanima". Kata
je imala i četvoricu braće svi su pobijeni na kraju rata 45. U
nekoliko dana, kao i njezini sinovi 46 godina poslije Mijo
(izvađen iz bunara, bez glave), Mate (razbacali mu kosti), Ivo
(zapovjednik obrane Mitnice, gine u proboju), te Niko, kojega su nogama
ubili u Srijemskoj Mitrovici. Istinu o Niki majka Kata doznala je tek
2003.
Pokojni Tuđman odlikovao ju je, a Kata je imala svu potrebnu pažnju.
Potkraj života bila se angažirala na obrani optuženih hrvatskih
branitelja i generala, što su neki iskoristili i čak je i vrijeđali,
sprdajući se da je "prečesto na TV-u". To je izjavio jedan ugledni
komentator, dodajući "a ja i ne znam za tu njezinu djecu". Je li bila
njezina osobna tragedija iskorištavana u političke svrhe, to sada više
nije važno.
No, važno je da se pamte njezine riječi, koje pronose kćeri Marija i
Ana: "Veliki je zločin počinjen nad Hrvatima, mi nismo ni na čije išli,
branili smo svoje." Klasična hrvatska istina koju treba pamtiti, kao i
Katu, koja je nakon 12 godina barem postigla da sinovi leže u
zajedničkoj grobnici.
U POVODU
