Ujutro kad smo se dogovarali za intervju, vrijednost na Transfermarktu bila mu je 500 tisuća eura. Nekoliko sati poslije, kad smo vodili razgovor, procijenjena vrijednost skočila mu je na milijun eura. Svojevrsna je to nagrada za Frana Brodića (26) koji je odradio odličnu sezonu u Varaždinu.
– Ha-ha, niste prvi koji ste mi javili za porast vrijednosti, već mi je menadžer skrenuo pozornost na to – rekao nam je Fran, koji je nakon dugo vremena uhvatio kontinuitet igara te u Varaždinu odradio vrlo dobru sezonu. Njegova momčad završila je na šestom mjestu, a on je postigao 12 prvenstvenih pogodaka (više od njega zabili su samo Livaja i Frigan).
Volio bih u inozemstvo
– Odradili smo sezonu iznad očekivanja, ali ostaje pomalo gorak okus jer smo pred kraj malo pali i ispali iz borbe za europske pozicije. Ali imali smo zaista težak raspored u završnici. Stvarno smo odlična ekipa, jako dobro se slažemo, a naši mladi igrači idu kao avioni, baš se jako trude. Što se osobnog učinka tiče, presretan sam, napokon sam ušao u pravu formu i zabio sam više golova nego što sam očekivao. S time da treba naglasiti da bih možda imao i pokoji gol više na kontu da sam izvođač jedanaesteraca u svojoj momčadi – govori nam Fran.
Očekujete li sad neki transfer?
– Iskreno, volio bih se ponovno okušati u inozemstvu, možda je pravo vrijeme za transfer. Naravno, ako dođe ponuda koja zadovoljava i mene i klub. Lijepo mi je u Varaždinu, ne bih imao ništa protiv ni da ostanem, ali ulazim u zadnju godinu ugovora i odlazak bi možda sve zadovoljio.
Zašto baš inozemstvo, možda dođe i kakva domaća ponuda, i Dinamo traži napadače, a vi ste i danas najmlađi debitant u povijesti maksimirskog kluba.
– Intrigira me igranje u nekim jačim ligama, volim igrati na lijepim stadionima pred puno navijača. Što se Dinama tiče, naravno da bih se volio vratiti, ali to nije realno. Plavi uvijek imaju najviše ciljeve i ne vjerujem u takav rasplet iako je to klub koji volim. I dan-danas me pomisao da sam najmlađi igrač u Dinamovoj povijesti učini ponosnim, lijep je osjećaj kad god mi netko to spomene.
GALERIJA Mateo Kovačić prelazi u City. Dogovorio je sve detalje
Fran je svojevremeno slovio kao najveći talent u Hrvatskoj, bio je najavljivan kao buduća velika zvijezda. S 14 godina igrao je za Zagreb, s kojim je bio prvak, u 27 utakmica zabio je 45 golova, bio je najbolji igrač Nike Premier kupa, najvećeg turnira za te dobne uzraste, a privukao je i interes velikana...
– Bio sam klinac, s 12-13 godina nogomet mi nije bio prioritet iako sam ga obožavao. Ali još si dječak, igraš se nogometa. Odjednom s 14 godina odlazim na probe u Inter, Arsenal, Manchester United, Tottenham... Zadovoljio sam trenere, htjeli su me kupiti, ali bilo mi je jasno da u Englesku neću moći zbog radne dozvole iako su oni pokušavali razne kombinacije da mi se omogući dolazak. Na kraju se otvorila opcija da me netko od tih velikana uzme, ali da idem na posudbe u neke od njihovih filijala, što se meni i mojoj obitelji nije svidjelo pa smo izabrali odlazak u Dinamo.
Kakav je osjećaj bio trenirati u tako velikim klubovima?
– Ma već tada su njihove akademije bila svijet za sebe. Trenirao sam s mlađim uzrastima, a u Tottenhamu sam upoznao i Luku Modrića, koji me pozdravio i zaželio mi sreću. U sjećanje mi se urezalo i to da sam gledao kako na jednom od terena igraju 5 na 5, a trener mi je prstom pokazao na jednog mladog nogometaša, koji je tada imao 18 godina, i rekao mi da jednoga dana pokušam biti takav, igrati kao on. Radilo se o Harryju Kaneu.
U travnju 2013. godine Fran je u plavom dresu zaigrao protiv Intera sa 16 godina, tri mjeseca i 11 dana te se upisao u povijesne knjige maksimirskog kluba.
– Sjećam se da sam u igru ušao umjesto Brozovića. Trema? Ne sjećam se više jesam li je imao, ali sigurno jesam. No suigrači su mi olakšali taj debi, zaista su bili pravi profesionalci, odlično su me prihvatili. Momčad je bila prepuna zvijezda: Brozović, Sammir, Vrsaljko, Kovačić...
VEZANI ČLANCI:
Evo, Brozović, umjesto kojeg ste ušli, sad igra finale Lige prvaka.
– Da, izrastao je u svjetsku klasu, svaka mu čast. Tada je još bio mlad, nisam mogao naslutiti da će biti tako velik igrač. Ali za Kovačića se, recimo, odmah vidjelo da će napraviti veliku karijeru, bio je iznad svih, baš je odskakao. I Sammir je po talentu mogao biti ta razina, neviđen potencijal je imao, ali je imao i neke malo drukčije navike od Kovačića.
Iz Dinama ste otišli već sa 17 godina u Club Brugge. Zašto?
– Moj razvoj u Maksimiru je malo stao, nisam puno igrao, a javio se Brugge, velik klub koji mi je nudio dobar ugovor i, mislio sam, odličan projekt. A ja sam baš žarko želio otići u inozemstvo. Tamo sam imao probleme s ozljedama koje su me unazadile, a i stranci imaju lošiji tretman od domaćih igrača. Jedne sezone zabio sam za mlađe uzraste 40-ak golova, mislio sam da ću u prvu momčad koju je trenirao Ivan Leko, ali to se nije dogodilo. Umjesto mene u seniore je otišao domaći igrač koji je imao znatno slabiju statistiku.
Jeste li, gledajući iz današnje perspektive, pogriješili što ste tako rano napustili Hrvatsku?
– Gledajući s vremenskim odmakom, mislim da sam pogriješio, ali teško je znati što bi bilo kad bi bilo. Mogla je i moja priča bolje završiti, ima mladih igrača koji rano odu pa ipak uspiju vani.
Zdravko Mamić bio je ljutit zbog vašeg odlaska.
– Je, naljutio se, ali mislim da je s nekim drugim igračima imao više problema nego sa mnom. Htio je da ostanem, nudio višegodišnji ugovor, ali moja razmišljanja bila su drukčija u tom trenutku. S njim sam se rastao u korektnim odnosima.
Imate li, temeljem iskustva, neku poruku za mlade igrače?
– Savjetovao bih im da ostanu u Hrvatskoj koliko je to moguće, HNL je odlična razvojna liga. Ali katkad je gotovo nemoguće oduprijeti se zovu velikana, a i dobna se granica danas pomiče. Evo, kako da talentiran igrač poput Vuškovića ignorira interes Manchester Cityja ili PSG-a? Veliki klubovi su u pitanju, velik novac, a i njegov klub teško može odoljeti tim silnim milijunima.
VEZANI ČLANCI:
Novac sam pametno ulagao
Žalite li za ičim u karijeri?
– Ma, vani sam jako lijepo živio, uživao sam u svemu. U Belgiji mi je bilo predivno, živio sam u jako lijepom gradu, putovao u Pariz, Amsterdam... Možda žalim što sam otišao u Italiju, trebao sam izabrati neki drugi klub u Belgiji ili se već tada vratiti u HNL. A opet, gledajući s druge strane, živio sam na Siciliji, Catania je prekrasna, hrana vrhunska. Uglavnom, vidio sam svijeta, dobro zaradio i osigurao si miran život. A iz Belgije će stići još novca, oni od bruto iznosa uplaćuju u fond za sportaše i onda im kraju karijere to isplate.
U što ste uložili novac?
– Roditelji su me dobro navodili i pametno smo uložili, imamo nekoliko apartmana na Plitvicama, a sad ćemo uzeti još tri. Isplaćuje nam se, otac se brine o tome, a brat i ja, kao i ostatak obitelji, pomažemo koliko možemo.
Fran je već godinama u braku, sa suprugom Ivonom ima kćer Milu od dvije i pol godine.
– Imam lijep obiteljski život, jako sam sretan. Kći mi je velika radost, supruga velika podrška, ali i praktično mi pomaže u karijeri. Ona se, naime, bavi nutricionizmom. Ima privatnu tvrtku, dolaze joj brojni sportaši, a ja sam joj pokusni kunić, ha-ha. Šalim se, naravno. No mislim da joj sa mnom nije teško, više-manje volim sve jesti tako da mi može izabrati kvalitetnu prehranu – zaključio je Brodić.
