Iako s prekidima, Mirko Barišić (75), predsjednik Dinama, u klubu je još od slavne 1967.
– To mi je i najljepše vrijeme u Dinamu, bio sam mlad, s 30 godina pun entuzijazma, a osvojili smo i Kup velesajamskih gradova. Posebno pamtim ozračje u klubu i oko njega, imali smo europski rejting. Bilo je to već doba Hrvatskog proljeća, a zna se što je tada Dinamo značio Hrvatima – prisjetio se predsjednik Barišić.
Te godine su mu uz najljepše donijele i najteže trenutke u Maksimiru.
– Najteže mi je bilo kad su nas politički smijenili, nije razlog bio što sam momčad vodio na turneju u SAD i Kanadu. Nikad nisam dobio presudu, izbačen sam iz kluba kao nepoželjna osoba 1972. godine.
Svjedočio je Barišić usponima i padovima kluba, ispratio brojne generacije nogometaša koje su prošle Maksimirom.
– Ne kažem da je bio najbolji, ali meni je najdraži bio Mladen Ramljak. S njim sam imao poseban odnos. Bili smo u kontaktu i kad je bio u Rotterdamu i duboko me pogodilo kad je poginuo u prometnoj nesreći.
Dinamo je u vitrinu pospremio 13. naslov u samostalnoj Hrvatskoj, u subotu je došao do šestog uzastopnog. No, nema gledatelja, stadion je ruglo.
– Kad smo igrali u Pragu, rekao mi je delegat iz Italije: prošlo je vrijeme entuzijazma u nogometu, danas su druga vremena, i današnji se nogomet ne može usporediti s nekadašnjim. Nije stvar samo u komforu stadiona, prije 40 godina komfor na stadionima bio je mnogo gori, pa su tribine bile pune. U Hrvatskoj je depresija, postoji kampanja protiv nas, nekoć je bilo mnogo incidenata na tribinama, ali ni druge sportske priredbe kod nas nisu posjećene.
Gdje vidite Dinamo za deset ili sto godina?
– Prognoze nisu zahvalne. Napisano je da je Dinamo dosad uvijek bio simbol za utjehu, u stilu - kad vam je teško, sjetite se Dinama, njemu je još teže. Pa želim da više ne bude sinonim za takvu utjehu, nego simbol pobjede.
Najdrazi ?Belin,Braun,pok.Ramljak,Jerkovic,Zambata,Lamza i Rora,a ko od navedenih nebi se mogao odluciti.