Posljednja dva puta kada je dolazio na Maksimir Nenad Bjelica izlazio je kao pobjednik protiv Dinama. U jesen 2000., tada kao kapetan i najbolji nogometaš Osijeka, asistirao je Damiru Vuici za jedini gol na utakmici kojim je Osijek slavio prvu pobjedu na Maksimiru u Prvoj HNL. U ljeto 2013. pak s bečkom Austrijom pobijedio je Dinamo u play offu Lige prvaka (2:0). U subotu se vraća na mjesto uspjeha, ali kao izazivač za tron u hrvatskom nogometu. Uz vjeru da će se taj pozitivan niz nastaviti.
Igrači Bjelici vraćaju za trud
Osijek nikad u tako kasnoj fazi prvenstva nije bio toliko blizu vrhu, bodovno izjednačen s Dinamom, pa ni stroga COVID ograničenja ne mogu obuzdati navijačku euforiju u gradu. Nakon trijumfa protiv Hajduka, inače petog prvenstvenog u nizu bez primljenog gola, organizirali su se u karusel, a kolona automobila uz trubljenje i bakljadu prošla je gradom. Sprema se i doček momčadi nakon utakmice protiv Dinama ispred Gradskog vrta kako god da derbi na Maksimiru završio.
Gostovanja na Maksimiru Osijeku više nisu bauk, u posljednje četiri godine bijelo-plavi su dva puta slavili i još dva puta izvukli bod. Generacija u kojoj je do prije tri godine igrao Aljoša Vojnović zaslužna je za to.
– Osijek je napravio golem pomak i jasno se vidi važnost trenera poput Bjelice. Bit će nezgodno, ali apsolutno vjerujem u Osijek zato što dugo klub nije imao ovakvu atmosferu u svlačionici. Pokazuje se da je atmosfera najbitnija za veliki rezultat. Dinamo nije naviknut biti pritisnut, ali i dalje ima pojedinačno najjači kadar u Hrvatskoj, a mislim da se i oni “lože” na najave iz Osijeka i da će prštati na sve strane. Vjerujem ipak da Osijek može doći do bodova. I to ne do jednog nego do sva tri – kaže jedan od ljubimaca navijača.
Ključni čovjek u Osijekovim ambicijama nije nogometaš, nego trener. Nenad Bjelica svlačionicu je okupio oko istog cilja i poveo u boj za naslov. Aljoša Vojnović u proljeće 2008. iz prve je ruke svjedočio Bjeličinu pristupu, još na početku njegove trenerske karijere u austrijskom Kärntenu.
– Kada sam bio kod njega, još nije bio isključivo trener, nego igrač-trener. Dobije te jer je radoholičar. To je bio čovjek kod kojeg se jasno vidjela trenerska ambicija, koji je stalno smišljao nešto novo, koji je radio na edukaciji, dolazio na treninge ranije kako bi napravio sve što je zamislio i odlazio kasnije jer je analizirao te treninge. To je čovjek koji se jednostavno toliko daje u posao da svojim odnosom ti kao igrač ne možeš davati ništa manje – kaže Vojnović.
Dojam je da Bjelica s lakoćom okupi igrače oko zajedničkog cilja.
– Svojim odnosom prema poslu on ima i autoritet. Bio je veliki igrač pa i s te strane ima kredibilitet. On je, također, i veliki motivator, vrlo je prilagodljiv različitim profilima igrača. U ono kratko vrijeme što sam proveo kod njega iznenadilo me i što igrači koji ne igraju grizu za isti cilj i spremni su, pa i onaj koji dobije posljednjih 20 minuta na utakmici to odradi kao da mu je finale Lige prvaka. To je moć Nenada Bjelice i on je tako svoj kadar i sastavljao. Njegov je dolazak najveći dobitak Osijeka, ali bodove na terenu uzimaju igrači.
Osijek je postao goropadan
U odnosu na Vojnovićevu posljednju od ukupno 113 utakmica u dresu Osijeka, u kolovozu 2017. godine puno se toga u svlačionici promijenilo. Konstante su tek Mile Škorić, koji je u međuvremenu postao reprezentativac spreman i Cristiana Ronalda “spremiti u džep”, te Petar Bočkaj, koji kod Bjelice igra najzreliji nogomet u karijeri.
– Bjelica zna što može dobiti od pravog Pere Bočkaja. Nije ga Bjelica toliko promijenio koliko vjerujem da mu je ukazao na činjenicu da u nogometu vrijeme vrlo, vrlo brzo prolazi. Malen je taj “prozor”, imam osjećaj da sam u jednom trenutku karijere bio premlad da bih igrao, a već u idućem postao sam star i neisplativ jer me nitko nije mogao prodati. Bilo bi žalosno da Bočkaj svoj potencijal ne iskoristi. On ima potencijal za ozbiljan nogomet i vjerujem da ga je tu Bjelica dobio.
Posljednji događaji u HNS-u sugeriraju da je Osijek u nekima izazvao strah.
– Više nismo simpatičan klub. Postaješ nesimpatičan čim barataš novcem koji ne dolazi iznutra i samim time imaš mogućnost biti neovisan. Osijek je bio simpatičan kao klub velike četvorke dok je bio dolje. Sad kada je to goropadan Osijek, koji ima komotnu financijsku situaciju i u kojem je izražena vrlo jasna i ispravna sportska politika, naravno da neki osjećaju prijetnju. Ali nekako me ne brine taj dio.
Pa Belica izgleda da je veči trener od Guardiole,Mourinha,Wengera,Zidane-a al jedina mana mu je kaj je spal na Osijek.