Ni veliki Maradona ne može u idealnih 25... Mali Zeleni je na Nou Campu premalo dao Jedan od najtežih zadataka sportskih kroničara mora biti određivanje idealnog sastava velikog stoljetnog kluba. Recimo Reala, Milana, Intera, Juvea, Liverpoola ili Manchester Uniteda. Ili Barcelone. Najjednostavnije i najtočnije bi bilo reći da je zadatak neizvediv.
Prorok "totalnog nogometa" Johan Cruijff tvrdi da nema smisla uspoređivati čak ni igrače vremenski, pozicijski i nacionalno bliske kao što su Diego Maradona i Leo Messi. Legendarni nogometaš i trener kloni se usporediti i suvremenike Messija i Cristiana Ronalda. Ali, navijači i novinari vole se igrati imenima, pa zašto ne bi i mi uoči dolaska Barcelone?
Novinari El Mundo Deportiva uoči 110. godišnjice osnutka kluba sastavili su idealnu jedanaestoricu i neizbježno se izložili lavini prigovora. Mi smo odabrali idealnih 25... I mnogima će upasti u oko: Maradone, Romarija i Ronalda - nema. Svetogrđe? Ta su trojica, svaki u svoje vrijeme, bili najbolji na svijetu. Bili su i svjetski prvaci. Ali najbolje partije nisu pružili u Barci. Uz to, Diego je na Nou Campu proveo samo dvije sezone, Romario jednu i pol, Ronaldo jednu.
Maradona je sigurno član idealne postave Napolija, Romario Vasco da Game, a Ronaldo Reala. Nismo ubacili ni Luisa Figa, ali ne zato što je počinio "tešku izdaju", odbacio kapetansku vrpcu i prešao u Real, već zato što su drugi pružili za nijansu više, pa je Portugalac ostao pred vratima Dream Teama. Nema ni Guardiole među igračima, ali smo ga počastili ulogom pomoćnika šefu Cruijffu!
Koeman donio prvu krunu
Naš je idealni čuvar mreže Zubizarreta, kao neosporni broj jedan iz ere Dream Teama s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Valdes je najtrofejniji Barcin vratar, a Ramallets legenda zlatne ere pedesetih. Iz kadra je ispao famozni Zamora, koji je briljirao između dva svjetska rata.
U obrani je nezaobilazan današnji kapetan i osvajač svih klupskih i reprezentativnih trofeja, Puyol. Rezervirano mjesto ima i Koeman junior, strijelac gola za prvu Barcinu Ligu prvaka i najefikasniji obrambeni igrač u povijesti. Poraženi su Migueli i Alexanco, dok je Segarra najvažniji branič kluba prije modernih vremena. Alves i Sergi pokrivaju bokove, dok Pique čeka iduću rundu izbora.
Vezni je red najkompliciraniji dio momčadi, jer neki od najvećih asova nisu ni čisti srednjaci ni pravi napadači. Kompromisno smo trostrukog osvajača Zlatne lopte Cruijffa i jednostrukog slavodobitnika Rivalda ubacili u vezu, da bismo napravili mjesta u napadu za druge. Osim te dvojice fenomena, u idealnih 25 su i Suarez (još jedan vlasnik Zlatne lopte), dva moderna genija te svjetski i europski prvaci Xavi i Iniesta, zatim neslomljivi Nizozemac i Cruijffov pajdaš Neeskens, kontroverzni ali genijalni Schuster i danski dragulj Laudrup, majstor ceremonije u vrijeme Dream Teama. Stariji od braće Laudrup u anketi je 2000. proglašen najboljim igračem Primere u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća, dakle ispred Cruijffa, Stoičkova, Huga Sancheza, Butraguena, Michela, Raula i Roberta Carlosa - veće priznanje teško je zamisliti.
Od izostavljenih se srednjaka dade napraviti podjednako dobra veza - Asensi, Bakero, Cocu, Deco, Figo, Guardiola, a tu bi bio i Maradona, na vrata kuca Busquets...
Villa kao 24 Cruijffa
Veliki klubovi obično su opsjednuti napadačima, pa su im svlačionice krcate takvim igračima. Iznimka nije ni Barcelona, osim današnje Guardioline. Od šume fantastičnih navalnih igrača, opredijelili smo se za najboljeg nogometaša današnjice Lea Messija, ubojitu udarnu iglu Eto'oa, njegova partnera i suvremenika Ronaldinha i bugarsko bure baruta zvano Stoičkov.
Cesar i Samitier bili su najefikasniji strijelci prije i poslije Građanskog rata. Šećer dolazi na kraju: Mađar Laszlo Ladislav Kubala proglašen je za stotu godišnjicu najboljim igračem u povijesti kluba, pa s njime zaokružujemo 25 najvećih nositelja plavo-crvenog dresa. No, tko bi nam mogao zamjeriti da smo našli prostora za Rexacha, Carrasca, Begiristaina ili Paulina Alcantaru, najranijeg golgetera blaugrane? Koliko ljudi, toliko ukusa. Ne zamjerite, možda ćemo i sami sutra imati drugačiji pogled na najzaslužnije likove iz Barce-svetinje.
Koliko je teško uspoređivati igrače raznih era govore i razlike u iznosima transfera. Kad je Barcelona u kolovozu 1973. od Ajaxa kupila Johana Cruijffa za 2,1 milijun dolara (po današnjem tečaju, taj bi transfer u dolarima vrijedio bar triput više) bila je to senzacija. Devet godina kasnije, Diego Maradona je Barcu koštao deset milijuna dolara, što je tada svijet smatrao konačnom granicom koja neće biti prekoračena. Kakva zabluda - već je 1989. Koeman Katalonce koštao dva milijuna dolara više, a transferi Ronalda 1996. i Rivalda 1997. utrostručili su Maradonin iznos. No, i te su svote ispale smiješne kad je 2009. iz Intera upecan Ibrahimović za 80 milijuna dolara! David Villa, prošloljetno veliko pojačanje, stiglo je na Nou Camp za "skromnih" 50 milijuna dolara - dakle za 24 Cruijffa, onog iz 1973.
Barcin Dream team
Kub genijalaca Barcelonu su u 110 godina dugoj povijesti proslavili brojni čarobnjaci lopte
Komentara 3
a hajdukovci poslije tekme kazu...e sad se nikog ne bojimo...dragi boze ovu jucerasnju ekipu barce pobijedio bi Slaven Belupo sa pola snage...jos im plate tolike pare
nema vučevića a on je super igrač bio..odigrao je i pune 22 minute za B ekipu i sad mu je bilo teško gledati njegova dva kluba kako se međusobno junački bore..
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kakav je to Dream Team u kome nema Trebotića, Balkanovića i Nevinovića ??