Vjerovali ili ne, neki od najvećih ovoljetnih europskih košarkaških transfera obavljeni su iz srca Like. Štoviše, iz Prokike, maloga sela u općini Brinje koje ima samo 86 stanovnika. Ako se pak pitate koji je to hrvatski košarkaški menadžer ostvario, krenuli ste u krivom smjeru. Naime, riječ je o srpskom menadžeru Marku Jeliću, koji se sa suprugom i sinom ondje privremeno nastanio iz više razloga.
Osjećaj sigurnosti i bezbrižnosti
– Baš kao i u mom rodnom Beogradu ili pak rodnom mjestu mojih roditelja Trebinju, ja se i ovdje osjećam jako dobro. Štoviše, osjećam se potpuno sigurno i bezbrižno. U kući naših prijatelja imali smo zaista veliki komfor, sve uvjete za odmor, a ja sam čak imao i svoj ured. Što je najbitnije, ljeto je najstresniji dio godine jer se dogovaraju novi ugovori pa je meni jako bitno da imam svoj mir, ali mi je bitna i energija ljudi kojima sam okružen. Koristio sam sve blagodati Like za potiskivanje stresa, puno sam se šetao šumom, vozio quad po Velebitu, odlazio na brzinska kupanja u Senj ili Zadar, gdje je moj prijatelj Stojko Vranković. Osim prirodnih ljepota Like, okolnih brda i šuma, ono što me najviše privuklo su ljudi.
A oni koje ovaj Beograđanin najviše spominje članovi su obitelji još uvijek aktualnog hrvatskog kopljaškog rekordera Ivana Mustapića. Dakako, i on sam.
– Ivan je glavni krivac što smo se moja obitelj i ja kod njega osjećali kao kod kuće. Mi se i inače posjećujemo, nije Lika daleko od Beograda. Ovaj put posebno je uživao moj šestogodišnji sin Nikša, koji se igrao sa psima, imao je svoj luk i strijelu pa je čak i “trenirao” zajedno s našim domaćinom koji se bavi 3D streličarstvom.
Ovaj put u Lici je baterije punio dva i pol mjeseca. Koliko je u tome odigrala ulogu činjenica da je Lika dugo bila “korona-free” zona?
– Mi smo zapravo došli na svadbu Ivanova sina Jakova, kojem sam ja menadžer, i plan je bio da ostanemo pet-šest dana te produžimo za Trebinje, no kako se i u Beogradu i u Republici Srpskoj dogodio drugi val koronavirusa, zbog supruge i sina procijenio sam da ćemo tu biti najsigurniji. Štoviše, sve to vrijeme boravka u Lici nisam morao nositi masku, čak sam i izbjegavao slušati vijesti o koronavirusu. Kada bih čuo da u mom Beogradu nema noćnog života, da su zavladali apatija i strah, sve bi mi to bilo nekako daleko.
Uz Jakova Mustapića, koji je sada igrač ABA drugoligaša tuzlanske Slobode, Jelić je menadžer i Darka Planinića (Zadar), Antonija Vrankovića (Split), ali i jednog od najboljih hrvatskih košarkaša Ante Tomića. A on je iz Barcelone prešao u susjedni Joventut unatoč tome što su se za njega zanimali i euroligaši Žalgiris i Zenit.
– Većina klubova nije znala da će Ante biti na tržištu, a to ni on sam nije znao sve do kraja lipnja. Tada je i odlučio promijeniti agenta pa je angažirao nas iz Octagona. S obzirom na to da u Euroligi ima dosta klubova koji rade poslove na vrijeme, ja sam tako od veljače do svibnja dogovorio desetak euroligaških ugovora. Stoga Ante i nije imao puno izbora, karte su bile podijeljene, ali nisam imao nikakvu brigu hoće li pravi posao doći. On je tip čovjeka koji nije htio sjediti kod kuće i čekati. Tako nije htio do listopada ili studenoga čekati neke kineske klubove koji su nudili bajoslovan novac. Javila su se i dva kluba iz Eurokupa, koja su nudila golem novac, mimo svakog proračuna, no nije ga ni to diralo i zbog obiteljskog mira odlučio se za Badalonu. To je grad tik do Barcelone pa je mogao ostati živjeti u istoj kući. To je bila više životna nego košarkaška odluka, a Barcelona će kao grad vrlo vjerojatno biti njegov životni izbor i nakon košarke.
A koji će klub sljedeće ljeto biti izbor Giannisa Antetokounmpa, ponajboljeg NBA igrača, pitanje je koje intrigira sve NBA fanove i kojim će se baviti i Jelićeva agencija Octagon, koja upravlja njegovom ali i karijerom Stephena Curryja, prvog NBA igrača s ugovorom vrijednim više od 200 milijuna USD.
– Možda će to zvučati smiješno, no to će biti najslađi dio posla. Vrlo se točno zna što je potrebno da bi ga klub mogao uzeti, što ne znači da mi ništa ne radimo. Štoviše, ima tu mnogo posla. To je igrač koji na terenu sve može, nevjerojatno uporan, spreman na luđački rad. Njegovo vrijeme tek je počelo i bit će to rekordan ugovor u povijesti NBA lige. Potrudit ćemo se da to ne prođe nezapaženo.
Nije prošlo nezapaženo ni to što je Marko Jelić ovo ljeto izveo s jednim od najboljih centara u Europi Nikolom Milutinovim. Naime, njegov prelazak iz Olympiakosa u moskovski CSKA, uz potpisan trogodišnji ugovor, ocijenjen je najskupljim ovoljetnim prelaskom u europskoj košarci.
– Ja sam iz Like ovo ljeto napravio više od 25 transfera, a najveći je Nikolin. On nikad nije sumnjao u moje odluke, a ja nikad nisam sumnjao u njega. Osim toga, njegovi su roditelji primjer ljudi koji su samo roditelji i ništa više. Njima je važno da im je dijete zdravo i sretno, a sve ostalo stvar je njegova rada i našeg zajedničkog planiranja.
Prije pet godina Nikolu su draftirali San Antonio Spursi, kao 26. izbor drafta, no nije se uputio preko Atlantika.
– Nikola je vrlo razuman momak. Nije htio ići pod svaku cijenu. Prve dvije godine nakon drafta bio je jako zagrijan i, da su ga tada zvali, on bi otišao, čak i da nema minutažu. No danas je to drukčije. Nikola se voli boriti za trofeje pa mi je rekao da će u NBA samo ako Spursi za njega imaju jasno definiranu ulogu. Ja nemam dilemu da će se to, prije ili kasnije, i dogoditi.
Jelić je visokopozicioniran u Octagonu Europe.
– Ranije je postojao board direktora i nas sedmorica odlučivali smo o svemu. Sada toga više nema, nego imamo trojicu starijih direktora i nas trojica zadužena smo za 44 igrača, kaže, a mi pitamo kako je Octagon pozicioniran u svijetu profesionalnog sporta...
– U Europi smo u tri najjače agencije, a u NBA ligi u najbolje četiri, no mi ondje zastupamo i pjevače i glumce, talentirane profesionalce iz raznih industrija.
Marko jest završio studij biznis menadžmenta, no ističe da se tim znanjem u ovom poslu ne koristi puno.
Kada se potpiše veliki ugovor
– Najviše se oslanjam na intuiciju, iskustvo i komunikativnost. Ono što sam od te međunarodne škole dobio jest multikulturalnost, spremnost da komuniciram sa svim nacionalnostima, rasama i vjeroispovijestima.
A što je najveći gušt tog posla, a što njegov najteži dio?
– Sjajan je osjećaj kada pronađete nadarenog igrača i pratite njegov razvoj. Odličan je osjećaj kada napravite veliki transfer, ovakav kakav je bio transfer Milutinova u CSKA, a onih prvih 15 sekundi kada se potpiše ugovor i spusti slušalica, e to je nešto fenomenalno. Teži je dio raditi s ljudima, često pregovori zapnu zbog sitnica.
Bolno je i objasniti igraču da se precijenio i da ne može dobiti koliko je on zamislio, o čemu Marko kaže:
– To je neugodan dio posla. Igraču uvijek nastojim reći istinu jer sve je ostalo kratkog daha. Premda istina nekad boli, pokazalo se da je to jedini ispravan put. Ako sam siguran da se igrač precijenio, da su želje premašile stvarne mogućnosti, nemam problema s time da kažem igraču da slobodno ode na drugu adresu. Ili ako se principijelno ne slažemo, ma koliko god on vrijedio, ja mu kažem da ne trebamo raditi zajedno. Imao sam situacija kada su ljudi mislili da mi je netko oteo igrača, a taj rastanak bio je na moju inicijativu.
Kako prizemljiti preuranjene financijske ambicije roditelja?
– To je dobro pitanje za cijelu Europu. Ima ljudi koje život natjera da dijete s 14, 15 godina puste od kuće jer to je “jedan manje na kazanu”. Ima pak vrlo ambicioznih roditelja koji svoje životne promašaje žele ispraviti kroz svoju djecu.
Što sve današnji menadžeri rade u sklopu brige za sportaša?
– Naš naglasak u Octagonu je biti servis, što podrazumijeva redovitu komunikaciju uživo ili telefonom, praćenje igračevih utakmica, angažman stručnih osoba za skauting kako bi mogli igraču predočiti gdje griješi. Nudimo širok dijapazon usluga, od financijskih savjetnika i odvjetnika do drugog liječničkog mišljenja. Gdje god naš igrač u Europi igrao, igrač na dnevnoj razini ima čovjeka koji se brine za svakakve sitnice.
Koje su to sitnice?
– Ima igrača kojima ništa ne treba pa, recimo, sami traže stanove. No dogodi se da se igraču pokvari hladnjak u stanu i on zove nas, a ne klub. Pomažemo i oko registracije automobila i sličnog. Cilj je omogućiti igraču da se fokusira na svoj posao.
A da bismo u tome uspjeli, u Octagonu je potrebno imati puno ljudi.
– Mi u Europi imamo 44 agenta, a samo u Beogradu ja imam trojicu ljudi, baš kao i u Istanbulu.
Svakog dana doza YUgoslavenstva, da se ne zaboravi!