Ante Čačić privremeni je trener Dinama, vodit će plave u pet utakmica koliko je ostalo do kraja prvenstva i pokušati obraniti naslov prvaka, sačuvati prvo mjesto koje mu je u nasljeđe ostavio Željko Kopić. Čačić je i u sezoni 2011./2012. vodio plave i doveo ih do naslova prvaka te uspješno prošao kvalifikacije Lige prvaka s pet pobjeda i jednim remijem. Na kraju je stradao od ruke čelnika, tada Zdravka Mamića koji je svog prijatelja smijenio nakon što je ispao od Zadra u kupu u Maksimiru i izgubio od Zagreba koji je vodio Ćiro Blažević.
Ante Čačić i tada, kad je dolazio na klupu plavih, bio prilično osporavan, no rezultate mu nitko, do zaredalih poraza u Ligi prvaka, a onda i spomenutih posrtanja kod kuće, ne može osporiti. Sprdalo se s Čačićem da je RTV mehaničar, no on ne da od toga što je radio nije bježao, nego je bio ponosan na taj svoj posao.
Imali smo prilike razgovarati o svemu tome s Čačićem u rujnu 2012. godine, odveo nas je u radionicu u kojoj je radio i bez ustezanja pričao o svemu. Pa i tome da su zamjerali Mamiću što je RTV mehaničaru u ruke dao momčad vrijednu 50 milijuna eura.
Nisam bio na društvenim jaslama
– Omalovažavanje mog bivšeg zanimanja? Ne doživljavam to tako, ja se s 25 godina nisam bojao u ruke uzeti "šarafciger", imati svoju radionicu iz koje sam plaćao poreze i doprinose, djelatnika, najamninu. Dakle, nikad nisam bio na društvenim jaslama, jedanaest sam godina radio taj posao – pričao nam je tada Ante Čačić i pozirao u svojoj nekadašnjoj radionici uz stare TV i radioprijamnike, kakvih danas više nema.
I onda ste otišli raditi trenerski posao.
– Da, otišao sam u Zadar. Rekao sam to ocu. Pitao me što će biti s radionicom, a ja sam rekao da se želim okušati u nogometu. I krenuo sam odlično, imao 27 utakmica bez poraza, godinu poslije ušli smo u drugu ligu. I u Zadru, gradu košarke, u anketi sportskih novinara i trenera, nogometni klub bio je izabran za momčad godine.
Biste li danas znali popraviti televizor?
– Ne, u ono su vrijeme televizori bili na lampe. Bio sam mlad, završio školu, nije bilo lako ni raditi. Kroz posao sam naučio kako se radi, morao sam po raznim servisima skupljati sheme televizora, uz to sam malo igrao nogomet, pa krenuo preko ZNS-a učiti za trenera. Onda sam išao za trenera nogometa pod kapom HNS-a i Mirka Jozića koji je bio instruktor. Poslije je krenula visoka trenerska škola, tu su još bili Kranjčar, Mršić, Petković, Stilinović, Mustedanagić, Zvjezdan Cvetković, Tucak, Vlak, Jerolimov, Davor Čop (otac Duje Čopa), Jalić, Miro Buljan...
Biste li znali sad nešto popraviti, popravite li doma TV?
– Ma, nee, kad se nešto pokvari, bacim u smeće, kao i većina ljudi. Vidite i sami da je sve manje servisa poput ovoga mojeg prijatelja Ice, taj servis postoji od 1952. Moj je bio malo dalje u Ilici, na broju 98 – kaže Ante Čačić koji se poslije okušao i u ugostiteljstvu.
– Da, imao sam mali prostor na Dolcu, kafić Bagatella. Onda sam se i vratio u Zagreb, došao u Dubravu, došli smo iz treće u drugu pa u prvu ligu, složili odličnu momčad, pobijedili i Dinamo – govorio je Čačić.
U Dinamu je tada radio za mjesečnu plaću od 10.000 eura, dok treneri po svijetu zarađuju milijune, kazao je da im nije zavidio:
– Ne, oni su to zaslužili, to je odgovoran i jako stresan posao.
Pa nije stresnije nego biti na Dinamovoj klupi?
– Ja za hrvatske prilike zarađujem pristojan novac. U nogometu je ogroman novac i mislim da i treneri koji su u njemu trebaju zarađivati, tako da nisam ljubomoran.
Čačić je u tom svom prvom mandatu potjerao pet igrača, od kluba je tražio da trajno udalje Igora Bišćana, koji je bio kapetan Dinama, a onda je maknuo i još jednog kapetana, Jerka Leku. Pitali smo ga je li to bio način za građenje autoriteta?
– Ne radim si autoritet na taj način, nego poštenjem, želim biti korektan, pravedan prema svima, radim to znanjem svog posla. Želim da igrači to prepoznaju i da me slijede. Dakle, ne treniram strogoću na igračima koji su, pod navodnicima, 15. ili 16. u momčadi. A kapetan je najodgovorniji i ne možeš biti kapetan Dinama i tako se ponašati. Ma sjetite se nesreće onog kruzera koji je udario u stijenu, bilo je ozlijeđenih i kapetan im nije priskočio u pomoć. I gdje je sad? U "buksi". U našoj svlačionici ja sam čelni čovjek, iza mene je kapetan, hijerarhija se zna i tko je ne poštuje, ne može dalje s momčadi. I zato sam Leki morao reći da više ne računam na njega, da nije član prve momčadi. I zato sam rekao da nema šanse da se on i Pokrivač vrate – objašnjavao je Čačić koji je tako u paketu izbacio Leku i Pokrivača.
– S Lekom se dogodilo nešto slično kao s Igorom Bišćanom, s tom razlikom da je Bišćan inscenirao ozljedu, a Leko je igrao na bezvoljan način. Kod Pokrivača je stvar jasna. On je, nažalost, sa svojih 26 godina zaključio svoju karijeru. Njegovo htijenje je ispod onoga što meni treba. Znate, kad se ti igrači koji imaju iskustva, koji su pokazali da su dobri igrači, dovedu u takvo stanje, kad ih moraš izostaviti iz zapisnika za utakmicu, a sutra ih opet nezadovoljne gledati u svlačionici, suludo je.
Ispričao nam je tada Čačić da je i Zdravko Mamić pokušao "spasiti" Jerka Leku, no nije uspio.
Mamić ima meko srce
– Zdravko je jako slab na sve igrače, ima širinu i meko srce, ima nešto što u ozbiljnom poslu teško prolazi i on to skupo plaća. Zbog Leke sam i ja bio nesretan, i sad sam nesretan jer me uz njega veže puno lijepih stvari. Jerko je davnih dana upravo kod mene počeo igrati ozbiljan nogomet. Govorio sam da će taj dečko napraviti pravu karijeru, neki su mi govorili da govorim gluposti.
Leko se bunio zbog rotacija u momčadi, nije li se s njim moglo razgovarati?
– Razgovarao sam sa svim igračima, tako i s Lekom. No, kod mene je važno kako treniraš, jer tako ćeš i igrati. Nitko svojim javašlukom ili nemarom meni neće narušiti atmosferu u momčadi, na treningu. Ne možeš zabušavati na treningu i onda očekivati i misliti kako ćeš, kad dođe utakmica, biti pravi. A nas čeka Liga prvaka u kojoj se meni ne gleda ono što smo vidjeli od Dinama prošle sezone, kao protiv Lyona. Zbog tog Lyona moj je kolega Kruno Jurčić dobio otkaz, zbog toga smo se svi ovdje sramili. I na tom putu ni prema kome neću imati milosti – pričao nam je Čačić koji je i Tonela udaljio iz momčadi zato što se više nije trudio, već je samo čekao dan kad će mu isteći ugovor i kad će se vratiti u Portugal.
Iz klupskog je autobusa izbacio Domagoja Vidu jer je na zadnjem sjedištu otvorio pivo. No, bilo je u to vrijeme još nepodopština, Sammir je bio vrh problematičnih ponašanja, bunio se i Beqiraj u jednom trenutku.
– Beqiraj je pokazao da je nezadovoljan zato što ne igra. Rekao sam mu da se ode istuširati i da mi onda kaže je li spreman za utakmicu. I to je bilo tada, ali to više ne može napraviti. Nisam ja tako nagao, ne igram na prvu. Ali, to se više ne može ponavljati. Razumijem da možeš biti nezadovoljan, ali ne može se dogoditi da mi uđemo u Ligu prvaka, a Leko se ne veseli. Zagrlim ga nakon utakmice jer sam vidio da ne slavi s ostalim dečkima koji skaču i vesele se, pitam ga što je, a on kaže da je "razj...." – kazao nam je prije deset godina Ante Čačić.
Nadamo se da će ova njegova razmišljanja iz tih dana pomoći onima koji ga ne znaju da upoznaju novog/starog trenera Dinama. Kao ni tada, ni sad nije dočekan lovorikama ni s ovacijama već sa skepsom, sprdnjom i omalovažavanjem. Sad je ponovno Čačić na potezu, ima pet utakmica za popravljanje tog lošeg startnog dojma.
>> Pogledajte i video: Čačić novi trener Dinama
Mediji i ljudi se općenito ismijavaju svakome koji nešto radi. Samo su oni u državnim službama podobni za njih... Tako da uopće ne čudi ponašanje prema Čačići i to mjerenje prema odijelu, a ne prema radu i rezultatima....