U španjolskom se gradu Valenciji živi pod jedrima, za jedrenje i od
njega. Osjetiti zanos koji te tjera da ulažeš milijune dolara i tisuće
i tisuće sati rada da bi osvojio najskuplji čajnik na svijetu, kako
nazivaju srebrni pehar u koji su ugravirani svi pobjednici America’s
cupa od “Americe” 1851. do “Alinghija” 2003., neizmjerno je iskustvo,
koje sam mogla podijeliti s dvoje kolega te Nevenom Čolićem,
zastupnikom tvrtke Navigo sistemi, koja u Hrvatsku uvozi Henry Lloyd
odjeću i obuću, kakvu nosi i tim BMW Oracle Racing.
156 godina natjecanja
Valencija je šesti grad u svijetu koji je ugostio America’s cup, nakon
New Yorka, Fremanlea u Australiji, San Diega (SAD) i Aucklanda na Novom
Zelandu. Tijekom 156-godišnje povijesti natjecanja samo je 30 brodova
pobijedilo ili obranilo naslov pobjednika slavnog natjecanja, pa je
izazov bilo vidjeti tko će dobiti šansu oduzeti naslov Alinghiju, u
Match Race natjecanju između Luna Rossa Challengera i BMW Oracla te
Desafia Espanola i Emirates teama New Zealand.
Svi su Europljani vrlo ponosni na Alinghi, čiji je vlasnik švicarski
bankar Ernesto Berterelli, jer je on Kup doveo u Europu.
Na žalost mojih domaćina, te tvrtke Tomić&Co., koja je svesrdno
podržala ideju da se prate regate BMW-ova tima, ovaj put nisu bili brzi
kao u automobilima toga njemačkog diva. Nadmašio ih je
27-godišnji James Spithill za kormilom Lune Rosse, najmlađi kormilar u
povijesti America’s cupa, kojem je ovo treći AC, ali prvi na mjestu
kormilara.
Brodovi AC-a nisu usidreni u vodi, nego se svako jutro spuštaju u more
i nakon regata vade velikim dizalicama na postolja i peru da im pri
jedrenju ne bi smetala ni travka.
America’s cup se jedri od 188. i prekinut je samo od 1914. do 1920.,
zbog Prvog svjetskog rata, i oduvijek je bio stvar prestiža. Danas je
vrhunski spektakl, koji obuzme i one koji prvi put imaju priliku
vidjeti 17 jedriličara koji vladaju 24 tone teškim brodom, jer su kroz
povijest samo četiri države dobile AC: SAD, Australija, Novi Zeland i
Švicarska.
Regatno polje
Odlazak brodova na regatno polje prate stotine navijača s velikih
tribina ili pak obožavatelji i VIP gosti s terasa na zgradama koje
služe kao timske baze. Čuju se povici, skandiranje, maše se zastavicama
a cijele su obitelji odjevene u timske boje. Baza Lune Rosse,
kojoj je glavni sponzor Prada, slovi kao najelegantnije dizajnirana,
čime je Prada dokazala svoj minimalistički modni perfekcionizam.
U Alinghijevoj je bazi smješten identični brod s kakvim su pobijedili u
Aucklandu 2003. i na njemu se uz pomoć simulatora posebni gosti mogu
okušati za kormilom, dok ih istodobno pršće voda. Iz luke se izlazi
kroz kanal dug 800 m a širok 80 metara, iznad kojeg su tribine, a
brodovima je potrebno samo 15 minuta da stignu do regatnog polja.
Osim jedriličara, najzaposleniji su tijekom regate policijski brodovi
koji neprestalno patroliraju i udaljuju ostale brodove promatrače kako
motorima ne bi stvarali struje i ometali natjecanja.
U Match Race natjecanjima vrlo je važna predstartna procedura,
kad se dva broda bore za bolju poziciju uza startnu liniju između dviju
bova. Ona vrlo često bude i presudna. Jedri se do pobjede na 5
dobivenih i od četiri tima ostaju dva finalista, prema trenutačnim
rezultatima talijanska Luna Rossa i Emirates New Zealand. Njihovi
okršaji počinju početkom lipnja a pobjednik ide u dvoboj s Alinghijem
za slavni pehar.
SPEKTAKLI Tko će u početku lipnja dobiti šansu da pokuša oduzeti naslov ekipi Alinghija i zašto je ovo natjecanje jedrilica postalo planetarno popularno