Hajduk je ove sezone imao puno toga u svojim rukama, ulicama Splita i hodnicima Poljuda šaputalo se o dvostrukoj kruni, doveden je Ivan Perišić, navijači su su se digli na noge, a onda je sve palo u vodu.
Ljubitelj sporta
Kobna je bila polufinalna utakmica Kupa između Hajduka i Dinama na kojoj su Zagrepčani usred Dalmacije slavili s 1:0 i izbacili bile. Navijači su tada počeli raditi nerede, a nakon uništavanja stadiona i sukoba s policijom sve je eskaliralo i u upravljačkom dijelu kluba. Morao je otići trener Mislav Karoglan, za njim i predsjednik Lukša Jakobušić, pa i sportski direktor Mindaugas Nikoličius.
Sada se u Hajduku vrte CV-jevi, imena, brojevi, traži se novi predsjednik. Nakon što se pisalo da je to mjesto trebao preuzeti bivši vaterpolist Josip Pavić, sada se šuška o novom imenu. U pitanju je Ivan Bilić. Čovjek je to koji nema izravne veze s nogometom, osim što je navijač. No čovjek je to koji je je navodno jako sposoban. Nadzorni odbor je, nagađa se, izabrao njega za Jakobušićeva nasljednika.
O Biliću se ne zna mnogo niti se što previše može naći u medijima, osim njegova profesionalnog opisa. Naime, diplomirao je poslovnu administraciju na Georgia State Universityju u Atlanti. Zanimljivo, birao je između biologije i ekonomije, a odlučio se za ekonomiju zbog toga što je fakultet bio u Atlanti, mjestu idućih Olimpijskih igara, pa je ljubav prema sportu pokazala put. Osim toga, položio je ispite pri međunarodnom Udruženju ovlaštenih računovođa (ACCA – The Association of Chartered Certified Accountants), a u siječnju 2022. godine završio je program osposobljavanja za voditelja izrade i provedbe projekata financiranih iz EU fondova.
Ovaj ekonomist i financijski savjetnik aktualni je vlasnik tvrtke Eonea, a sa splitskim klubom povezan je navijački. To je otkrio još 2006. godine na religijskom portalu Riječ života pod naslovom "Sada navijam za Isusa".
– Kao dijete svake sam nedjelje slušao utakmice na radiju, a često i priče starijih o Hajduku iz davnih vremena, kada se još igralo "za gušt", ponos, za Split. Te su me priče opčinjavale. Zavolio sam nogomet, Hajduk i Hrvatsku do mjere koja se teško može opisati riječima. Rat, a potom i studij u Americi to su još više potencirali...
Nogomet mu je postao prava ovisnost, rekao je da je čak lagao profesorima na fakultetu kako bi mogao otići na Svjetsko nogometno prvenstvo u Francusku 1998. godine. Osim toga, otvoreno je priznao da je bio dio Torcide, a od 1999. do 2005. nije propustio nijednu utakmicu Hajduka.
– Svojim sam načinom života zadao mnoge nevolje svojoj obitelji. Znao sam se buditi na mjestima na kojima nisam znao kako sam tu dospio, preživio sam mnoge pijanke, automobilske nesreće, tučnjave, čak i nekoliko boravaka u pritvoru...
Pritvor ga je promijenio
Naime, nakon vaterpolske utakmice između Hrvatske i Srbije u Sloveniji 2003. završio je prvi put u zatvoru zbog izazivanja nereda. Na Malti je pak 2005. drugi put završio u zatvoru, ovaj put ne svojom krivnjom. Nakon svih tih događaja počeo se preispitivati i okrenuo se Bogu. Sada je miran navijač, a po svemu sudeći od nogometa ne može pobjeći. Posebice ako uistinu postane novi predsjednik Hajduka.
Ono što se o njemu zna jest taj dio prošlosti, zna se da je sposoban i učen, ali i da ima jako dobre ljudske osobine. Sada će to morati dokazati Hajdukovoj nogometnoj zajednici...
Ovi u Hajduku su se potpuno pogubili!