Kad netko sa 16 godina sruši seniorski rekord, onda je to veliko postignuće. Ali kad sa 16 godina ispuni i A normu za Olimpijske igre, onda je to zbilja pothvat. Jedan takav postigao je mladi plivač splitskog Jadrana Franko Grgić na momčadskom plivačkom prvenstvu u Rijeci.
Kao od šale preplivao je 1500 metara za 14:56.55 i tako postao prvi Hrvat koji je spomenutu dionicu preplivao za manje od 15 minuta (prethodni rekord držao je njegov klupski kolega Marin Mogić – 15:04.45).
No, ako je to za mnoge senzacija, za Franka i njegova trenera Matu Ružića (38) to je bio očekivani rezultat!
U Pariz, po olimpijsku medalju
– Taj je rezultat za 26 sekundi bolji od mojeg vlastitog rekorda, ali očekivao sam taj napredak jer smo dugo radili na tome – kaže 187 cm visoki Franko, učenik drugog razreda splitske Tehničke škole za strojarstvo i mehatroniku...
Nije mu lako uskladiti školske i sportske obveze, za neke je to spartanski život, ali Franko ga je prigrlio jer je posvećen konačnom sportskom cilju, a to je...
– Osvajanje olimpijske medalje, svakako. Nadam se da ću do Tokija još puno napredovati, ali na vrhuncu bih trebao biti četiri godine kasnije u Parizu i tada bih se trebao boriti za medalju – napomenuo je Franko.
Na početku je, kaže, trenirao i rukomet, nogomet, boks i tekvondo, ali prije pet-šest godina konačno se odlučio za plivanje.
– Najbolje mi je išlo, a i majka mi je sugerirala da se više posvetim plivanju jer je to zdrav sport. Treniram plivanje od svoje šeste godine u POŠK-u, a 2012. sam prešao u Jadran.
Tu ga je dočekao njegov sadašnji trener Ružić, ali i četiri godine stariji kolega Marin Mogić koji je već prolazio putem kojim sada prolazi Franko (Mogić također ima A normu za OI, isplivao je lani). Kad znamo da je pod Ružićevom rukom stasao još jedan naš plivački dragulj Karlo Noah Paut, koji je sada u zagrebačkoj Dubravi kod Gorana Kežmana, onda se nameće logično pitanje: u čemu je tajna Matina uspjeha?
– Samo rad, tome učim i svoje plivače. Veliki Dražen Petrović rekao je da je za njegove uspjehe pet posto zaslužan talent, a 95 posto rad. I ja se s tim potpuno slažem. Nama nikad rezultat nije u prvom planu, nego rad na taktici i korekcijama, a rezultat dolazi sam po sebi. Puno sam učio i iz svojih pogrešaka; i onih dok sam bio aktivni plivač, a trenirao sam s Dujom Draganjom u Berkeleyu, i onih trenerskih.
Pitam, zapisujem... Puno mi je pomogao HPS, ali i član naše uprave Boris Traljić koji me opskrbio važnom literaturom – kaže Mate sugerirajući nam da Franka ne hvalimo puno, “premlad je, ponijet će ga to, bolje bi bilo da čvrsto ostane s nogama na zemlji”...
Buđenje u pet, u šest – bazen
No, nismo stekli dojam da je Franko nešto puno “poletio”. On dobro zna što želi i ima trasiran put. Neki bi na njegovu mjestu već razmišljali o američkoj stipendiji, ali Franko je od onih koji ostaju ovdje.
– Ne privlači me Amerika. Radije bih ostao ovdje sa svojim trenerom i s kolegom Mogićem koji mi također puno pomaže – kaže Grgić otkrivši nam na kraju kako izgleda njegov prosječni radni dan.
– Budim se u pet, na brzinu nešto doručkujem i potom sam od šest do 7.30 sati na jutarnjem treningu. Od 8 do 14 posvećen sam školi, a potom sam od 14.45 do 17.30 sati na drugom treningu. Nakon toga se najedem i u 21.30 na spavanje.
ponos majke i domovine