Domagoj Duvnjak odigrao je protiv Francuske utakmicu života. Postigao je devet pogodaka, on je bio taj koji je vukao cijelu momčad do konačne pobjede. On je bio taj koji je hrabro krenuo kroz obranu Francuske, on je bio taj koji nije imao nikakvog respekta prema Omeyeru. Igra tako zrelo, a ima samo 24 godine, ima samo dvije do četiri godine više od Stipe Mandalinića, Luke Stepančića, Filipa Ivića i Lovre Šprema.
Talent dokazao u Đakovu
No u reprezentaciji je starosjedilac. Sa samo 17 godina već je bio na pripremama reprezentacije za Europsko prvenstvo u Švicarskoj 2006. godine, a godinu dana poslije već je bio u sastavu reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj kada je upijao Balićeve poteze s klupe.
Tako mlad, a u džepu već ima pet medalja. Ali nema zlatnu.
– Tko zna, možda je Španjolska idealna prilika da i to skinem s dnevnog reda – rekao je Duvnjak.
No nije samo zlatna medalja jedini motiv za mladog Đakovčanina.
– Ima još puno stvari koje bih želio postići. Jedna je sigurno i olimpijsko zlato pa osvajanje Lige prvaka – istaknuo je.
Rukomet je prvo naučio od tate Ivana koji je bio odličan klupski trener, trener u reprezentacijama mlađih dobnih skupina, ali i trener koji nikad nije dobio pravu veliku priliku u velikom klubu.
Domagoj je svoj talent dokazao u Đakovu kada je sa 18 godina bio prvi strijelac lige. Za samo 10.000 kuna odštete prešao je u CO Zagreb. Danas vrijedi najmanje 300.000 eura po sezoni. Sada je najvažnije da se koncentriramo na polufinale.
– Za razliku od utakmice s Francuskom bit ćemo jači za Dragu Vukovića koji se nije baš naigrao. Zapravo, igrao je punih 47 sekundi. Nije tajna da smo dobrim dijelom bili još više motivirani zbog njegova isključenja, ali i svih onih dečki koji nisu mogli biti s nama – rekao je Duvnjak.
Duvnjak je u viziji Slavka Goluže predodređen da bude vođa nove generacija koja bi svoju kulminaciju trebala imati na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine. Ivano Balić bio je vođa "portugalske" reprezentacije, a Duvnjak je vođa "španjolske". U jednom trenutku na utakmici protiv Francuske odlučno je podviknuo suigračima:
– Ajde, što ste stali. Idemo izdržati još do kraja.
– Bilo je to pri 20:19 za nas. Pobjeda je zasluga svih nas. Svi smo mi junaci. Ne treba nikoga posebno izdvajati, a najmanje mene – skroman kao i uvijek rekao je Duvnjak.
Kakva bi to bila priča...
Prije deset godina išao je u školu i gledao Lackovića, Vorija, Balića kako u Portugalu osvajaju zlatnu medalju.
– To su sve moji idoli. Svih 16 igrača koji su osvojili zlato. Kakva bi to bila priča da Hrvatska nakon deset godina ponovno osvoji zlatnu medalju? Prilika je tu. Pa neka se danas ponovi polufinale iz 2003. kada smo nakon dva produžetka pobijedili Španjolsku. Mi ćemo se potruditi da tako bude – zaključio je Duvnjak.
Duvnjak ... ti si srce repke. sretno dečki. uzmite to zlato. zaslužujete ga.