Učinila je to Ana u korejskom gradu Gyeongu na nevjerojatno uvjerljiv način. Pet pobjeda vrijednih dubokog divljenja. Redom su padale Tajvanka Hung Shin Han (12:3), Španjolka Urriola (10:1), Iranka Sheshpari (16:4), u polufinalu bivša svjetska prvakinja Korejka Hye Young (13:3) te u finalu Marokanka Bekkali (14:8). Svjetsko zlato u tom olimpijskom sportu uz nevjerojatan bodovni omjer (67:21).
– Za razliku od moje sestre Lucije kojoj ovdje nije išlo, meni je sve išlo od ruke. Iz borbe u borbu vjerovala sam da mogu do zlata. Za razliku od SP-a 2007. kada sam izgubila u finalu jer sam iskazala previše strahopoštovanja prema suparnici. Dobro sam napravila i to što nisam gledala sestrine borbe. Pripremala sam se za njih, ali ih nisam gledala jer se onda jako živciram.
Omotana u hrvatsku zastavu, Ana je na postolju prvi put zaplakala.
– U posljednje četiri godine prošla sam puno toga, pa mi se nakupilo. Kroz glavu mi je proletio izostanak s Olimpijskih igara u Pekingu, ali i ozljeda prednjeg križnog ligamenta koja me na godinu dana udaljila s borilišta.
Ostatak zanimljivog intervjua pročitajte u sutrašnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista.
Ana Zaninović: Prvi sam put zaplakala kada sam vidjela kako onaj Srbijanac mazi, pazi i g*** onu našu \"Pravu Hrvaticu\" Marijanu u onom reality showu a ona uživa na Pravi Domoljubni Način...