Klinci iz drugog A i B razreda Osnovne škole Grigora Viteza imali su taj privilegij da prvi od sve hrvatske djece vide animirani film "Dječak" posvećen legendarnom košarkaškom Mozartu. Jedanaestminutna verzija (postoji i ona od 18 minuta) prikazana im je u Muzejsko-memorijalnom centru "Dražen Petrović", a nakon prikazivanja klinci i klinke bili su oduševljeni.
– Meni je crtić bio odličan. Najviše mi se svidjelo kada se taj dječak popeo na garažu da bi zabio koš. I kada ga je teta spremačica blokirala metlom – kazao nam je osmogodišnji Juraj Serdarušić dodavši da ne zna hoće li biti košarkaš, ali da će košarku sigurno igrati.
– Možda ću i ja trenirati košarku, no sada treniram nogomet u NK Trnju pa ću možda biti nogometaš. Meni se najviše svidjelo kada je onaj striček s prozora bacao vodu na Dražena.
Spomenuti školarci u Draženov muzej došli su u pratnji učiteljice s boravka Josipe Babić i socijalne radnice Sanje Kljaić Paripović, koja nam je kazala:
– Crtić je sjajan jer potiče djecu da se bave sportom. Film traje dovoljno kratko da djeca mogu zadržati pozornost. Osim što su se u nekoliko navrata nasmijali, crtić podučava djecu upornosti i pogodio je bit bavljenja sportom, koje može biti itekako zabavno.
A evo kako je ovaj kratki animirani film doživjela Draženova majka Biserka:
– Film mi se sviđa jer prikazuje i neke istinite detalje iz Draženova djetinjstva kao što je to penjanje na garažu da odande zabije koš odozgo kada ne bi mogao odozdo. Istina je i da su neki susjedi skidali taj koš jer im je smetala cjelodnevna buka, a onda bi ga Dražen i prijatelj mu Neven Spahija po noći nanovo montirali. Kada bi dečki bili preglasni, a oni su nabijali loptu od jutra do sutra, susjedi su ih pokušavali "zastrašiti" gađajući ih koječime, bilo je i polijevanja, no kada su vidjeli kolika je to strast, počeli su gledati sa svojih prozora.
S obzirom na to da je bio svjedok vremena, bilo je zanimljivo čuti i mišljenje Draženova starijeg brata Ace.
– Nakon svega onoga što je završilo memorijalnom utakmicom za Dražena, čini mi se da smo najmlađima ostali dužni motivacijsku priču. A taj dio, čini mi se, najbolje ide preko crtanog filma jer to oni najbolje prihvaćaju. To je sjajna podloga za ono čemu Muzej i Draženova ostavština trebaju služiti. A to znači da se što je moguće više i na što bolji način klinci uključe u sport.
Njega je posebno nasmijala sekvenca u kojoj spremačica dvorane na Baldekinu Draženove šutove na koš blokira partvišem.
– Teta Ana je doista ta koja je bila u dvorani kada bi on dolazio na treninge prije škole. Svi mi dokumentarno znamo što je osvojio sa svojim klubovima i reprezentacijama, a zapravo je najljepše vrijeme bio njegov početak, koji obrađuju i strip i sada crtani film. Frano Petruša uspio je to napraviti na kvalitetan način i meni se crtić iznimno sviđa.
Dakle, Frano Petruša (48) iskazao se i 11 godina nakon što je objavio strip "Dječak". A što mu je tada bila temeljna inspiracija?
– I do tada sam radio stripove sportske, najviše košarkaške, tematike i Dražen se nametnuo kao vrlo zahvalna tema. Još tada sam se pitao treba li to raditi za fanove ili za nove naraštaje, a kod crtića je presudilo da radim za klince. U stripu je dosta dokumentarističkog, koje djeci ove dobi ne znači puno.
Koliki je sadržajni otklon u crtiću u odnosu na strip?
– Izbacio sam neke faktografske stvari. Imam dojam da djeca ove dobi nemaju koncentraciju da prate neki biografski film pa je to svedeno na Lolek i Bolek školu, na nešto minimalno, s porukom dječaka koji obožava sport i on ne pušta svoje. A upravo je to Draženova ostavština jer pokreće mlade da budu bolji. Film je napravljen, da tako kažem, za publiku od sedam do 77 godina, a prije svega za djecu nižih razreda osnovne škole – da dožive taj element upornosti.
Frano Petruša afirmirao se kao crtač stripova.
– Imam iza sebe desetak albuma stripova. Neki su objavljeni u Francuskoj, baš te košarkaške tematike, a jedan je vezan za sportski uspjeh koji je ostvarila momčad za koju sam igrao i zove se "Papak".
Riječ je o kadetskom prvenstvu Hrvatske koje je 1993. osvojio sa suigračima iz Medveščaka, u kojem je i danas, ali u drugoj ulozi.
– Košarkaški sam trener u Medveščaku, u školi košarke. Samo da se malo mrdam jer radeći osnovni posao, po cijele dane sjedim. Inače, imam iza sebe više stripova nego animiranih filmova. Ovo je moj prvi autorski film, a sve ostalo bila je suradnja neke vrste. U međuvremenu je napravljena videoigrica košarkaške tematike, a jedan od likova je dječak koji podsjeća na Dražena – najavio je Petruša.
